Kultura

Međunarodni festival KotorArt Don Brankovi dani muzike sinoć su u Crkvi Svetog Duha organizovali četvrti dan konferencije “Nova normalnost: promatranje, promišljanje, preoblikovanje uloge umjetnosti i kulture nakon COVID - 19” sa temom “Preoblikovanje”.

O kulturnom turizmu, kakva je budućnost turizma nakon korone, da li pandemija koja zahtjeva prilagođavanje može biti važna za uspostavljanje novih modela na kojima bi funkcionisao turistički sektor, te ima li turizma, a i kulture, bez kulture življenja, ekologije, brige o nasljedstvu i baštini govorili su: Violeta Đerković, sociološkinja, koordinatorka Mreže kulturnih stanica projekta Novi Sad 2022 Evropska prestonica kulture, Antonije Pušić, muzičar, poznatiji pod umjetničkim imenom Rambo Amadeus, diplomirani turizmolog i ekološki lobista, Ivo Županović, turizmolog i univerzitetski profesor i Irena Kregor Šegota, direktorica projekta Rijeka 2020.

Moderatorka panela je Anka Radović.

Kako navodi Đerković, svijet u kome živimo doseže granice rasta ili ih u pesimističkom tumačenju ove teme uveliko prevazilazi.

“Stara humanistička rasprava o dihotomiji rasta i razvoja danas je aktuelnija nego ikada. Naravno optimistička, slijepa vjera novovjekovnog čovjeka u moć znanja i razuma koja najčešće nije uviđala razlike između rasta i razvoja, odavno je sahranjena na grobljima velikih ratova i racionalnih modela destrukcije” – navodi ona.

Ona je, između ostalog, govorila o budućnosti kulturnog turizma u postpandemijskom svijetu.

“Da li kulturni turizam želimo da sagledavamo isključivo u kontekstu rasta koji se najčešće izražava brojevima i kao takav je gotovo bez izuzetka kvantitativna kategorija koja se analizira u sferi ekonomije i matematičkih modela ili u kontekstu razvoja, koji se izražava samo naizgled manje uhvatljivim kvalitativnim kategorijama kojima barata korpus humaniore.

Iskustva gradova koji su simboli kulturnog turizma pomenimo samo Veneciju, Barselonu, Dubrovnik govore u prilog ovom drugom. Konstantan rast brojki u ovim gradovima, često na bolno očigledan način, dovodi  pitanje kvalitet života u tim gradovima, ali i održivost kulturnih fenomena koji inicijalno i privlače turiste na ove destinacije” – ocjenjuje Đerković.

Ona se osvrnula i na prethodne panele KotorArt konferencije “Nova normalnost”.

“Vrijeme u kome mi živimo je vrijeme koje se ubrzano mijenja. To je banalna činjenica našeg svakodnevnog življenja” – navodi ona.

Đerković se osvrnula na Baumanovo posmatranje svijeta.

Kako navodi, u našem hiperubrzanom, fluidnom svijetu bez jasnih granica, kakvim ga opisuje Bauman, pandemija je došla kao šok – zaustavna tačka koja je čovjeka natjerala da stane.

“U fluidnom svijetu sve je nedefinisano, sve je u nekim promjenama. Tu su granice nedovoljno jasno postavljene. Živimo u vremenu promjena koje su zapravo diktirane neoliberalnim kapitalizmom. On generiše društvo potrošnje i trke za stalnim novinama koje moraju biti brze. Takvom jednom društvu 2020. dešava se potpuni zastoj, sve staje.

U fluidnom društvu stalnih ubrzanih promjena to što se dogodilo bilo je suštinski drugačije. Baumanovo fluidno društvo je 2020. godine doživjelo klinišku smrt.

Mislim da nama ostaje nada da ćemo iz društvene civilizacijske kliničke smrti izaći sa nekom novom vizijom. To nije nužno da se desi. Mi imamo nadu i da li će se ta mogućnost ostvriti zavisi od nas.

Ukoliko se ostvari, ona će biti utopijska jer mislim da je naša civilizacija došla do tačke razmeđe, da je dosegla granice rasta, da smo došli do granice održivog rasta. Došli smo do toga da će nam se dogoditi ili jedan utopijski scenario spasa civilizacije ili jedan distopijski scenario. Polje iz kog može doći taj pozitivan, kreativan utopijski scenario je polje kulture koja je uvijek bila polje transcedencije, potrebe za ljepotom, za nečim uzvišenim” – ističe Đerković.

Kako navodi, aktivne zajednice koje samosvjesno interpretiraju svoju kulturnu baštinu imaju važnu ulogu u jednom od mogućih novih modela razvoja kulturnog turizma. Čineći svoje kulturno nasljeđe živim i inspirativnim za posjetioce takve zajednice uspostavljaju polje istinske kulturne razmjene u kojima ekonomski benefiti razvoja kulturnog turizma dolaze kao prirodna posljedica, a ne cilj po sebi. Takve zajednice su i garant održivosti razvojnog modela jer niko o njihovom životnom okruženju ne može brinuti više i bolje od njih samih.

“Pitanje profita i granice profita je ključno. Neophodno nam je red definicija čitavog sistema. Ukoliko turizam ne bi posmatrali samo u ekonomskom smislu nego kao susret različitih kultura koji bi mogao da bude produktivan i u kojem bi ljudi mogli da uče jedni od drugih, mislim da bi to trebalo da uđe u javne politike, u planiranje, u strategije” – ocjenjuje Đerković.

Cilj je, kaže, da se kultura decentralizuje, da se iz centra grada manifestacije prenesu u sve djelove grada i da se poveća stepen učešća građana u kulturnnim projektima i sadržajima.

Ona je, između ostalog, govorila o Mreži kulturnih stanica.

Govoreći o turizmu, ona je podsjetila na digitalne nomade i novu generaciju turista koja diktira nove trendove.

Kada su u pitanju turizam i održivi razvoj Pušić navodi nužnost prelaska sa stihijskog na održivi turizam i spriječavanje ekološkog i ekonomskog kolapsa koji stihijski razvoj neminovno donosi.

Kako kaže, turizam je tercijalna uslužna djelatnost.

“Ako se bavite turizmom morate da budete svjesni da je to određeni oblik prostitucije. Vi dozvoljavate nekom strancu, nepoznatoj osobi da ulazi u  vašu intimu, u vaš grad, ulicu, u vašu sobu zato što ćete zbog toga da dobijete novac. Ja turizam doživljavam kao neki oblik tihe okupacije.

Da bi shvatili lakše budućnost turizma kao fenomena vratimo se u prošlost koji je to bio prvi turizam.

To je bio klimatski turizam.

Prije 15 hiljada godina kada je počelo prvo globalno otopljavanje, kada je vječni snijeg i led počeo da se povlači sa Balkanskog poluostrva, čitava Evropa je bila pod vječnim snijegom i ledom, tamo su živjeli neandertalci. Nisu se oni mnogo razlikovlai od nas, bili su malo fizički jači.  Led se povlačio. Moramo da razumijemo da klima i klimatske promjene utiču na ponašanje čovjeka. Tako je čovjek iz Afrike došao i polako počeo da potiskuje neandertalce.

Neandertalac se u globalnom otopljavanju nije snašao.

On je zbog globalnog otpopljavanja izumro.

Mi se nalazimo u novom setu globalnog otopljavanja koje je još veće i mi možemo, učeći iz praistorije, iz antropologije, da očekujemo da nas čega novi talas klimatskog turizma od milijardu i po ljudi koji će biti prinuđeni iz žarkih pojaseva da dođu ovdje” – priča Pušić.

Kako navodi, u Crnoj Gori najveći profit od turizma predstavlja gradnja kapaciteta.

“Kako će onda izgledati Boka Kotorska za 20 godina. Biće sva izbetonirana. Građevinsko-ekonomski će da prsne jer će jednog momenta ona generacija najnaivnijih koja je uložila u apartmane imati ih prazne i ponoviće se španski scenario. Pola španske obale je betonirano, niko ne želi tamo da dođe.  

Stvar može da se spasi upravnim mjerama.

Prva upravna mjera - kvadrat gradnje mora da ispadne duplo skuplji od kupovine postojećeg kvadrata. Jer to znači da je ta gradnja strateški neophodna, a ne zato da bi se preprodala. Upravnom mjerom gdje kvadrat gradnje je toliko opterećen ekološkim taksama vi ste time spasil Boku, tj. čitavo Crnogorsko primorje” – poručuje Pušić.

On ističe i da špic sezone traje 20 dana i da bi trebalo proširiti turističku sezonu sa festivalima koji će se održavati u maju, junu, novembru.

Druga upravna mjera je, prema njegovim riječima, borbra protiv temeljne primitivizacije stanovništva.

“Ne možete vi da prepustite medije profitu. Mediji su nervni sistem društva. Naravno profit se pravi tako što pružate uslugu najnekritičkijem dijelu stanovništva, a to je većina i zadovaljate njihove najšire i najnekritičkije ukuse. Ne može medij da funkcioniše bez direktne uprave vlasti” – kaže Pušić, a kao primjer navodi Holandiju, Švajcarsku, Dansku.

“Ovdje se demokratija pogrešno shvatila. Ovdje demokratija znači da svako može da radi šta hoće.

Čvrstim upravim mjerama stvari treba dovesti do sanitarne ispravnosti” – zaključuje Pušić.

Prema riječima prof dr Iva Županovića, pandemija kovid 19 je promijenila dosadašnju paradigmu kada je razvoj turizma u pitanju, kako na globalnom, tako i na partikularnom nivou.

“Turizam je definitivno pokazao najveću ranjivost kada je u pitanju elastičnost turističke tražnje, ali i diskrecioni dohodak turističkih konzumenata i time podsjetio mnoge upravljače ekonomija širom svijeta da je turizam po definiciji ne primarna, nego tercijalna djelatnost” – ocjenjuje on.

Po procjenama globalno kredibilne konsultantske firme McKinsey, navodi on, potpuni oporavak ekonomija baziranih na turizmu predviđa se za treći kvartal 2023. godine.

“Navedeni pad je nedvojbeno osjetila i Crna Gora čiji je turistički promet u 2020. godini opao za 85 odsto, a GDP za 15 odsto. Postavlja se pitanje u kom pravcu u narednom periodu treba razvijati turistički proizvod Crne Gore, u svakom smislu, strateškom, promotivnom, organizacionom. Posebno rizičnim smatram činjenicu da Crna Gora, ali ni vodeće partikulrne destinacije na lokalnom nivou, u ovom trenutku nemaju zvaničnu strategiju razvoja turizma.

Kako god ovaj momenat izgledao krizno, šansa je i za novo promišljanje i za novi strateški pristup.

U prvi plan dolaze određeni vidovi turizma koji u stalnoj jagmi za turističkim prometom, ne dolaze dovoljno do izražaja, primarno kulturni i ruralni turizam” – kaže Županović.

Kako navodi, to u prvi plan zasigurno postavlja Kotor, ali i Boku Kotorsku.

“Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a, sa najbogatijom kulturnom baštinom nije do sada dovoljno valorizovao svoje kulturne atraktivnosti, niti iste adekvatno integrisao u jedan klasterski zaokruženi turistički proizvod.

Dovođenjem u fokus kulturne nepokretne baštine, kulturnih manifestacija, kulturnih organizacija i kulturnih institucija, ali i ustanovljenje i mapiranje kulturnih ruta, valorizacije zaleđa i starih austro-ugarskih tvrđava, direktno se radi i na održivosti turističke destinacije, smanjuje pritisak na najuže urbano jezgro, ali i omogućava da kompletan prihod ostane na nivou destinacije” – objašnjava Županović.

On je pohvalio KotorArt kao značajan festival koji u Kotoru organizuje konferencije, panel diskusije koje otvaraju niz tema.

“Kultura i turizam u startu imaju određenu konfliktnost.

Ta kofliktnost proizlazi iz toga da moramo na adekvatan način održati ono što je vjekovima stvarano. A s druge strane kako to da kvalitetno valorizujemo i kako da uklopimo u jednu oblast koju smo definisali kao prioritetnu u razvoju ukupne crnogorske ekonomije.

Dobro je da bez obzira na svu štetu koju je nanijela korona sagledamo i turizam s neke druge strane.

U nekim drugim zemljama (Španija, Italija, Velika Britanija Francuska, Njemačka) kulturni turizam je već valorizovan gdje on participira u ukupnom turističkom prometu već u procentu od 30 do 38 posto. U ukupnom GDP-u do 7 posto” – navodi on.

Ukupni održivi turizam ima tri osnovna kraka: ekonomski, ekološki i sociološki.

“Moramo da sagledamo ono o čemu govori UNESCO u prvih ključnih 17 tačaka, o čemu govori Evropska komisija, Svjetska turistička organizacija, a to su osnovni faktori održivosti” – ističe Županović.

Kada je u pitanju budućnost kulturnog turizma, Županović navodi održivost gradova i zajednica, jake institucije i partnership.

“Bez involviranja potrba lokalne zajednice mislim da turizam nije moguće razvijati na održivi način.

Kulturni turizam može da proizvede benefite sa niza aspekata: konekcijom sa drugim vidovima turizma, relaksiranjem užih urbanih jezgara jer se često pretpostavlja da se kulturni turizam može razvijati samo u najužem urbanom jezgru, što je nonsens.

Pogotovo je jako bitno da shvatimo da ono što diktira UNESCO i ostale institucije nisu floskule.

Imamo zadatak da uokvirimo određene pravce razvoja. To je naša misija.

Evropska komisija i UNDP daju jasne mjerljive indikatore na koji način i u kojoj mjeri jedna destinacija može i mora da bude održiva. To je generalno ekonomski sociološki i svaki drugi aspekt i kad su u pitanju neki podaspekti, recimo kulturne rute. Na svima nama je da jasno i precizno, pogotovo na nama koji predstavljamo neki javni publikum,  to i kažemo. Na nama je kao destinaciji da izaberemo.

Imate indikatore Evropske komisije koje morate i trebate da primjenite.

Savjet za implementaciju odnosno kontrolu menadžment plana i zakona prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora je to i konstatovao” – kaže Županović.

Kako ističe, postoji velika diskrepancija između osnovnih i komplementarnih smještajnih kapaciteta.

“Osnovni kapaciteti su hoteli, komplementarni kapaciteti su privatni smještaj.

Moramo da određene privatne smješaje prevedemo u hotele, a hotele da gradimo u skladu sa održivim razvojem.  Treba da imamo strategiju razvoja turizma.

U ovom trenutku nemamo strategiju razvoja turizma ni na nivou države, ni na nivou Kotora.

Imamo kulturne proizvode u domenu kulturnog turizma” – kaže Županović.

On je podsjetio na prostor nekadašnjeg hotela “Fjord” na kome se, ističe, već deset godina ne gradi ništa.

“Došli smo u ružnu situaciju da naše kulturne manifestacije održavamo u druge gradove i to manifestacije koje su zasnovane na volonterskom radu naših sugrađana.

Ova godina je jako teška. Ljudi su krenuli u brojanje i masovnost kada je turizam u pitanju. Moja deviza je da masovnost destinacije ne donosi boljitak i ne donosi održivi razvoj. Postoje jasni kriterijumi koja svaka turistička organizacija može da sprovede u 7 do 10 dana. Mislim da ove godine niko nije promislio da li možemo da idemo nekim drugim putem kada je turizam u pitanju” – kaže Županović.

Kroz primjer Rijeke kao Evropske prijestonice kulture (EPK) direktorica projekta Rijeka 2020. Irena Kregor Šegota govorila je o kulturnom turizmu.

“Titutlu EPK ponijelo je do sada oko 60 gradova. Radi se o velikoj investiciji. Gradovi se odlučuju na taj korak jer ima društveni i ekonomski učinak u gradovima koji se vide kroz brojke u turizmu. Gradovi su od nezanimljivog turističkog odredišta postali zanimljiva turistička destinacija, iskoristili su projekat da bi razmislili o turističkom razvoju, o turističkim strategijama, na koji način privlače turiste, šta im nude i na koji način su uključene lokalne zajednice. Grad postaje vidljiviji na turističkoj mapi. Daje mogućnost da uključite građane i da oni postaju dio cijele te priče” – navodi ona.

Ona je, između ostalog, govorila o tome na koji način su pokušali Rijeci dati jedan novi vid kulturne prijestonice.

Podsjetimo, u 2020. godini, kada Hrvatska predsjedava Evropskom unijom, najveća hrvatska luka, Rijeka, bila je središte bogatog nacionalnog i evropskog kulturno-umjetničkog programa, grad-domaćin umjetnicima svjetske, evropske i hrvatske kulturne scene. Rijeka je bila Evropska prijestonica kulture (EPK). U sklopu projekta Evropske prijestonice kulture, Rijeka je gradila i otvarala nove zgrade i objekte kulture sufinansirane sredstvima fondova Evropske unije, donoseći više od 600 kulturno-umjetničkih i ostalih događaja, u čijem je stvaranju učestvovalo više od 250 kulturnih ustanova i organizacija iz Hrvatske i 40 drugih zemalja Evrope i svijeta.

“Čini se da je kulturni turizam novi pojam, međutim nije. To je industrija koja traje odavno. Na prostoru Jugoslavije još pedesetih godina stvarali su se važni festivali, već tada se shvatalo koliko su mega eventi značajni. Vrijednosti kulturnih turizma prepoznati su davno. U Kotoru je uočljiv spoj kulture i turizma, gdje se turizam naslanja na niz kulturnih manifestacija.

Kultura svakako daje jednu posebnu, dodatnu vrijednost turizmu i mislim da je to pravac u kome treba razvijati turizam” – ističe Kregor Šegota.

Kako navodi, budućnost turizma će vjerovatno biti potpuno virtuelna.

“S jedne strane nemogućnost putovanja, preskupe cijene avionskih karata, nemogućnost kretanja zbog pandemije dovodi nas u novu sferu.

Jedini odgovor na to, po meni je, održivo razmišljanje kako bi očuvali naše resurse.

Mislim da svaka industrija ima svoju dobru i lošu stranu. Mi imamo moć usmjeravati određene procese u društvu” – ocjenjuje Kregor Šegota.

Kako kaže, kultura je  uvijek bila u podlozi turizma.

“Mislim da su prvi turisti išli u otkrivanje umjetnosti, kulture. Tek kasnije je došlo ono što danas podrazumjevamo u prvom redu pod pojmom masovni turizam, masovna konzumacija koja neminovno dolazi. Pandemija nas je sve nagnala da se zaustavimo i da razmislimo o svemu. Pokazala je fragilnost pojedinaca I društva” – ocjenjuje Kregor Šegota.

Podsjetimo, petodnevna konferencija Međunarodnog festivala KotorArt “Nova normalnost” se realizuje uz podršku UNESCO Programa participacije, a okuplja eminentne goste iz različitih oblasti koji na teme “Globalnog osvrta”, “Promatranja”, “Promišljanja” i “Preoblikovanja” pokušavaju doći do odgovora kakva je to nova normalnost i koji su putevi i rješenja kojima trebamo stremiti.

Nakon panela prikazani su dokumentarni filmovi reditelja Dušana Vulekovića: “Južina”, “Priče o potresu”, “Odbrojavanje”, “Jadran”, “Ribanje pod ukres” i “Heroj”.

Međunarodni festival KotorArt, održava se ovog ljeta uz pokroviteljstvo UNESCO-a, Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta i Opštine Kotor, uz podršku EU Kreativne Evrope, kao i brrojnih sponzora.