Ekonomija

Svjetska banka procjenjuje da će se stopa siromaštva povećati na 20,4 % , pad BDP od 12,4% , a rast javnog duga na 93 odsto BDP-a u ovoj godini

Nakon dugo godina prikrivanja ovog gorućeg strukturnog problema, od strane bivšeg režima i zloupotrebe MONSTATA , studija Svjetske Banke ukazuje na stvarne razmjere siromaštva kod nas. 

Nakon 4 godine pauze , Monstat je konačno objavio podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Prema ovim rezultatima  apsolutna linija siromaštva je 192 EUR a samo 4,4% stanovništva ima ekvivalentnu potrošnju manju od ovog iznosa. Tako je po ovim anketama ekstremno siromaštvo u Crnoj Gori smanjeno sa 8,6% iz 2013. na 4,4% u 2017. godini. Prema ovim analizama siromaštvo u Crnoj Gori je za ove 4 godine smanjeno za 51%.

Banka hrane  je iskazala javno  svoje ne malo zaprepašćenje   ovim podacima jer je stanje na terenu u direktnoj komunikaciji sa socijalno ugroženim  građanima dijametralno suprotno. 

Samo broj nezaposlenih, primača MOP i penzionera koji imaju mjesečne prihode manje od 192 EUR , tj. apsolutne linije siromaštva, stopu apsolutnog siromaštva podiže na cijelih 19.99%.

Ova analiza brojeva  i strukture lica koja imaju manje mjesečne prihode od apsolutne linije siromaštva, jasno pokazuje  da su ankete MONSTATA daleko od relanog stanja i da ne mogu da realno procjene nivo, strukturu i razmjere siromaštva u Crnoj Gori.

Poznato je da se stopa siromaštva na održiv način može smanjiti samo novim zapošljavanjem  i povećanjem prihoda. Kada  uporedimo i te parametre, koje je takođe objavljivao MONSTAT, dolazimo do istog zaključka. 

Prema  Monstatu, u avgustu 2019. posao je imalo 210.455 građana, a u istom mjesecu ove godine zaposlenje je imalo njih 172 154 ili 38 301 manje.

Vidi se da u ovom periodu nije bilo nikakvog eksplozivnog  dinamičnog rasta zaposlenosti i prosječnih zarada, a došlo je do značajnog rasta nezaposlenosti, što je i najvažniji generator siromaštva kod nas. 

Ovdje još nijesmo uzeli u obzir dugove stanovništva za struju od 120.000.000 EUR ili 600 EUR prosječno po brojilu, dugove bankama, rođacima i prijateljima, kašnjenja isplata alimentacija samohranim  roditeljima  i još mnogo troškova koji socijlano ugroženi građanai plaćaju isto kao i najbogatiji građani ove zemlje. Sama činjenica da pod pritiskom estremne gladi crkva, NVO otvaraju  narodne kuhinje širom Crne Gore, čiji kapaciteti  ni izbliza ne mogu da pokriju potražnju od najugroženijih stanovnika.

Koliko ljudi u stanju siromaštva  strategiju preživljavanja zasniva na kriminalu, prosjačenju, švercu, sivoj ekonomiji  teško je procijeniti, ali  takve aktivnosti sigurno ne smiju biti alternativa snažnom ekonomskom rastu, povećanju zaposlenosti i efikasnoj proaktivnoj socijalnoj  politici koja će obezbjeđivati realne i održive mehanizme za izlazak naših ljudi iz siromaštva koje već u Crnoj Gori ima karateristike trajnog  i strukturnog problema.

Banka hrane  je u toku 10 godina svog postojanja konsantno ukazivala na relativizacijiu problema siromaštva  putem zvanične   statistike, koji  imaju za cilj prikrivanje stvarnih razmjera ove socijlane patologije.

Posljedice pandemije i neadekvatnog i pogrešnog odgovora bivše Vlade su dovele do situacije da se sada suočavamo sa najekstermnijom fazom ovog fenomena-glađu.

Banka hrane je deset godina predlagala konkretne mjere koje bi doprinijele da se siromaštvo obuzda i tražila od države da se sistemski obračuna sa njim.Nije bilo političke volje za tim.

Najdjelotvornija društvena borba protiv siromaštva je kvalitetno obrazovanje i zdravstvo dostupno svima, stvaranje uslova za otvaranje kvalitetnih poslova, podizanje iznosa minimalne plate, oporezivanje kapitala, zapošljavanje nezaposlenih, pravednija raspodjela i pravednije oporezivanje plate i podizanje dohotka stanovništva. 

Jedna od mjera preovlađavanja problema nejednakosti i izrazenijih razlika u društvu je uvođenje poreza na ektra profit dobijen monopolskim položajem. 

Socijalne prodavnice su jedna od mogućnosti  kada je u pitanju  pomoć ugroženima i borba protiv bacanja hrane (na polju, marketima, uvozu, hotelima..)  i jedan od načina umanjenja siromaštva. 

Sada, u vrijeme pandemije nova Vlada bi mogla ljudima dati bonove za namirnice i higijenska sredstva kako bi imali najosnovnije i upravo na taj  način i pokrenuli socijalne prodavnice. 

Neravnopravnost je ono što obilježava našu zbilju. Naša država radila je sve da onima koji imaju kapital olakša i obezbijedi razne benificije i poreske olakšice, dok na drugoj strani malom, običnom čovjeku tovarila sve i svašta (akcize, poreze, održive izvore energije, subvencije za male hidroelektrane, i sl). 

Subvencionisanje cijena osnovnih životnih namirnica, hrane za bebe i higijenska sredstva  kroz socijalne prodavnica - samo  su   neke  od mjera koje država može uraditi kako bi pomogla najsiromašnije slojeve društva.

Mala socijalna pomoć, mali dječiji dodatak,  koji su pritom ograničeni samo za korisnike socijalne pomoći,  doprinose lošem položaju najugroženijih. 

Obrok za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica trebalo bi da bude besplatan, nezavisno od toga da li su korisnici socijalne pomoći.

Jednokrana socijalna davanja kod nas nisu bila transparentna  i  osim u Centrima za socijalni rad i Ministarstvu rada i socijalnog staranja  opredjeljuju se i u drugim ministarstvima i užem kabinetu Vlade kao i iz budžetskih rezervi,  za koje javnost nema uvid  sa opravdanjem da se radi o zaštiti ličnih podataka korisnika,  što  ostavlja veliki prostor za manipulaciju .Iskustva iz ranijih godina su pokazala da  se jednokratnom  pomoći tretiraju : putni troškovi, opremanje kancelarija, šrampanje knjiga, kupovjna namirnica, plaćanje struje itd. za lica koja nisu u stanju sicijalne potrebe.

Veoma je važno  osnivanje alimentacionog fonda kako bi se izbjegao težak položaj samohranih roditelja i njihove djece nastalog  uslijed neodgovornog  ponašanja drugog roditelja ili njegove materijalne oskudice.

Država mora graditi socijalne stanove koje bi davala na korišćenje ljudima u stanju socijalne potrebe.

Socijalno preduzetništvo je takođe dobar način jer  uključuje   socijalno ugrožene kategorije u samo poslovanje ili jedan dio  profita odvaja za neku određenu oblast koja je problematična.

Država socijalne pravde u Crnoj Gori ne funkcioniše, iako stoji u prvom članu Ustava.

U Crnoj Gori čak  40 odsto djece živi u domaćinstvima koja  su u riziku od siromaštva.Imamo oko  136 000 djece, a dječiji dodatak prima njih  oko 15 000 i ta suma  novca je zaista mala, za korisnike MOP- a iznosi svega  24 eura.

Država mora da odgovori trenutku i pomogne građanima. Teret krize se mora prebaciti na bogate.

(Saopštenje Banke hrane Crne Gore)