Društvo

Omladisnki rad obuhvata aktivnosti i programe zasnovane na metodama i principima neformalnog obrazovanja sa ciljem da pomogne razvoj mladih ljudi u svjesne, odgovorne i aktivne članove zajednice. Tomislav Žegura, predsjednik NVO “Kompas” – Centra za informisanje i savjetovanje mladih iz Kotora, ističe da se omladinski rad u našoj zajednici realizuje u saradnji sa drugim organizacijama, institucijama  i ustanovama.
Omladinski rad je, kaže, na mnogo načina zahtjevan i širok pojam.
“Omladinski rad treba da se bavi svim onim čime školski sistem ili klasično obrazovanje nema vremena ili uslova. Dok je formalno obrazovanje tu da nas nauči matematici, jezicima, književnosti i svakako jednom obrazovnom aspektu, neformalno obrazovanje je tu da mlade ljude pita kako se osjećaju, kako su oni danas, kroz šta prolaze, kroz kakve procese u samima sebi. Omladinski rad se više orjentiše na proces, na to što se dešava unutar mladih ljudi. Takođe je orjentisan na rezultate u domenu da oni postignu nešto kroz svoje aktivnosti ili projekte. Jako je važno šta će da nauče o sebi, o drugima i kako će sami sa sobom da budu za vrijeme određenih aktivnosti” – objašnjava Žegura.

Omladinski rad je, navodi, namijenjen mladim ljudima uzrasta od 13 do dvadesetak godina.

“Najčešće se u praksi radi sa mladima druge polovine ili kasnije osnovne škole, ponajviše sa srednjoškolcima i ranim studentima. Baš zbog toga što je to razvojni period u kome se djeca formiraju u odrasle osobe i naravno prolaze kroz čitav set fizičkih, psiholoških, društvenih i socioloških promjena koje na razne načine utičnu na njihovo mentalno zdravlje. Oni se svo vrijeme pitaju ko sam ja, šta sam ja u svemu ovome, gdje sam ja. Metode se, naravno, mijenjaju. Danas jako veliku ulogu imaju tehnički uređaji, društvene mreže, mnogo više nego prije 10 ili 20 godina” – kaže Žegura.

Pitanja i nedoumice kroz koje mladi ljudi prolaze, ističe, ostaju ista.

“To mi je najzanimljivije da vidim kako u svjetlu novih okolnosti koje se mijenjaju između nas, mladi uvijek traže odgovore na ta svoja pitanja” – kaže Žegura.

On je za naš program govorio o dva projekta koje je ova nevladina organizacija realizovala uz podršku Opštine Kotor.

To su projekti “Pričajmo otvoreno” i “Omladinski repetitor” koji se, objašnjava, idejom i aktivnostima naslanjaju jedan na drugi.

“Željeli bi da se zahvalimo Opštini Kotor na podršci. Ti projekti su bili vezani za omladinsko novinarstvo ili kako mi to volimo da kažemo radioaktivizam. Mladi su se obučavali medijskoj pismenosti, snimali svoje audio-podkaste koji su emitovani na našoj internetskoj stanici Radio Bruškin i na mnogim drugim platformama sa kojih mogu da ih slušaju u inostranstvu, a naročito u regionu. Kroz praksu učenja o snimanju radio emisija, o nekoj vrsti novinarstva, oni su to koristili samo kao alat da ponovo istraže koji su to njihovi problemi, nedoumice, kako da se snađu sa samima sobom, kako da odgovore sebi na razna pitanja, kako da formiraju svoj odnos prema zajednici u kojoj žive, eventualno da doprinesu, usput u svemu tome da ispitaju šta o tome misle njihovi vršnjaci i na taj način dopru do većeg broja svojih vršnjaka, da pitaju šta o tome misle njihovi profesori, uporede mišljenja, da shvate da neko drugi razmišlja isto kao oni, ali i da je u redu imati različito mišljenje” – objašnjava Žegura.

U projektu “Radioaktivna redakcija” omladinska grupa bavila se produkcijom nekoliko serijala radio-podkasta. Ekipu čine mladi srednjoškolci iz Kotora.
Među njima su: Katarina Jelić, Viktor Brkanović, Vasilije Radonjić, Milica Skladany, Sara Dragović, Hana Medan, Nađa Perišić, Danijela Žižić , Katarina Radojičić, Irina Mijanović, Milica Ružić i Kristina Kelemen.

“Metodologija rada sa omladinskom grupom bila je da oni sami kreiraju sadržaj. Oni su obučavani kako da sadržajno sklope jednu radio emisiju, kako da ona ima uvod, razradu i zaključak, gdje je mjesto za intervjue, gdje je mjesto za predah uz neku muzičku numeru, gdje je mjesto za neki opšti zaključak. Učeni su i da tehnički to obrađuju jer se sve radi na kompjuterima. Dovoljno je nekoliko kvalitetnih programa, a naša je logika bila - ako se smatra da mladi provode dosta vremena na elektronskim uređajima, da onda to bude sa ciljem i kvalitetno” – ističe Žegura.
U drugoj sezoni audio-podkasta, navodi, bavili su se različitim temamama.

“Bavili su se predrasudama, pitanjima funkcionisanja nekih stvari u školi, gdje njihovi vršnjaci mogu da se obrate za savjet, kome, kako i kad, ali bavili su se i nekim tabu temamama o kojima se ne priča toliko često i o kojima možda omladina nema slobode da razgovara, npr. o mentalnom zdravlju, pogotovo u periodu nakon korone, nakon zatvaranja u kuće, pa ponovnog odlaska u školu i uspostavljanja socijalnih kontakata. Bavili su se pitanjima seksualnog razvoja ili edukacije i pitanjima vršnjačkog nasilja o kojem se danas priča, sa naglaskom na svakodnevnu komunikaciju, kako to mladi komuniciraju jedni sa drugima, na koji način, na kom nivou i šta bi tu trebalo unaprijediti, promijeniti ili poboljšati i kako uticati na nekog ko je vidno u problemu.
Radili smo i tim klasičnim novinarskim metodama kada oni intervjuišu svoje profesore, vršnjake, jedni druge ili neke ljude koji su usko vezani ili strukovno za datu temu. Radili smo i snimanje klasičnih radioničarskih emisija koje su meni posebno zanimljive, gdje oni sjede u krugu i raspravljaju o određenom problemu. Tu možemo da uočimo razmjenu mišljenja koja su na visokom nivou. Bilo je jako zanimljivo njihovo samootkrivanje određene teme kroz razgovor, kroz način da poštuju i da se, prije svega, suoče sa drugačijim mišljenjem” – objašnjava Žegura.

Sociopsihološki razvoj kod mladih, podsjeća, može da se radi i  kroz sport, planinarenje, kreiranje psiholoških radionica.

“Ovo je samo jedna u nizu metoda koja je nama zanimljiva i njome se bavimo.
Sve ove teme koje smo pomenuli su predložili mladi ljudi lično. Nisu im nametnute. Sve teme su izašle iz njihovih nedoumica, interesovanja.
Bavili smo se temama koje su povezivale savremene trendove u radio produkciji ili u medijskoj produkciji i opet nešto što je vezano za pitanja naše opštine ili zajednice” – kaže Žegura.

NVO “Kompas” je, podsjeća, realizovao projekat “Luštravanje mora”.

“Radili smo istraživačku emisiju o problemima na moru, o svemu što se tiče morske obale, zagađenja, dobrih i loših stvari koje se dešavaju u našoj neposrednoj životnoj sredini. Takođe, imali smo projekat Bruškin u akciji koji je imao za cilj da se kroz kreiranje radijskih emisija i podkasta bavimo sa mladima isključivo iz ruralnih područja Kotora i Tivta, što je za nas bio izazov. U pitanju je bio jedan veći evropski projekat gdje su se tražile veće razlike u odnosu na način života mladih u selima ili u gradovima.
Mi danas prisustvujemo jednom paradoksu da mladi ljudi, srednjoškolci koji žive u, za naše uslove, ruralnim predjelima, žive istim stilom života kao i njihovi vršnjaci u gradskim ili prigradskim naseljima. Svi koriste iste telefone, imaju slična interesovanja, pohađaju slične vannastavne aktivnosti. U tom smislu ne postoje neke razlike, a ne postoje ni u domenu njihovog profesionalnog usmjeravanja. Međutim, postoje razlike u tome kako vide svoja mjesta gdje žive, šta bi kod njih promijenili, da li bi u njima ostali ili bi otišli. Moglo je da se čuje puno zanimljivih detalja” – ocjenjuje Žegura.

Kada je u pitanju položaj mladih u našem društvu, Žegura ističe da se određene stvari ponavljaju iz generacije u generaciju.

“Pogotovo za naše područje naveo bih da su dvije ključne stvari. Jedna je to što mladima treba više aktivnih sadržaja tokom čitave godine. Ono što mi imamo prilično zadovoljeno na kulturnom nivou jesu događaji koji se dešavaju ljeti. Međutim, posljednjih godina mladi ljeti sve više rade, takođe to je i vrijeme opuštanja, izlazaka. Teže je sve to postići u samo 2 ili 3 mjeseca jednog ljetnjeg rasputa. Upravo najviše rada na sebi, najviše toga što mi radimo sa njima, a nažalost i najveći nedostatak raznih aktivnosti, dešava se tokom školske godine kad je kod nas sve tiše i društveni život manje aktivan. A druga stvar koja se tiče mladih jeste da je zaista njima potrebna podrška u svakom smislu. I institucionalnom i u smislu da konstantno postoje timovi ljudi koji prate njihove promjene, potrebe. Pogotovo je bio izazovoan period posljednjih 3 godine od kada je pandemija došla, pa završila. Mladi konstatno prolaze kroz određene promjene i za neke pojave i stvari koje čujemo u hodu i u radu da su se dešavale, mogu da djeluju i zvuče prilično zabrinjavajuće. Podrška je potrebna sa svih instanci, i od strane njihovih škola, i od strane nas koji se na drugi način bavimo mladima i od strane gradske uprave. Podrške ima i postoje timovi koji brinu o izradama nacionalnih planova za mlade. Postoji Omladinski klub u Kotoru koji jako lijepo funkcioniše. Ali to nas sve ne spriječava, nego u stvari treba da nas inspiriše da konstantno stvari treba da podižemo na veći nivo” – ističe Žegura.

U planu je, kaže, nekoliko projekata NVO “Kompas”:

“Planovi su nam da razvijamo sve više projekata koji će povezati bar nekoliko sredina kod nas u Boki. Jedan je plan sa sličnim radijskim projektom koji bi se dešavao u Kotoru, Herceg Novom i Tivtu. Drugi je plan da ojačamo saradnju sa nekim institucijama kod nas, kao što su Gradska biblioteka i škole, da bi sa više različitih strana i sa više faktora u uključivanju, kvalitetnije doprijeli do mladih ljudi i pružili im svaki vid podrške koja im je potrebna” – zaključuje Žegura.

Reprizu emisija “Naša opština” pratite danas od 21 i 30 na gradskim talasima.

Tekst: Irena Mačić
Foto: Radio Kotor i privatna arhiva