Ekonomija

Tekst i foto: Biljana Marković

Nedostatak radne snage ključni je problem u sektoru ugostiteljstva, kojem u Kotoru trenutno nedostaje od 150 do 200 radnika, podaci su Unije privatnih poslodavaca (UPP) Stari grad Kotor.

Iz UPP-a podsjećaju da u Starom gradu posluje 50 - tak ugostiteljskih lokala od kojih su, u susret zvaničnom početku turističke sezone, skoro svi otvoreni.

Predsjednik Unije, Rajko Milunović, ocjenjuje za Radio Kotor da će ovaj problem u perspektivi biti još izraženiji, pri čemu se njegovo riješenje, za sada ne nazire.  

„Jer na tržištu ne postoji radna snaga. Školstvo ne reprodukuje dovoljno radne snage  raznih profila neophodne u ugostiteljstvu. Sezona je inače dobro počela. Očekivanja su, kako govore i zvaničnici, da će možda biti ravna 2019. godini, ali faktor nedosttka radne snage gotovo da će uticati prvenstveno na kvalitet, što je veoma važno, a kasnije i na učinak u smislu ekonomskg profita.U razgovoru sa kolegama ugostiteljima u Crnoj Gori, pa i u Kotoru, radna snaga je problem, tako mnogi ili rade polovično, ili rade određeni vremenski period zbog nedostatka određenog profila radnika. Ja sam u mom objektu kasnio mjesec dana sa radnicima koji su bili neophodni u kuhinji. I danas imam taj problem. Jednostavno ne mogu naći radniike. Nije u pitanju plata, nego  profila, recimo kuvara, pomoćnih kuvara, nema“, navodi Milunović.

Zbog toga se, apostrofira, ugostitelji snalaze, i to uglavnom se u svakodnevnoj, međusobnoj kominikaciji raspituju u vezi slobodne radne snage i preporuka.

Ocjenivši da bi tokom sezone trebalo angažovati i penzionere koji su svoj radni vijek okončali kao, na primjer, kvalifikovani kuvari, jer, kaže, drugog načina nema, poručuje da su ugostitelji prinuđeni da u radni odnos primaju i polukvalifikovanu radnu snagu, kao i osobe iz inostranstva.

„Mnoge kolege su angažovale radnike iz raznih zemalja svijeta. Na primjer, ima dosta Turaka, Filipinaca, jer teško je dovesti radnu snagu iz bogatih evropskih zemalja“, navodi Milunović.

Kada su u pitanju cijene, one su, ističe, trenutno na prošlogodišnjem nivou, pri čemu će, usljed inflacije, ali i drugih faktora, tokom sezone sigurno biti povećane.

„Jedan od faktora je na primjer lokacija na kojoj se nalazi ugostiteljski objekat. Mada, sada je sve unutar zidina bukvalno isto, nema uopšte razlike, ali ima u tome koliko ko plaća zakup. Ukoliko je zakup manji, može da se ide malo niže sa cijenama, svakako to određuju troškovi“, podvlači Milunović. 

U Uniji smaraju da grad nije uložio značajnije napore u pripremi ovogodišnje turističke sezone.

„Mislim da se grad ništa specijalno nije pripremio. Ugostitelji su ti koji pripremaju, lijepo sređuju svoje bašte, ne bi li od toga što su umješni i što svoj proizvod žele da plasiraju što bolje imali određeni profit. Ne znam što je posebno Opština Kotor, odnosno lokalna samouprava, upodobila da bi nama bilo bolje - ja to ne vidim. Jedino, trude se da se organizuje nešto na nivou grada, za Novu godinu, neke praznike, što je dobro, ali ima dosta toga što bi u zajedničkoj interakciji mogli da postignemo. Čini mi se da naš odnos nekako nije na zavidnom nivou. Ja se borim već 14, 15 godina. Postigli smo dosta u datoj situaciji, ali je u zadnjem vremenu politika učinila svoje. Političke partije se bore za opstanak, rejting, ne znam koliko ima mjesta da se skoncentriše čovjek na potrebe građana, radnika. Ne bih želio da zvučim populistički, pa da okrećem temu na politiku, ali mislim da ona u značajnoj mjeri kreira čitav ambijent koji je neophodan da bi se moglo raditi“, smatra Milunović.
 
Poručivši da grad može da odgovori potrebama inostarnih gostiju i da je gastronomska ponuda u ugostiteljskim objektima raznovsna, ukazuje da Kotor još uvijek nije „dorastao“ Dubrovniku da može da limitira broj dolazaka kruzera u zaliv.

„Kotor prima sve koji dođu, ponekad čak četiri, pet kruzera na ovakvu postojeću infrastrukturu koja je napravljena na malo misto. Jednostavno inftrastruktura nije podešena za ovoliki broj gostiju. Na primjer, ja moram fizički da branim toalet u mom lokalu od turista, jer je nekada gradski toalet zatvoren. Sve pokazuje da gosti koji dođu kruzerima nisu toliki potrošači kao izletnici koji dođu autobusima. Jer, kada brod uplovi, dođu autobusi i turiste negdje odvedu. Onda se uvijek kasni negdje, mora se ići na skalu od broda i odmah se penju. Oni ponekad Kotor nisu ni vidjeli. Mislim da nije tačna priča da putnik potroši prosječno 40 ili 50 eura“, ističe Milunović.

U Uniji izražavaju zadovoljstvo zbog, najavljenog početka rada žičare Kotor - Lovćen, ali smatraju da privatni preduzetnici u gradu od tog projekta neće imati značajnije ekonomske benefite.

„To iz razloga što nema gosta kome se to neće ponuditi kao izletništvo, znači u to vrijeme oni neće biti u Kotoru. Dakle, žičara je odlična kao turistička ponuda, ali vidjećemo kako će to sve funkcionisati s obzirom da znamo kakve su gužve i kakav je saobraćajni kolaps  koji se mora pod hitno riješiti. Nadam se da će Vlada Crne Gore ubrzo da kupi još nekoliko trajekata, jer smo u protivnom u velikom problemu. Na prelazu Kamenari - Lepetane mora da bude maksimalan broj trajekata, da niko ne pomisli da ide cestom oko zaliva“, kategoričan je Milunović.

Nadalje, dodaje da bi se kompletan iznos novčanih sredstva koja se sliju u gradsku kasu od posjeta kotorskim bedemima trebao utrošiti da se zidine revitalizuju. Apeluje da se urede i gradski pločnici.

„Mnogi pločinici nisu u redu. Ko zna iz kojeg razloga se nešto na pločniku radi, pa se ploče dižu i nisu napravljene kako treba. Sa kruzera dolaze mahom ljudi starosti oko 50 i više godina, da ne pričamo o onima od 80 ili 90 godina i neko može da ugane nogu, mogu da padnu i da im se nešto desi, tako da u tom dijelu mora sve da funkcioniše. Stoga apelujem na lokalnu samoupravu, jer za to nisu potrebna velika sredstva, smatra on.      
  
Kada su u pitanju cijene, one su, ističe, trenutno na prošlogodišnjem nivou, pri čemu će tokom sezone zasigurno biti povećane, zbog inflacije, ali i drugih faktora.

„Jedan od faktora je na primjer i lokalitet gdje se nalazite, mada sad sve u zidinama je bukvalno isto, nema uopšte razlieke ali ima u tome koliko ko plaća zakup. Ako su troškovi manji - primjera radi, da je zakup manji, može malo da se ide niže sa cijenama, ali u principu troškovi određuju i cijene“, zaključio je Milunović.