Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.   

U prvom avgustovskom izdanju emisije „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora, ugostili smo Aleksandru Vrebalov, kompozitorku svjetskog glasa i profesorku čiji rad spaja ličnu intuiciju sa dubokim razumijevanjem muzike.

Govorila je o svom putu, unutrašnjem glasu i stvaranju bez granica.

Sa pet godina je znala da želi klavir. Svirala je pjesme bez nota, vođena instinktom i sluhom, stvarajući male muzičke improvizacije koje su njeni roditelji i prvi nastavnik, Dimitrije Vujanović, prepoznali kao znak posebne muzikalnosti.

Kaže da joj je muzika išla brže od školskih programa, preskočila je razrede i akademiju upisala već sa 17 godina. Danas vjeruje da put umjetnika/ce, ma kako spolja djelovao logično, mora da bude duboko ličan, jer jedino tako umjetnost može iskreno da komunicira sa svijetom.

Govoreći o unutrašnjem sazrijevanju, naglašava koliko je važno poznavati sebe.

“Ako neko ima dovoljno hrabrosti da zaroni u sopstvene dubine, prijatne i neprijatne, iz te istine, nekad lijepe, nekad teške, rađa se autentična umjetnost”, kaže Vrebalov.

Njena djela često zvuče kao prostor između vremena,  sjećanja i onoga što još nije imenovano.

Naša sagovornica taj prostor vidi kao mjesto slobode i mašte, gdje ono naslijeđeno i novo mogu da koegzistiraju. Kroz rad sa arhivskim snimcima, saradnju sa izvođačima/cama iz različitih muzičkih tradicija, poput vizantijskih pojaca iz manastira Kovilj, ona stvara djela koja nisu vezana za trenutak, već se neprestano prepliću s prošlošću i budućnošću. Umjetnost za nju nije samo forma, to je “laboratorija stvarnog života”.

Posebnu pažnju u razgovoru posvetili smo položaju žena u umjetnosti.

“Važno je govoriti o rodnoj ravnopravnosti, ali bez gubitka fokusa na samu suštinu umjetničkog rada. Ipak, činjenica da žene koje su dugo bile istorijski nevidljive danas dobijaju velika priznanja i zasluženi prostor, za mene predstavlja znak ohrabrujuće promjene”, navodi Vrebalov, dodavši da u Srbiji danas postoji “snažna scena kompozitorki”, a na akademijama je broj studentkinja i studenata izjednačen.

Tokom boravka u Kotoru, gdje joj je uručeno priznanje Darinka Matić Marović, bijenalna nagrada koju dodjeljuje Međunarodni festival KotorArt, kaže da ju je grad ponovo očarao.

“Šetnje starim ulicama, koraci koji odzvanjaju kroz uske prolaze, floralni motivi na balkonima i sitni detalji u arhitekturi koji se ne primijete kada žurimo, sve to  predstavlja dokaz da se duhovno bogatstvo uvijek ispoljava kroz estetiku. Kotor je mjesto koje liječi dušu“, rekla je, opisujući naš grad kao prostor koji otvara vrata imaginaciji.

Priznanje koje nosi ime žene čiji je rad simbol snage, dostojanstva i umjetničke izvrsnosti, izuzetno joj znači.

“Ova nagrada je posebno značajna, jer nosi ime liderke koja je čitav život posvetila prenošenju umjetničkih vrijednosti mladima, ali i zato što ima regionalni karakter. Muzika ne poznaje granice, a umjetnički prostor bivše Jugoslavije i dalje diše zajedničkim ritmom”, ističe Vrebalov, a to potvrđuje i činjenica da u njenoj klasi u Novom Sadu, na osnovnim i doktorskim studijama, danas zajedno studiraju mladi iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

Sama nagrada, kako dodaje, nije isključivo priznanje pojedincu, već i potvrda da je, kroz umjetnost, moguće graditi mostove.

„To me raduje i daje mi dodatnu snagu za ono što dolazi“, poručuje Vrebalov.

U danima nakon dodjele nagrade, naša gošća nastavlja svoj intenzivan radni ritam.

Putuje za San Francisko, gdje će na Cabrillo festivalu u Santa Cruzu biti izveden njen orkestarski komad, a potom se vraća u Njujork, gdje je u toku snimanje novog djela sa kamernim ansamblom. Drugu polovinu avgusta provešće na evropskom tlu.

„Volim da putujem, to je velika sreća. Trudim se da biram saradnike/ce koji su dobri, aktivni, pozitivni, jer tada svaki susret postaje neka vrsta regeneracije. Ipak, važno je pronaći ravnotežu, jer često moramo disciplinovati ritam kretanja da sam stvaralački proces na izsvjestan način ne bi trpio“, zaključuje Vrebalov.