Društvo

Tekst: Sanja Čavor
Foto: Radio Kotor

Narcisoidni poremećaj ličnosti (NPL) je više od visokog samopoštovanja, odbrambena maska za duboko ukorijenjeni osjećaj lične neostvarenosti i straha, ocjenjuje za Radio Kotor psihološkinja Milana Žarković.
U emisiji “Nedjeljni razgovor” objašnjava kako najlakše možemo prepoznati takvu strukturu ličnosti.

“Bezosjećajnost na neka dešavanja u okolini, ali ne samo to, sklonost da budu neprijatni prema drugim ljudima koje lično doživljavaju manje važnim, recimo u prodavnici, saobraćaju, omalovažavajuće tendencije ka njima ili agresivni ispadi, komentari, ali i ljubomora, te potreba za kontrolom. Sve su to znaci na koje bi trebalo obratiti pažnju”, saopštila je Žarković.

Narcisoidnost se često pogrešno percipira kao puka zaljubljenost u sebe ili egocentrizam.
Međutim, u psihološkom kontekstu, narcisoidnost označava dublji poremećaj ličnosti, karakterisan prekomjernom preokupacijom sobom, potrebom za divljenjem i nedostatkom empatije za druge.

“Mentalno zdrava osoba posjeduje kapacitet za suočavanje i razrješavanje stresnih situacija i uglavnom nema problema u ostvarivanju interpersonalnih relacija u okruženju. S druge strane, poremećaj ličnosti uopšte, podrazumijeva krute i teško promjenljive, nefleksibilne, maladaptivne obrasce ličnosti koji uzrokuju znatno oštećenje adaptivnog funkcionisanja ili tegobe. Zapravo su psihička stanja koja su između zdravlja i bolesti, odnosno normalnog i patološkog, a na liječenje se javljaju uglavnom u stanjima dekompenzacije tj. raspada njihovih odbrambenih sistema”, pojašnjava Žarković.

Iskustva ljudi koji su imali kontakt sa narcisoidnom strukturom ličnosti uglavnom su slična.

“Taj susret najčešće opisuju kao da su upoznali savršenu osobu ili srodnu dušu, što upućuje na manipulativnost narcisa koji se u socijalnim interakcijama uglavnom služe raznim taktikama. Pri prvom susretu možemo govoriti da odnos sa narcisom prolazi kroz nekoliko faza. Ta početna oduševljenost je prva faza koju karakteriše obasipanje pažnjom ili rzv. love bombing. Sve vrijeme, zapravo, imamo utisak da nešto nije u redu, međutim, taj unutrašnji glas zanemarujemo, jer smo zaslijepljeni savršenom slikom o sebi koju takve osobe žele da nam predstave”, rekla je Žarković, podsjetivši da je narcizam prisutan češće kod muškaraca, ali postoje i žene-narcise.
Navodi da je važno razlikovati narcisoidnost od zdravog  samopouzdanja.

“Samopouzdanje se odnosi na pozitivnu sliku o sebi, vjeru u sopstvene sposobnosti, bez ekstremne potrebe za vanjskim validacijama. Samopouzdane osobe su sposobne da priznaju,  cijene tuđe uspjehe i imaju empatiju prema drugima. Nasuprot tome, narcisoidnost uključuje preuveličanu samoprocjenu i stalnu potrebu za divljenjem, često uz manipulaciju drugima za ličnu korist”, ističe Žarković.
Jedna od ključnih razlika je u odnosu prema neuspjehu i kritici.

“Samopouzdane osobe mogu konstruktivno da prihvate kritiku, a osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti često reaguju sa gnijevom ili poricanjem. Narcisoidnost takođe podrazumijeva osjećaj prava bez odgovarajućih zasluga, dok samopouzdane osobe razumiju značaj truda i zasluga u ostvarivanju ciljeva”, dodaje Žarković.

Primarna (zdrava) narcisoidnost, napominje naša sagovornica, je faza razvoja koju smo svi imali u ranom uzrastu.

“Primarni narcizam je zdrava, normalna pojava u razvoju tek rođenog djeteta. Beba je po rođenju sasvim nemoćna i potpuno zavisna od majke. U tom periodu sva ljubav ostaje zadržana samo za njoj, ali u uzrastu kada shvati da je majka posebna osoba i uspije da premjesti pažnju sa sebe na drugog, nastaje sekundarni narcizam. On može postati patološka tvorevina u zavisnosti od intenziteta kojim osoba postaje zaokupljena samo sobom, dok je primarni narcizam normalno razvojno ishodište sazrijevanja”, navodi Žarković.

Unutrašnji svijet odrasle osobe koja ima narcističku strukturu ličnosti je prilično prazan. 

“Čitavog života zapravo grade lažnu sliku o sebi. Kao što su u ranom djetinjstvu činile sve da pridobiju majčinu ljubav i pažnju, tako i u odraslom dobu puno ulažu u tu imaginarnu sliku, ne bi li se dopali okruženju, bili prihvaćeni i obožavani od drugih. Narcistične osobe uvijek imaju ideju veličine, a svijet za njih predstavlja ogledalo. Oni opažaju samo ono što se uklapa u njihovu lažnu, grandioznu sliku, dok ostale aspekte stvarnosti zanemaruju. Ukoliko im se niko ne divi, oni se osjećaju sasvim prazno. Površnu sreću osjećaju samo kada imaju publiku, a pritom su veoma neskloni da tolerišu samoću. Te osobe nemaju autentičnost, jer nisu uspjele da izgrade svoj identitet”, rekla je Živković.  

Narcisi ni u čemu iskreno ne mogu uživati.

“Teže uspjehu, ne da bi imali novac, već da bi postigli slavu, zavele druge ljude da im vjeruju i odobravaju njihove postupke. Da bi postigli taj cilj, služe se raznim, opasnim manipulacijama. Uvijek teže da osvoje pažnju onih kojima se dive, a kada uspiju da ih učine svojim fanovima, počnu da ih preziru ili u najmanju ruku da budu krajnje nezainteresovani za njih. Nemaju duboka osjećanja, a  jedino veoma intenzivno i burno koje u njima postoji, koje  eksplodira u trenutku kada bivaju osujećeni, je bijes. Narcistički bijes je eksplozivan, veoma buran i javlja se kao reakcija na svako osujećenje želja narcisa. Oni su skloni hroničnoj dosadi i besmislu, te zbog toga ulaze u burne međuljudske veze kako bi osjetili živost. Međutim, veze koje ostvaruju, iako su burne, prilično su nestalne i kratkotrajne. Imaju više partnera istovremeno, a svaki od njih ima svoje mjesto i ulogu u životu narcisa. Kada se dogodi da budu razotkriveni, nastavljaju dalje i okreću se onima koje drže na stand by”, napominje Žarković.

Važno je razumjeti da su narcisi često vrlo uspješni.

“Direktori su velikih firmi, producenti skupih, popularnih filmova, često veoma imućni i cijenjeni. Oni u svoju profesiju ulažu, jer im to donosi slavu, a svoju poziciju koriste kako bi manipulisali kolegama, saradnicima, uživali u ogovaranjima, neistinama i okretanjima jednih protiv drugih. Zbog duboke lične neostvarenosti za partnere uglavnom biraju izuzetno uspješne osobe, prijatne spoljašnjosti koji su već ostvareni u svojim profesijama i imaju određeni položaj na radnom mjestu”, saopštava Žarković i podvlači da narcise nalazimo u svom neposrednom okruženju, kako na radnom mjestu, tako i među komšijama, poznanicima, partnerima, ali i članovima porodice.

Na naše pitanje, koje faze od narcisa možemo očekivati dok smo u kontaktu sa takvom strukturom ličnosti kaže, da je u pitanju ustaljeni obrazac ponašanja.

“Prva faza obično se zove bombardovanje ljubavlju koju karakterišu pohvale, komplimenti, izjave o posebnosti.  One imaju za cilj da se potencijalna žrtva pridobije. Nakon i najmanjeg suprotstavljanja, slijedi obezvređivanje, prikriveno ili otvoreno omalovažavanje i na kraju odbacivanje. Dakle, radi se o ustaljenom krugu idealizacije, devalvacije i odbacivanja. Tehnike manipulacije su najčešće tzv. triangulacija, odnosno upoređivanje sa drugima i uvođenje treće osobe, koje je naročito prisutno u partnerskim odnosima, zatim, manipulacija ćutanjem i ona ima za cilj stvaranje osjećaja da ste glavni krivac ustvari vi, nakon čega počinjete da sumnjate u ispravnost svojih postupaka i sopstvenu vrijednost. Često je prisutan i tzv. ghousting koji podrazumijeva naprasno i naizgled neobjašnjivo prekidanje komunikacije. Tu su i taktike okretanja drugih protiv vas, klevete, izigravanje žrtve, laži i skrivanja iza lažne maske koju po potrebi koristi u odnosu sa drugim ljudima”, dodaje Žarković.

U savremenom društvu narcisoidnost, ne samo da se toleriše, već se često i nagrađuje, naročito u okruženju gdje se vrednuje površnost, konkurentnost i materijalni uspjeh.

“Društveni mediji igraju značajnu ulogu u promovisanju narcisoidnih tendencija, omogućavajući pojedincima da kultivišu i prezentuju idealizovane verzije sebe u potrazi za divljenjem i validacijom. Takav kulturološki okvir, u kojem mladi žive zbog lajkova i pratilaca, može podstaći narcisoidno ponašanje i ojačati uvjerenje da je vrijednost osobe inherentno povezana sa njenom vidljivošću i popularnošću”, smatra Živković.

Posljedice veze sa narcisom su ozbiljne i teške, jer se njihovo ponašanje, zbog nedovoljnog znanja, opravdava i zanemaruje, nerijetko i decenijama. Takvi odnosi, tvrdi Žarković, utiču na mentalno zdravlje pojedinca, a najčešće se ogledaju u gubitku samopouzdanja, strahu, anksioznosti i depresivnosti. Žrtve narcisa najčešće su fizički povređivane, trpe uhođenje, uvrede, emocionalno zlostavljanje. Narcisi se  vole vraćati svojim nekadašnjim partnerima i tačno znaju šta od koje osobe mogu dobiti i dokle će se tolerisati njihovo loše ponašanje.  

Na sreću, navodi Žarković, postoje tehnike kako da im se odupremo.  

“Uspostavljanje granica i istrajnost u njima, reagovanje na tzv. crvene zastavice u ponašanju narcisa, izbjegavanje rasprava, čuvanje ličnih i osjetljivih podataka, ignorisanje, napuštanje takvog odnosa i blokiranje kontakta su neki od efikasnih načina koji mogu pomoći da se izbjegne toksičan odnos. Ono što je najvažnije, nemojte, kao što to čine empate, pokušavati da promijenite narcisa, jer u tome nećete uspjeti”, poručila je Žarković.