Kotorpress

Kotor je jedan od najstarijih gradova na Jadranu. Pominje se po prvi put u djelu nepoznatog Ravenjanina još u VII vijeku. Međutim, evidentno je da je ovdje, na mjestu gdje se sada nalazi današnje naselje, još mnogo ranije postojao Kotor. Taj grad, kojega kasnije opasaše pet kilometara dugim zidinama, uspješno je odolijevao kroz vjekove brojnim osvajačima. Još prije skoro hiljadu godina zapisao je jedan gusarski vojvoda: „Kotor je nemoguće osvojiti, jer mu se sa velikom vojskom ne može prići a sa malom se ne može zauzeti". I tako se ovaj grad uspješno branio skoro sve do naših dana. Sada, kao da Kotor počinje da gubi bitku sa vremenom. Ono što nije pošlo za rukom brojnim vojskama, kroz stotine godina, postepeno može uspjeti vremenu.

Zvuči gotovo nevjerovatno, ali je činjenica da grobar ovoga lijepoga grada, jedinstvene urbane arhitekture, može da bude sve bolji sadašnji standard. U oskudici stanova grad, u krugu gradskih zidina, uspješno se održavao sve do skorih dana, međutim, već sada je evidentno da će uporedo sa naglim ulaganjima u stambenu izgradnju, za kratko vrijeme biti napušten jedan broj stanova u gradu, čime bi ostali bez posebne brige vlasnika. Već sada u gradu stanuju, uglavnom, lica sa najnižim standardom, te oni koji ne mogu dobiti stan van gradskih zidina. Stari grad bojažljivo građen i čuvan vjekovima sve više se napušta.

Uz ovo svakako treba uzeti u obzir činjenicu da su sve kuće u gradu stare preko sto godina, a najveći broj njih građen je u današnjem obliku prije dvjesta i više godina. Njih je vrlo teško održavati, jer su u njima stambene kirije minimalne, obzirom da su sve zgrade već davno amortizovane, a ne raspolažu ni sa osnovnim komforom. U ovakvoj situaciji postavlja se pitanje sredstava za održavanje zgrada. Sada Organizacija udruženog rada za održavanje grada „Kotor” nastoji da uspješno izvrši ovaj zadatak, čak i po cijenu vlastitih gubitaka. Međutim, ni ona ne može uspješno da obavlja održavanje starih zgrada u starom gradu. Neke od njih su već sklone padu, a u brojnim prokišnjavaju krovovi, podovi su dotrajali, stepenice nesigurne.

U jednom nema dileme. Kotor treba i mora da sačuva sadašnji izgled, ali se postavlja pitanje odakle obezbijediti sredstva da se taj zadatak uspješno izvrši. Sigurno je da ovo društvo neće dozvoliti da „umre” jedan grad tako slavne istorije, međutim, već sada vrijeme je da se počne razmišljati odakle i kako obezbijediti sredstva da se može intervenisati na njihovom održavanju, pogotovo kada kroz dogledno vrijeme počne da se napušta jedan broj zgrada. Mnogi znaci govore da je sada „minut do dvanaest” da se počne ozbiljnije razmišljati o ovom problemu.

Već sada je neophodno posvetiti punu pažnju spašavanju brojnih zgrada u gradu, jer očito je, u tome se svi slažu, Kotor mora da zadrži sadašnji izgled, a to je moguće samo u slučaju da se ne dozvoli da bilo koja zgrada, u krugu grada ograđenom gradskim zidinama, padne.

T. G. (Tomislav Grgurević)

Objavljeno u listu Boka, br.124, 15. oktobar 1976.

Za Radio Kotor priredio Ilija Mlinarević