Ekonomija

Iako smo nakon deset godina volonterskog humanitarnog rada (u kojima smo pomogli sto hiljada ljudi) 10. aprila 2020. godine prekinuli aktivno  pomaganje ljudima u stanju socijalne potrebe na način na koji  smo bili prepoznati u javnosti, a nastavili da ukazujemo na njihove probleme kao i ranije , svakodnevno nam stižu molbe za pomoć.

Kako se Crna Gora prvi put nakon drugog Svetskog rata suočava sa negativnim prirodnim priraštajem, smatram da je upaljen crveni alarm i da mjesta čekanju nema.

Mnogo ljudi je ostalo bez posla tokom pandemije i nemaju  pomoć sistema. Svakodnevno se broj nezaposlenih povećava i stanje u porodicama je sve gore. Ljudi  nemaju način da plate stanarinu, struju, da se prehrane.

Kao posljedica nemaštine javlja se veliki broj devijacija u ponašanju članova  domaćinstva, agresija, alkolohilazam, zavisništvo, psihička oboljenja.

Pojedinci i porodice, s vremena na vrijeme,  preko NVO i humanih ljudi dobiju  pomoć da premoste na neko vrijeme probleme koje imaju,  ali se tako oni  suštinski ne rješavaju. Ostaju i gomilaju se. Mnogo je onih koji se zbog stida nikome ne obraćaju za pomoć, a porodice se  zbog toga urušavaju.

Smatram da je krajnje vrijeme da se problemu koji tišti Crnu Goru  pogleda u oči i nađe način da se ljudima pomogne konkretno. 

Ljudi kada zapadnu  u nevolje,  glad, ostanu bez smještaja, struje, lijekova  nemaju kome da se obrate za pomoć od državnih institucija.

Ono što imaju na raspolaganju je molba Centru za socijalni rad koji im nakon višemjesečnog čekanja opredijeli, prema procjeni zaposlenih, najčešće veoma malu novčanu pomoć. Tako se problem ne rješava.

Među zapolenima u organima socijalne zaštite  je mnogo onih kojima su politička opredjeljenja ljudi koji žive u nemaštini bitnija od njihovog socijalnog statusa i to se mora hitno mijenjati. Pomoć dobijaju i dalje podobni, a ne ugroženi.

Zašto u ovako složenoj situaciju u kojoj se nalazimo bježimo od bonova za hranu (besplatne namirnice  prema broju članova domaćinsta), energetske solidarnosti (određena kvota besplatne  električne energije) , socijalnih stanova sa okučnicom (kako bi se obezbjedio minimun hrane i sigurnost porodice ) kao načinima da se siromaštvo obuzda i stavi pod kontrolu.

U Crnoj Gori postoji socijalni karton gdje je  sve digitalizovano i u elektronskoj formi, tako da bi bilo relativno lako uvesti izmjene u sistemu  socijalne zaštite kako bi pomoć dobili svi koji žive u nemaštini.

Decenijama smo bili svjesni činjenice da nije postojala politička volja da se siromaštvu stane na kraj. Nova Vlada nema ni jedan dan viška   da odlaže rješavanje  ovog ozbiljnog problema od čega zavisi zdravlje i budućnost naše djece.

Strategija za borbu protiv siromaštva sa konkretnim  mjerama koje građani Crne Gore moraju da osjete što prije na sebi je jedini način. Nema prečeg zadataka  za  državu  Crnu Goru od njenih građana, navodi se u saopštenju koje potpisuju Marina Medojević, predsjednica Fondacije Banka hrane Crne Gore i Volonterski tim Banke hrane Crne Gore.