Ekonomija

PR tekst

Petodnevna obuka po GET Ahead metodologiji za nezaposlene žene sa područja kotorske opštine, a koje žele pokrenuti vlastiti biznis uspješno je završena.

Obuku su sprovele trenerice Anđela Milošević i Olivera Simović.

Ova aktivnost dio je projekta "Podrška razvoju ženskog preduzetništva" - osnaživanje nezaposlenih žena za preduzetništvo u okviru programske šeme " World of Work Montenegro: Paving the Road to Recovery' kojeg sprovodi Međunarodna organizacija rada ( MOR) , uz finansijsku podršku Fonda za dobro upravljanje Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Intervenciju sprovodi Lokalno partnerstvo za zapošljavanje Opštine Kotor ( LPZ).

U nastavku pročitajte intervju sa jednom od trenerica u okviru pomenute obuke po GET Ahead metodologiji - Anđelom Milošević iz opštinskog Sekretarijata za razvoj preduzetništva, komunalne poslove i saobraćaj.

Kako ste zadovoljni realizacijom obuke?

Zadovoljna sam realizacijom obuke. Mislim da smo sve zajedno, polaznice i mi trenerice, postigle željene rezultate – ojačale smo preduzetničke vještine žena koja žele pokrenuti vlastiti biznis, a pet žena su uspješno pretočile svoje biznis ideje u biznis planove koji su ocijenjeni od strane Komisije i odabrani za dodjelu bespovratnih sredstava. Iskoristiću priliku da napomenem da su sve aktivnosti spovedene u okviru projekta “Podrška razvoju ženskog preduzetništva: Osnaživanje nezaposlenih žena za preduzetništvu” i programske šeme “World of work in Montenegro: Paving the road to recovery” finansirane od strane Fonda za dobro upravljanje, Vlade Ujedinjenog Kraljevstva i u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada (MOR).

Kakve su, prema vašem iskustvu, reakcije budućih, nadamo se, budućih preduzetnica”? Je li tokom realizacije obuke bilo interakcije?

Reakcije svih polaznica obuke su bile veoma pozitivne. Kako smo prelazile iz modula u modul - one su zaista “upijale znanje”. Sve su bile veoma otvorene, cijelo vrijeme je postojala interakcija, što i jeste srž obuke po GET Ahead metodologiji. Znači, nije u pitanju samo teorija i pasivno slušanje. Polaznice su cijelo vrijeme morale biti u potpunosti uključene, sve se zasnivalo na empirijskom učenju, korišćenju njihovih znanja i iskustava… Osim toga, imale su i radne sveske i svakodnevno dobijale domaće zadatke. Na kraju dana su održavane konsultacije sa trenericama. Uporedo sa sticanjem znanja, preduzetnice su naučeno koristile da napišu biznis plan, svaka za svoju poslovnu ideju. Nekima od njih je to bio prvi put da uče o djelovima biznis plana. Pogotovo izazovno je bilo suočiti se sa finansijama, određivanjem cijene proizvoda, knjiženjem i slično.

Ovo je jedan od projekat koji daje “snažan vjetar u leđa” ženama koje žele da se bave preduzetništvom. Da li je, po vašem mišljenju, upravo ovaj projekat značajan stimulans za sve buduće preduzetnice koje su u istom učestvovale ali i za one naše sugrađanke koje imaju talenat i ideje ali su još uvijek “stidljive i neodlučne” u ideji da se odluče za prvi korak u svijetu biznisa?

Ovaj projekat tj. intervencija koju je predložilo i sprovelo Lokalno partnerstvo za zapošljavanje Opštine Kotor u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada je veoma značajna. Kako i sami kažete daje “snažan vjetar u leđa” ženama koje se žele baviti preduzetništvom u smislu jačanja preduzetničkih vještina kao i finansijske i savjetodavne podrške. Sve ove tri vrste podrške su veoma bitne. Prvo, prije ulaska u biznis potrebno je ojačati preduzetničke vještine, uključujući i tzv. “soft skills” poput pregovaranja i slično. Moramo znati što je biznis plan i za što nam je potreban i tako dalje i tako dalje…Drugo, bez finansijskih sredstava ne možemo započeti biznis. Žene su tu u nepovoljnijem položaju od muškaraca – imaju manje mogućnosti da pristupe finansijama i obezbjede garancije za zajam. I treće, savjetodavna podrška koju ćemo pružati mi treneri u početnoj fazi razvoja biznisa je takođe važna. Preduzetnici/e se često osjećaju usamljeno u svom poduhvatu, pa im je podrška u vidu savjeta, informacije ili motivacije više nego dobrodošla. Ciljna grupa ove intervencije su bile nezaposlene žene. Pored toga, Opština Kotor pruža podršku ženskom preduzetništvu opredjeljujući sredstva u budžetu za započinjanje i razvoj biznisa. Dakle, podržava i već postojeće biznise u vlasništvu žena. Nadam se da ove aktivnosti predstavljaju stimulans našim sugrađankama za ulazak u preduzetničke vode.

Da li ste u kontaktu sa polaznicama osjetili da im je, upravo obuka koja je realizovana - otklonila brojne nedoumice koje su imale u vezi sa preduzetništvom?

Definitivno. To je, zapravo, bilo očigledno. Lijep je osjećaj kad radite nešto što drugi prihvataju i ocjenjuju kao veoma korisno. A nedoumice su bile brojne. Ako smo makar dio njih, a mislim da jesmo, uspjele otkloniti - uradile smo odličan posao. Polaznice su nam predložile i da ponovimo obuku, jer je šteta da je ne prođe još budućih preduzetnika/ca. Nadam se da će biti prilike da obuku ponovimo.

Da li je u planu “sumiranje rezultata” odnosno - da li, nakon nekog vremena od početka realizacije posla, očekujete povratne reakcije preduzetnica koje bi bile neka vrsta smjernica za buduće projekte ili načine za osnaživanje ženskog preduzetništva?

Nakon dobijanja sredstava i pokretanja poslovanja, preduzetnicama će biti na raspolaganju savjetodavna podrška od strane trenera. Mogu očekivati podršku u smislu: pružanja informacija koje su im potrebne, a do kojih ne znaju kako da dođu, savjetovanje radi donošenja pravih poslovnih odluka, ukazivanja na potencijalne rizike i načine odgovora na njih. Sa druge strane, povratne reakcije preduzetnica biće korisne za buduće projekte. Očekujem da će njihova iskustva biti pozitivna i da će sve njihove priče biti “success stories” koje ćemo koristiti kako bi nadahnule i motivisale i druge žene da se osmjele i krenu u preduzetničke vode i ostvare svoj san.

Koja je vaša poruka ženama čija je ideja da se bave preduzetništvom, a još uvijek ne preduzimaju korake ka realizaciji tog svog cilja?

Prije svega moraju imati biznis plan. Moraju svoju ideju staviti na papir kako bi je, prije svega, objasnile same sebi, a onda i drugima. To neka bude prvi korak. A nakon toga, ukoliko nemaju sopstvena sredstva ili ne mogu doći do kredita, neka prate konkurse i apliciraju za grant. Dakle, moja poruka bi bila da se osmjele i krenu. Ako ne probaju, nikada neće znati – “što bi bilo kad bi bilo”.

Intervju zabilježila Jelena Kljajević