Društvo

Gošća majskog izdanja emisije “Svjetlost zvuka” bila je naša sugrađanka, Ljuba Šljuka. Ona je tom prilikom za Radio Kotor istakla da su najveće barijere za osobe sa invaliditetom u Kotoru, ali i u našoj državi, arhitektonske.

,,Više ustanova nam nije dostupno, a od njih bi u Kotoru istakla pozorište, mislim da se to može riješiti pokretnom rampu koja košta oko 15.000 eura. Neke ustanove u međuvremenu prilagođavaju prilaz osobama sa invaliditetom, a neke to i ne mogu. Takođe, trotoari nam često nisu dostupni jer iako budu prvobitno dobro urađeni, nakon čestih izvođenja radova, nerijetko budu oštećeni”, navodi Šljuka.

Ona ističe da su za osobe sa invaliditetom u Kotoru značajne usluge koje nudi Dnevni boravak za starije osobe i lica sa invaliditetom u Rakitama.

,,Na naše zadovoljstvo Dnevni boravak je lijepo opremljen i svakodnevno ima raznovrsne aktivosti. Osim društvenih igara i različitih oblika druženja povodom proslave rođendana ili praznika, nudi uslugu fizioterapeuta i psihologa. Takođe, značajno je i što nam je NVO Inicijativa mladih sa invaliditetom Boke omogućila besplatan taksi prevoz, prilagođenim vozilom. Prevoz je inače velika barijera sa kojom se suočavamo, nedostaje pristupačan javni prevoz na teritoriji cijele opštine”, ističe Šljuka.

Već više od 20 godina aktivno učestvuje u radinicama, panelima i seminarima o pravima osoba sa invaliditetom.

,,Kao član Udruženja paraplegičara sa ostalim članovima učestvovala sam na brojnim seminarima i okruglim stolovima. Zahvaljujući aktivnostima našeg Udruženja podignuta je i svijest o pravima OSI. Ranije su osobe sa težim invaliditetom bile skrivene, ali mislim da se sada drugačije gleda na invaliditet. Moja poruka mladim sa invaliditetom je da se obrazuju jer su sada škole i fakulteti pristupačni i da nakon toga potraže zaposlenje”, kaže ona.

Osobe sa invaliditetom, kako navodi, nerijetko se suočavaju sa finansijski problemima, jer je pomoć koju dobijaju od država poput naknade za tuđu njegu i pomoć ili ličnu invalidninu, izuzetno mala.

 ,,Takođe, postoji dosta nelogičnosti kada se javljamo Komisiji za ortopedska pomagala. Naime, jedan paraplegičar kojeg svakih pet godina sleduju kolica, mora ponovo da prikuplja dokumentaciju kao da je u međuvremenu prezdravio, umjesto da se to automatski obrađuje. Društvo bi trebalo više da posveti pažnju osobama sa invaliditetom, jer nas se ni tokom pandemije niko nije sjetio, a pomoć su dobijali nezaposleni, radnici i mnogi drugi”- zaključila je Šljuka.

Emisiju možete poslušati na linku Svjetlost zvuka.

 Tekst: Tamara Vuković

Foto: privatna arhiva