Ekonomija

Redovni profesor na budvanskom Fakultetu za biznis i turizam iz oblasti upravljanja krizom i rizikom, Kotoranin prof. dr Ivo Županović smatra da je pandemija COVID-19 ogolila mnoge nedostatke u svim destinacijama, ne ostavljajući, kako kaže, prostora za zavaravanje. U ovakvim okolnostima ističe pogubnost zavisnosti od jednog vida turizma ili jednog emitivnog tržista. Naglašava i značaj stacionarnog turizma.

Kako vidite dalji razvoj turizma u Kotoru nakon krize izazvane pandemijom COVID-19 ?

Prvo moramo da nakon ove jako kompleksne godine u kojoj će se turizam odvijati u kontrolisanim uslovima, sagledamo koje su ukupne razmjere epidemije, kako će to uticati na određena emitivna tržista, kada će doći do pronalaska vakcine ili kombinacije lijekova. Takođe i da li će doći do narednog vala pandemije.

Sagledavajući optimistički scenario i pod pretpostavkom da možemo racionalno projektovati budući razvoj u kratkom roku, želim da naglasim da fokus u Kotoru mora biti razvoj stacionarnog turizma. Ja sam to nebrojeno puta isticao i prije problema sa COVID-19 pandemijom.

Mora da se shvati da je zavisnost od jednog vida turizma ili jednog emitivnog trzista pogubna. Koliko god u materijalnom smislu Kotor imao benefita od određenog vida turizma ili od određenog emitivnog tržista, jer onda ne postoji "back up" plan. Kotor mora da ima dugoročan "back up" plan u turizmu.

Da ne bude zabune, jako poštujem sve što je urađeno u pogledu pozicioniranja Kotora kao kruzing destinacije. To su džinovski koraci. Ali taj vid turizma mora da ima alternativu i sve da i profunkcionise u punom kapacitetu nakon ove krize uzrokovane pandemijom COVID-19, mora da bude u okviru indikatora Evropske unije za mjerenje prihvatnog kapaciteta (takozvani carry capacity model), mora da bude uvezan sa kulturnim turizmom. Dakle, da se napravi destinacijski klaster i da svi benefiti od ovog vida turizma ostaju u Kotoru.

Kotor mora razvija sezonu takvu da će imati stacionarne goste i u januaru i u junu i u oktobru.To je naprosto nemoguće bez jačanja hotelske infrastrukture, i paralelno bez razvoja infrastrukture koja će pomoći punjenju hotelskih kapaciteta.

Kako ćete razvijati kongresni i MICE turizam bez bazicnih kapaciteta za isti? Respektabilne međunarodne konferencije ne trpe improvizaciju i prekrajanje nekih postojećih sadržaja u improvizovane kongresne dvorane. Opet ću navesti primjer Opatije, u smislu da jedan u geografskom smislu mali grad,  apsolutno je iskoristio svoje tržišne kapacitete, ne ekološku ili sociološku održivost destinacije. U kongresnoj ponudi ovog grada imate 53 dvorane koje mogu smjestiti ukupno 9.563 učesnika. Tom nivou treba da stremi Kotor.

Kao pozitivan iskorak vidim da će u okviru novoizgrađenog resorta Blue Kotor bay-a u Stolivu postojati kongresna sala sa 250 mjesta, a da je u drugoj fazi izgradnje najavljena sala sa 650 do 700 mjesta. Tu već vidim jasan iskorak ka tendencijama koje sam naveo.

U smislu nesaturiranja prostora u uzem urbanom jezgru, sigurno je da je dobro što Kotor ima niz malih hotela, čije će karakteristike posebno doći do izražaja nakon pandemije COVID-19.

Potom, kako ćete razvijati sportsku infrastrukturu bez hotelskih kapaciteta i sportskih sadržaja za međunarodna takmičenja?

Ponovo ću naglasiti da je kašnjenje sa izgradnjom kotorskog bazena nedopustivo i sa ekonomskog i sa sociološkog stanovišta. Ovo govorim i sa sportskog i sa turističkog aspekta i kao kotorsko dijete, koje je odraslo i formiralo se na kotorskim bazenima.

Stacionarni turizam značajno povećava broj zaposlenih. Prosječno 0,3 zaposlena po krevetu, ili kada su u pitanju hoteli sa pet zvjezdica 0,4 zaposlena, što je deset puta više u odnosu na privatan smještaj.

Konzumenti u domenu kongresnog i sportskog turizma su finansijski potentni gosti i idealni su za ekstenziju ljetnje sezone i relaksaciju pritiska na uže urbano jezgro izazvanu kruzing turizmom.

Stacionarni turizam omogućava fleksibilnost u domenu "yield" menadžmenta, jer ako ste prinuđeni na snižavanje cijena zbog nedolaska gostiju sa projektovanih tržista, nadomjestićete to boljom popunjenošću dolaskom gostiju sa tržista koji imaju slabiji diskrecioni dohodak.

Znači, možda nećete imati projektovani profit, ali sigurno nećete ostati bez profita.

Na razvoju ovih kapaciteta predstoji mukotrpan rad, mada je ogromno vrijeme za nama, ja ovo ponavljam duže od decenije.

Mislim da se mora jako brzo reagovati, jer kao što se vidi, pandemija COVID-19 je ogolila mnoge nedostatke u svim destinacijama i nije ostavila prostor za zavaravanje.

Po meni, lokacije u samom centru grada, a koje su u ovom trenutku planskim dokumentima predviđene za osnovne smještajne kapacitete, ne mogu vise stajati zapuštene i predstavljati ruglo grada, ne samo u vizuelnom smislu, već zbog toga što je Kotoru urgentno potreban ubrzani razvoj stacionarnog turizma i sa aspekta tržisnog pozicioniranja i sa aspekta ubrzanog zapošljavanja.

U krajnjem, onamo gdje ne postoje imovinski i pravni sporovi, treba predložiti i izmjenu zakonske regulative u smislu uvođenja dodatnih sankcija, kako bi se odblokirali ti procesi. Imte pozitivne primjere u najblizem okruženju kako su navedene mjere stimulativno djelovale na izgradnju hotelskih kapaciteta.

Da li će negativni efekti pandemije COVID-19 uticati na razvoj ukupnih privrednih aktivnosti u Kotoru?

Ponoviću moje mišljenje i prije pandemije, da za održivi privredni razvoj Kotora nije dovoljan turizam, kao ni uslužne djelatnosti na koje se on reflektuje, poput trgovine, iz jednostavnog razloga što kod uslužnih djelatnosti uvijek zavisite od diskrecionog dohotka konzumenata, a i zato što Kotor ima niz drugih prirodnih i ekonomskih potencijala.

Prvo, mislim da je potreban veći fokus na takozvano zeleno preduzetništvo. Prvenstveno tu mislim na poljoprivredu i ribarstvo, gdje bi se na lokalnom nivou razvili biznis inkubatori koji bi pomogli u edukaciji zainteresovanih za otvaranje biznisa u ovoj oblasti.

Takođe, potrebno je jačanje "tart up" programa u dijelu IT industrije (i u dijelu korištenja IT alata u pojedinim biznis segmentima, ali stvoriti preduslove i za razvoj ovog vida biznisa) kada je u pitanju malo i srednje preduzetništvo, koje je po meni jedina alternativa modelu privrede koji je postojao prije 20-ak godina. Ne vidim zašto ne bismo mogli da imamo nešto slično poput Tehnopolisa u Nikšiću.

Naravno, ono što je skopčano sa ukupnim turističkim i privrednim razvojem je bolja organizacija parkinga i saobraćaja.

Vidim da se na ovom segmentu radi i nadam se da će novi infrastrukturni radovi i organizacija u domenu parkinga (osnivanje preduzeća po ovom osnovu, uvođenje parkirnih aplikacija i modernizacija naplate parkinga putem parkomata, inventarizacija javnih parking mjesta).

I ono što mislim da je najvažnije, objedinjavanje optimalnih ljudskih resursa, jer su Kotorani  u drugim sredinama uspješni i ugledni reprezenti u raznim oblastima od biznisa, obrazovanja, nauke, kulture,prosvjete, sporta.