Društvo

U svijetu postoji više od 1.300 vrsta slijepih miševa, oni prema brojnosti čine drugu najveću grupu sisara (prvo mjesto zauzimaju glodari), dok su do sada, u Crnoj Gori registrovane 32 vrste, sa indicijama da možda postoje još dvije. To je jučerašnjem izdanju emisje Svijet nauke, kazala biološkinja i mamaliolog, Belma Šestović. 

,,Slijepi miševi su jedini leteći sisari, oni tokom dana spavaju, a noću su aktivni.  Njjhovu fizionomiju čini malo tijelo sa krznom i pet prstiju između kojih se prostire leđna membrana. Riječ je o ugroženoj vrsti kako kod nas, tako i na globalnom nivou. U Crnoj Gori zaštićeni su Rješenjem o stavljanjem pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, a na međunarodnom nivou nalaze se na brojnim listama evropskih konvencija, direktiva i sporazuma koje je Crna Gora potpisala i na taj način se obavezala da štiti evropske populacije slijepih miševa”, kaže Šestović. 

Crna Gora ne raspolaže sa podacima kolika je brojnost svake pojedinačne životinjske vrste, ali radi se monitoring bitnijih kolonija slijepih miševa. 

,,U istraživanju slijepih miševa u Crnoj Gori istakla se moja koleginica Marina Radonjić, koja se time bavila nekih destak godina, dok sam se ja priključila prije šest godina. Sve više ljudi se priključuje našem timu istraživanja i zaštite ove vrste. Istakla bih porodiljsku koloniju malog potkovičara  u Nacionalnom parku “Biogradska gora”, gdje smo prošle godine brojanjem ustanovili da ima 302 jedinke, takođe i hibernacijsku mješovitu koloniju u selu Velja gora u kojoj spava zimski san oko 5.500 jedinki, više vrsta slijepih miševa”, objašnjava ona. 

Kako dodaje, slijepi miševi su rasprostranjeni cijelim svijetom, izuzev Sjevernog i Južnog pola. 

,,Kada su u pitanju njihova staništa možemo reći da su to naše prve komšije. Oni naseljavaju jame i pećine, ali osim toga mogu se nastaniti ispod mostova, u šupljinama stijena i drveća, dok se u gradskim naseljima mogu registrovati u kutijama za roletne, pukotinama fasada, podrumima i potkrovljima, tako da imaju raznoliku preferenciju staništa”, navodi Šestović. 

Slijepi miševi se hrane raznovrsno, a mit je da oni piju krv, ističe ona. 

,,Evropski i crnogorski slijepi miševi hrane se isključivo noćnim insektima, u prvom redu komarcima, dok se slijepi miševi širom svijeta hrane nektarom i voćem, a postoje samo tri vrste slijepih miševa koji ližu krv, od  kojih se dvije hrane kvlju ptica, a samo jedna krvlju sisara, ali te vrste ne žive kod nas, ni čak blizu nas i mogu se samo registrovati u nekim predjelima Južne i Centralne Amerike. Ljudi se često plaše lijepih miševa, ali smatram da staj strah nije opravdan. Jedan ženka gradaskog slijepog miša za noć pojede od 3.000 do 6.000 komaraca, u ekološkom smislu su oni prirodni regulatori brojnosti noćnih insekata, tako da nas ne ugrožavaju, već nam pomažu. Nije preporučljivo dirati slijepe miševe jer oni, kao i sve ostale toplokrvne životinje, su vektori virusa i potvrđeno je da prenose virus bjesnila, ali napomenula bih da Crna Gora od 2011. godine nema zabilježen slučaj pojave virusa bjesnila”- zaključila je Šestović. 

Emisiju možete poslušati na linku Svijet nauke .

Tekst: Tamara Vuković

Foto: Privatna arhiva