Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Crnogorsko društvo ekologa, Inicijativa mladih za ljudska prava, Nevladina organizacija “Eko Logic”

Školska bašta-Integralna učionica je projekat koji su pokrenuli baštenska inicijativa Bašta Ekologika i Nevladina organizacija “Eco Logic”. Predstavlja primjer kako pojedinci/ke, kroz svijest i odgovorno djelovanje, mogu doprinositi društvenim i ekološkim promjenama.

Ekološka edukatorka Kristina Žugić za Radio Kotor podsjeća da je program pokrenut 2016. godine.

“Aleksandar Novović i ja smo, nakon što smo tri godine vodili Baštu Ekologika, prvu baštensku zajednicu u Crnoj Gori, kroz putovanja i rad sa volonterima/kama iz inostranstva, shvatili da su školske bašte već uveliko prisutne u školama širom Evrope i svijeta. To je koncept koji se razvio još krajem 19. vijeka i pokazao kao izuzetno koristan za obrazovni sistem”, objašnjava Žugić za emisiju “Nedjeljni razgovor”.

Djeca i mladi iz škola i vrtića u Crnoj Gori počeli su tada da spontano dolaze u posjetu Bašti Ekologika, učestvuju u  radionicama sijanja i obilježavanju Dana planete Zemlje, što im je, kaže naša sagovornica, pokazalo da postoji veliki interes.

“Tako je, zapravo, nastala ideja da razvijemo program koji bi omogućio školama da svoje bašte imaju u sklopu nastave. Ključni trenutak za realizaciju bio je susret s učiteljicom Biljanom Milićević iz Osnovne škole Dragiša Ivanović iz Podgorice koja nam je otvorila vrata ove obrazovne ustanove, koordinisala komunikaciju sa kolektivom i omogućila nam potpunu slobodu da program razvijamo i unapređujemo. Njena podrška bila je presudna za početak ovog pokreta u školama širom Crne Gore”, napominje Žugić.

U radu sa djecom i mladima od izuzetnog je značaja, smatra, povezivanje teorije i prakse, ali u ekologiji je i nužno.

“Priručnik koji smo pisali Aleksandar Novović i ja, osim što detaljno opisuje neke od naših radionica, ujedno služi i kao smjernica za edukatore/ke na koji način je važno pričati o ekologiji i održivom razvoju, te koliko je važan holistički pristup edukaciji. Rekla bih da je najvažniji korak u obrazovanju mladih o održivom razvoju edukacija nastavnika/ca u školama i omladinskih radnika/ca”, pojašnjava Žugić.

Najveći izazov u implementaciji ekoloških tema u nastavi je, naglašava, nedostatak edukacije za edukatore/ke, posebno one koji rade van formalnog obrazovnog sistema.

“Međutim, ovaj problem prisutan je i u formalnom obrazovanju, što potvrđuju i PISA preporuke za Zapadni Balkan. Naši nastavnici/e i učitelji/ce danas prolaze kroz redovne obuke, ali stečeno znanje često ne primjenjuju u praksi. Osim toga, u formalnom i u neformalnom obrazovanju postoji ozbiljan nedostatak sistemske podrške. U školama, svaka aktivnost koja izlazi iz okvira standardnog kurikuluma, najčešće zavisi od entuzijazma jednog ili dvoje pojedinaca, a kada se oni umore, program prestaje da postoji”, rekla je Žugić.

S druge strane, ističe, edukatori/ke u neformalnom obrazovanju uglavnom su prepušteni/e sopstvenoj snalažljivosti ili podršci nevladinih organizacija.

“Iako postoje kvalitetni neformalni programi, vrlo su male šanse da će ih obrazovni sistem prepoznati i uvesti u redovnu nastavu. Ključno je stvoriti stabilan okvir koji će omogućiti da se ekološke teme ne oslanjaju samo na pojedinačne inicijative, već da postanu trajni dio obrazovnog procesa. Mislim da su mladi u Crnoj Gori ekološki svjesniji, što je dijelom rezultat globalnog trenda-ekologija postaje sve prisutnija tema, ali i posljedica obrazovanja i edukativnih inicijativa. Kroz program Školske bašte imali smo priliku da vidimo konkretne promjene kod djece sa kojima smo radili duži niz godina”, navodi Žugić.

Ono što generalno nedostaje, ne samo mladima već i starijima, nije toliko znanje o ekologiji, koliko njena primjena u svakodnevnom životu.

“Nedavno istraživanje koje sam sprovela u saradnji sa Crnogorskim društvom ekologa pokazalo je da su mladi dobro upoznati s ekološkim problemima i u određenoj mjeri zabrinuti zbog njih, ali da ih tek mali broj prelazi na ekološki održiv način života. To pokazuje da je, pored edukacije, ključno raditi i na razvoju konkretnih ekoloških praksi koje bi postale dio njihove rutine”, kaže Žugić i dodaje da mladi mogu postati lideri u zaštiti životne sredine i imati dugoročan uticaj u društvu kroz aktivnosti koje se bave ekološkim pitanjima.

Ključno je, tvrdi, da se stvore uslovi u kojima njihova motivacija i znanje mogu prerasti u konkretnu akciju.

“Jedna od mojih misija, kao edukatorke, jeste da osnažim mlade u ideji da mogu postati lideri, bez obzira na oblast i da je važno da budu aktivni/e i angažovani/e građani/ke. Uvijek navodim primer Grete Tunberg, koja je kao mlada osoba pokrenula globalni pokret i inspirisala milione. Pored nje, postoje brojni pojedinci širom svijeta koji su svojim djelovanjem ostvarili velike promjene, a to je poruka koju želim da prenesem učenicima/ama, da je sve moguće. Kroz program Školske bašte mi smo vidjeli da dugotrajan rad s mladima donosi vidljive promjene, ne samo u njihovoj svijesti o ekologiji, već i u njihovom odnosu prema prirodi i zajednici”, mišljenja je Žugić.

Da bi postali lideri u zaštiti životne sredine, potrebno je da dobiju priliku da sami kreiraju i vode projekte, umjesto da budu samo pasivni učesnici/e u edukativnim aktivnostima.

“Formalni obrazovni sistem trebalo bi da ih podstiče na inicijativu, umjesto da ekološke teme ostavlja na entuzijazmu pojedinaca/ki. Takođe, mladi/e lideri/ke moraju imati podršku, kako kroz mentorski rad edukatora koji su spremni da ih osnaže i usmjere, tako i kroz sistemske promjene koje bi im omogućile da njihove inicijative ne ostanu kratkotrajne, već postanu dio trajnih rješenja za zaštitu životne sredine. Potrebno je strpljenje i vrijeme, ali se promjene mogu ostvariti, uz sluh za društvo, razumijevanje njegovih mogućnosti i rad na edukaciji bez osuđivanja”, navodi ona.

Najveći izazov sa kojim se mladi u Crnoj Gori suočavaju kada je u pitanju ekološka edukacija je nedostatak praktične primjene stečenog znanja.

“Iako su ekološke teme sve prisutnije, kako globalno, tako i u obrazovnom sistemu, često ostaju na teorijskom nivou, bez konkretnih prilika da mladi razviju održive navike i aktivno učestvuju u rješavanju ekoloških problema. Program Školske bašte upravo zbog toga igra važnu ulogu u širem kontekstu ekološke osviješćenosti. On omogućava učenicima/ama da, kroz direktan rad u bašti, steknu praktična znanja o uzgoju hrane, klimatskim promjenama, očuvanju biodiverziteta i održivim praksama. Kroz ove aktivnosti, mladi, ne samo da uče o ekologiji, već i razvijaju osjećaj odgovornosti prema životnoj sredini, jedni prema drugima”, poručila je Žugić.

Pored toga, Školske bašte imaju širi društveni značaj, povezuju obrazovne ustanove, lokalne zajednice i porodice, stvarajući prostor u kojem ekologija postaje dio svakodnevnog života, a ne samo školske lekcije. Kroz ovaj program pokazuju da ekološka edukacija ne mora biti apstraktna, već da može biti primijenjena u realnim situacijama, čime se mladima nude alati da sami postanu pokretači promjena u svojim zajednicama.

Žugić podsjeća da je nedavno promovisan EUAR priručnik, nastao kao rezultat istraživanja ekološke prakse u Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj.

“Osim što donosi primjere dobre prakse i iskustva rada sa mladima, fokusira se i na njihove potrebe i nivo znanja u oblasti ekološke edukacije. Kroz ovaj proces identifikovani su univerzalni problemi, a priručnik nudi i konkretna rješenja, poput interaktivnih radionica, savremenih pristupa učenju i upoznavanja sa ključnom ekološkom terminologijom. Ekološki problemi se često posmatraju isključivo kroz prizmu zaštite prirode, dok se zanemaruje njihov uticaj na društvo i kvalitet života ljudi. Posebno je izazovno uspostaviti vezu između individualnog ponašanja i ekoloških problema u zemlji bogatoj prirodnim resursima, poput naše. Međutim, svijest o ovoj povezanosti se postepeno mijenja, a edukacija i praktične inicijative, poput EUAR-a, igraju ključnu ulogu u tom procesu”, zaključila je Žugić.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.