Društvo

Žene s invaliditetom se suočavaju sa dvostrukom diskriminacijom u ostvarivanju prava na adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, pokazuje Analiza rodno odgovornog budžetiranja Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke). Ona ukazuje da, iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (OSI), žene s invaliditetom su i dalje većinski nezaposlene. Takođe, socijalna i dječja zaštita ne odgovara na njihove specifične potrebe i ne pruža dodatnu podršku za njihovu socijalnu inkluziju.

Analiza je obuhvatila utrošak budžeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom i sredstava za materijalna davanja i usluge socijalne i dječje zaštite za OSI u periodu od januara 2020. do juna 2023. godine. Podaci koji se odnose na oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje OSI su upoređeni sa podacima iz perioda 2016-2019. godine, koji je I MI Boke prikupila i analizirala u okviru projekta

„Za rodnu ravnopravnost osoba s invaliditetom u oblasti rada i zapošljavanja”

Analiza nije usmjerena samo na problem diskriminacije u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite, već na neophodnost uvođenja principa rodne ravnopravnosti u sve segmente budžetskog procesa.

Analizom je utvrđeno da nije došlo do poboljšanja u pogledu strukture nezaposlenih OSI u odnosu na pol, starost, stepen invaliditeta i nivo obrazovanja. Iako čine 12% ukupnog broja žena, na kraju juna 2023. godine od ukupnog broja nezaposlenih žena, 24,61% su bile žene s invaliditetom, dok od ukupnog broja nezaposlenih OSI 58,7% čine žene s invaliditetom. I dalje većinu nezaposlenih žena s invaliditetom čine one starije od 50 godina (60%) i sa I stepenom stručne spreme 53,64%. Kao i u periodu 2016-2019. godine, i sada je skoro duplo više nezaposlenih žena sa lakim invaliditetom (62,79%) u odnosu na nezaposlene muškarce s istim stepenom invaliditeta (37,22%).

Iako žene s invaliditetom većinski učestvuju (preko 60%) u programu profesionalne rehabilitacije, čiji je cilj da se OSI na odgovarajući način osposobe i pripreme za rad, uvećanje broja zaposlenih među njima (za 58,11%) je značajno manje u odnosu na uvećanje broja zaposlenih muškaraca s invaliditetom (za 82,78%). Takođe, učešće žena s invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih OSI je opalo sa 55% u 2020. godini na 51,39% za prvu polovinu 2023. godine. Ovi podaci o povećanju stepena zapošljavanja žena s invaliditetom ukazuju na neefikasnost programa profesionalne rehabilitacije. Pored toga, jedini podsticaj isključivo usmjeren na zapošljavanje žena s invaliditetom je davanje prednosti projektima koji predviđaju njihovo zapošljavanje u okviru grant šema, ali Zavod za zapošljavanje Crne Gore i dalje ne posjeduje podatke o OSI zaposlenim na ovaj način, razvrstane prema polu.

Za dostojanstven život žena i djevojčica s invaliditetom su osim zaposlenja neophodna adekvatna materijalna davanja za pokriće dodatnih troškova života vezanih za invaliditet i usluge socijalne i dječje zaštite. Analizom je utvrđeno da su materijalna davanja za OSI i njihove porodice i staraoce/teljke porasla u prosjeku za 47,14%, dok su minimalne zarade uvećane za 102,7% (sa 222€ na 450€) a minimalne penzije za 101,8% (sa 128,82€ na 259,95€). Najmanje su porasle mjesečne naknade po osnovu prava na dodatak za njegu i pomoć i naknadu roditelju/staratelju – njegovatelju lica koje je korisnik lične invalidnine (17,95%), koje većinski ostvaruju žene s invaliditetom (58-59%) i majke, starateljke ili njegovateljke OSI (75%). Iznos naknade roditelju/staratelju-njegovatelju lica koje je korisnik lične invalidnine je u odnosu na redovna primanja značajno opao od januara 2020. godine, kada je bio na nivou od 89,8% minimalne zarade i 154,7% minimalne penzije, do februara 2023. godine, kada je bio na nivou od 52,2% minimalne zarade i penzije. Sa druge strane, Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne garantuje naknadu roditeljima s invaliditetom, niti ikakve posebne mjere za podsticanje socijalne inkluzije žena s invaliditetom. Dodatno, i nakon 10 godina od isteka zakonskog roka, nije utvrđena cijena usluge SOS telefona, te I MI Boke, koja pruža ovu uslugu u skladu sa specifičnim potrebama žena s invaliditetom, ne može ostvariti održivo finansiranje iz državnog budžeta, čak i ako dobije licencu za pružanje ove usluge. Pored toga, cijena usluga personalne asistencije i pomoći u kući, koje spriječavaju izolaciju žena i djevojčica s invaliditetom u njihovim porodicama ili institucijama, utvrđene su tek 2021. godine, ali njihov rast ne prati rast minimalne zarade, te je gotovo nemoguće osigurati njihov kontinuitet.

Dakle, položaj žena s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite nepovoljniji je u odnosu na žene bez invaliditeta i muškarce s invaliditetom. Sve navedeno ukazuje da je potrebno izmijeniti trenutne pravne okvire i preduzeti dodatne korake koji će nuditi bolji podsticaj i povećati broj zaposlenih i socijalno uključenih žena s invaliditetom.

Sažetak analize uz glavne nalaze i preporuke biće štampan na crnogorskom i engleskom jeziku i distribuiran, kako donosiocima/teljkama odluka, tako i svim zainteresovanim stranama.Na osnovu preporuka, I MI Boke će u narednom periodu izraditi predloge konkretnih pravnih normi za izmjenu i dopunu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, čijim usvajanjem bi se definisale posebne mjere za smanjenje višestruke diskriminacije žena s invaliditetom u ovim oblastima. Navedene aktivnosti se sprovode u okviru projekta „Rodno odgovornim budžetiranjem do rodne ravnopravnosti OSI”, koji je podržan od strane Mreže za nadzor rodno odgovornog budžeta, kroz subgranting program projekta „Jačanje transparentnosti i odgovornosti za rodnu ravnopravnost u regiji Zapadnog Balkana i Moldaviji”, koji finansiraju Austrijska razvojna agencija (ADA) i Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA).

(I MI Boke)