Kultura

U Zagrebu je nedavno objavljena nova pjesnička knjiga „Kad je riječ imala krila“, crnogorskog pisca Miraša Martinovića.  Knjiga je zajedničko izdanje Nacionalne zajednice Crnogoraca Hravtske i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

Potpisuju je urednici: Petar Popović i Zvonimir Deković, a dizajn i tehničku pripremu Nebojša Glumac.

„Uprvo mi je drago zbog toga, što su ovo izdavači, i što sa ovom knjigom ugrađujem mali kamenčić u postojani most  koji su Zajednica i Vijeće godinama gradili i izgradili između Crne Gore i Hrvatske, afirmišući autentične kulture dvije države,  njihovo upoznavanje i prožimanje. Radi se o transverzali koja se susreće i uzajamano prožima, pa tako  doprinosi obostranom upoznavanju i uzajamnom građenju kulturnih veza“, kaže Martinović i dodaje:

„U ovoj knjizi sam se bavio riječima ili Riječju, bez koje, kako reče Evanđelist Jovan – nje ništa postalo što je postalo. Bez imenovanja, a Riječ je ta koja imenuje, ne bi ništa trajalo i postojalo. Ona daje život i trajanje. Bez nje ni Bog ne bi stvorio to što je stvorio. Sve me to i još mnogo toga zanimalo, i to što me zanimalo, artikulisao sam u ovoj knjizi. Kroz  riječ djeluje Logos, a Logosa, stvaralačka sila, daje život. Riječ životvorna, daje život i svijetli u tami. Vidjelo je ljudima.

Riječ mi se prirodno nametnula,  baš kao što je prirodno  disanje, kao što sunce šalje zrake. Bez sunca bi bila tama, a bez Riječi,  Života ne bi bilo. Pamćenje je nepouzdano, Riječ je najpouzdaniji svjedok, ona bira i odabira, ona  obezbjeđuje trajanje, potvrđuje  postojanje.

Koliko sam uspio, čitaoci će reći. Poosebno mi je drago, i čast, što lice knjige krase dva rada iz ciklusa FLORA slikara Dimitrija Popovića i što je knjigu štampao Skaner studio i Dragi Savićević. Nekada je moj san bio da knjigu štampa upravo ovaj studio i štampar i dizajener velikog formata, kakav je Savićević. Doživio sam tu privlegiju, da  nekoliko mojih knjiga objavi Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, a da ih  štampa Skaner studio: Antički gadovi snovi i sudbine, Povratak u Aleksandriju, Drugoga sunca luče i Glasovi iz Doklee.“

U pogovoru koji je napisala a sa njim i dala ključ za otvaranje njenih stranica i onoga što stoji na njima, magistrica književnosti Anka Vučinić Gujić, stoji: „Dubinska struktura Martinovićevih iskaza i polivalentnost simbola sa izraženom konotativnom vrijednošću potvrđuju Herderlinov stav da je lirska pjesma produžena metafora jednog osjećanja. Silazak u carstvo riječi uzrokuje da Biće postaje Riječ - a Riječ Biće i da punina progovara / punina se oglašava. Riječ je simbol bića koje sebe misli i sebe izražava,  ali i bića koje je drugi spoznao i saopštio. Upravo leksema punina manifestuje božanski karakter riječi, bez mogućnosti razumnog sagledavanja svih nijansiranosti  koje produkuju.                                      

Moć normativnog pravopisa u iskazima nestaje i nastaje potreba za osobenim jezičkim  izrazom. Način poetskog oblikovanja knjige Kad je riječ imale krila potvrđuje da je za dobar stih najbolji zalog snaga pjesničkog govora“, završava pogovor Anka Vučinić Gujić.