Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

22.05.2022
872

ŽMUKIĆ U UNIFORMI VATROGASCA SKORO PEDESET GODINA: PAMTIM SAMO OSMIJEHE KADA SE SVE DOBRO ZAVRŠI

Predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Bogoljub Brezić” iz Perasta Krsto Žmukić se za vatrogastvo odlučio prije skoro pedeset godina.

Poziv da bude član pionirskog, vatrogasnog odreda dobio je još u osnovnoj školi.

“Postati dobrovoljni član društva, radeći bez ikakve naknade, pomažući unesrećenima, gaseći požare, sanirajući poplave, za nas je bilo sasvim uobičajeno. Sjećam se da su Anto Đurišić i Slavko Resman došli u našu četvorogodišnju školu i pitali kod od nas želi da bude vatrogasac. Više od polovine nas je odmah pristalo. To je bio poziv koji se ne odbija, čast i privilegija, ali i prilika da pokažemo koliko smo hrabri i neustrašivi. Ono što je sigurno, jeste da sam se tada manje plašio odlaska na intervencije nego danas”, priča Žmukić za današnje izdanje emisije “Nedjeljni razgovor”.

Peraštani pamte da je u prošlosti ovo društvo imalo i ženske članove. Sjećaju se Amalije i Anite Niković, Rite Rosić, Jozice Brajković i drugih. Njihov zadatak bio je da pomažu u gašenju požara manjih razmjera i pružaju prvu medicinsku pomoć u slučaju ozlijede članova društva ili povrijeđenih tokom intervencija.

“Djevojke i žene su se u to doba rado odazivale i bile nam od velike pomoći. Prije par godina pokrenuli smo inicijativu da nam se ponovo priključe žene vatrogasci. Sedam njih se prijavilo, ali su brzo zatim i odustale iz meni nepoznatih razloga, što je šteta”, saopštio je Žmukić.

Međutim, DVD u Perastu danas ima jednu dobrovoljku. To je Žmukićeva ćerka, Katarina Žmukić Mahovkić.

“Ona ne odlazi na intervencije, nego iz vatrogasnog doma uspostavlja radio vezu, daje medijima neophodne informacije, organizuje dostavu neophodnog materijala, hrane i pića. Nikada je ne ostavljamo samu u Domu. Sa njom uvijek ostaje par starijih dobrovoljaca, kao što je Simo Mustur ili nekadašnji komandir Mirko Žmukić. Njihovo prisustvo nam je od jednake važnosti kao i ljudi na terenu”, pojašnjava Žmukić, koji je prvi požar ugasio je 1984. godine na brdu iznad Perasta.

“U pitanju je bio veliki šumski požar. Tada sam shvatio koliko je potrebno biti brz, vješt i požrtvovan, te da ću se ovim humanim poslom baviti čitavog života. Osim toga, posao vatrogasca je timski, pa je najvažnije da se na terenu razumijemo, ali i da se zna šta je čiji posao”, rekao je Žmukić.

Saobraćajne nezgode u kojima ima povrijeđenih i stradalih lica za Žmukića i njegove kolege su najteže.

“Trudimo se da takve situacije potisnemo i što je moguće prije, zaboravimo. Mi smo vatrogasci-spasioci i zato imamo obiman i raznolik posao. Najteže nam padaju intervencije u kojima ima povrijeđenih i smtrno stradalih mladih ljudi koji najčešće zbog nepilagođene brzine u saobraćaju dožive nesreću. Izazovno je bilo i traženje sedmogodišnje djevojčice Kajre sredinom aprila prošle godine. Na sreću, sve se završilo dobro. Osmjesi su nešto što se trudim da uvijek zapamtim, kada se sve dobro završi”, prisjeća se Žmukić.

U 2019. godini peraško dobrovoljno, vatrogasno društvo imalo je 117 intervencija, 2020. godine 187, u prošloj 214, a u prva tri mjeseca ove skoro 60.

“Godinu smo započeli uz neuobičajeno moglo posla, uključujući i sve aktivnosti za vrijeme trajanja pandemije korona virusa. Krajem marta imali smo šumski požar velikih razmjera ispod sela Knežlaz u Donjim Krivošijama, kada su kompletno ljudstvo, profesionalci i dobrovoljci bili angažovani na gašenju vatre. Nedugo zatim, izbio je požar i u Jovičinim vodama. Pričinjena je znatna materijalna šteta, a u velikoj mjeri uništena je šuma na tom području”, saopštio je Žmukić.

Ističe da su naši sugrađani uvijek spremni da priteknu u pomoć kada se požar gasi, a neki od njih im stavljaju na raspolaganje i svoje cistijerne za vodu.

“Njihova solidarnost i pomoć u takvim, kriznim situacijama je nemjerljiva. Bez obzira što im ne dozvoljavamo da budu na prvoj liniji gašenja vatre, jer su građani, a ne obučeni vatrogasci, rame uz rame su sa nama, dodaju nam crijeva za vodu, mlaznice, a razvlače i cijevne pruge koje su nekada duge i do 400 metara”, naglašava Žmukić.

Kvalitet vozila za gašenje požara i lične opreme koju koriste vatrogasci DVD-a je, napominje, na zavidnom nivou.

“Rukovodstvo Opštine Kotor godinama izdvaja značajnu sumu novca kako bi se poboljšala tehnička opremljenost našeg društva, čime je stepen zaštite od požara u Kotoru znatno unaprijeđen”, navodi Žmukić i dodaje da im je najveći problem nedostatak mladih ljudi za borbu protiv vatre.

Poručuje i da im je dugogodišnja saradnja sa Službom zaštite i spašavanja Kotor odlična.

Ovonedjeljnu emisiju uređuje i vodi Sanja Čavor, a reprizu možete poslušati danas od 19 sati i 30 minuta.

 

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

 

Podijeli na: