Društvo

U Kreativnom habu (starom zatvoru), održana je radionica u okviru edukativno – teorijskog programa Kotorskog festivala pozorišta za djecu. Radionica pod nazivom “Izgrađivanje što boljih odnosa sa djecom – put ka prevenciji nasilja”, privukla je pozornost brojnih roditelja, u ovom slučaju majki. Radionicu je vodila psihološkinja Ranka Šarenac, pobornik uvažavanja djeteta i građenja odnosa uzajamnim poštovanjem, razumijevanjem i saosjećanjem.

“Glavna poruka koju bih danas svima vama željela da prenesem jeste – upoznajte svoju djecu”, kazala je Šarenac u uvodnom djelu i istakla da je dobar odnos između roditelja i djece osnova svih drugih odnosa koje će dijete kasnije uspostavljati u svom životu.

Kako se čulo na radionici, iza ovog odnosa stoje mnoga pitanja i nedoumice. Prije svega, roditelji su u stalnom preispitivanju da li su se dovoljno dobro snašli u toj ulozi, da li i gdje griješe i kako na tome mogu da porade. 

Zainteresovani su imali priliku da čuju na kojim temeljima je moguće graditi snažne odnose sa djecom, kao i da aktivno učestvuju, postave konkretna pitanja i dileme vezane za njihovo roditeljstvo. U toku dvočasovne radionice, majke su podjelile svoje male – velike probleme i izazove iz svakodnevnog života. Kroz razmjenu iskustava i razmišljanja u grupi lakše je sagledati odnos na drugačiji način i dobiti ideju kako da se jedinstvena veza roditelja i djeteta ojača.

Ponekad  i najbolje namjere mogu da se zaborave pred izazovima sa kojima se svakodnevno roditelji suočavaju, te u naletu ljutnje ili razočarenja želja za uspostavljanjem odnosa međusobnog poštovanja i razumijevanja jednostavno nestane i preovladaju strahovi i nekontrolisane emocije.

Šarenac ističe da je bitno da roditelj, koji se naljuti ima određeni stepen samokontrole.

“Naravno, to nije uvijek lako, ali trebamo znati da je roditeljstvo maratonska trka, bolje reći trka bez kraja” – kaže Šarenac.

I sama poučena ličnim iskustvom, kao majka dvoje djece Marka i Lare, svjesna je da su oni njeni najbolji vodiči na putu ličnog odrastanja.

Šarenac je naglasila da je podržavanje iskazivanja osjećanja veoma važno  za razvoj djeteta, te iako nam ponekad dječije emocije izgledaju preuveličano, ne trebamo ih odbacivati. Ukoliko te emocije negiramo kod djeteta jer su njegovi problemi “mali” ili "smiješni’’, šaljemo mu poruku da nije prihvatljivo osjećati se na određeni način.

“Ono što je važno zapamtiti jeste da je djetetu bitna prisutnost roditelja onda kada mu je stvarno najpotrebnije. Znači, pomoći djeci da se nose sa frustracijama na koje će stalno nailaziti. To je naša uloga, da im pomognemo, da sve ono što život nosi, ona na neki način mogu da sagledaju u skladu sa svojim godinama, da se to iskustvo posloži, a da se frustracija ne gomila. Jer, šta se dešava kada se djeca osjećaju neprepoznato i neviđeno i kada ta njihova frustracija koja se nagomilala, nema priliku da se izrazi u porodičnim okvirima, kada se djeca ne osjećaju sigurno da svojim roditeljim kažu ono što ih uznemirava i nemaju nikog drugog odraslog kome mogu da se povjere… Oni će to da nose sa sobom i jednoga dana ispolje, nažalost, u vidu agresije ka spoljašnjem svijetu ili ka samima sebi. Naša uloga i odgovornosti su velike”, objašnjava Šarenac.

Kao jedan od “magičnih sastojaka” za dobar odnos navodi kvalitetno vrijeme koje se provodi sa djecom. Česta je pojava da roditelji, ,,zatrpani’’ obavezama, tokom cijele nedjelje ne nađu vrijeme koje će isključivo provesti sa djetetom. Adekvatan uvid u djetetovo odrastanje, zainteresovanost za njegove stavove, upoznavanje prijatelja… stvaraju zdravu osnovu da se dijete osjeti uvaženo i bitno u okviru porodice.  

Na primjeru sa popularnim hulahopom psihološkinja nam je pokazala neophodnost postavljanja pravila koja se dosljedno poštuju i granica do kojih je moguće ići, odnosno onih koje nije dozvoljeno prelaziti. I djeca i roditelji imaju svoje granice  koje se trebaju poštovati “jer uzajamni odnosi su, u stvari, odnosi u kojima mi učimo jedni od drugih.Niko od nas kada je postao roditelj, nije dobio priručnik kako da izađe na kraj sa djecom, ali ni djeca se nisu rodila sa priručnikom kako da izdrže svoje roditelje. To je jedan odnos u kojem i jedni i drugi uče. I dokle god imamo priliku da budemo otvoreni i izrazimo našu radoznalost da upoznamo dijete, imamo priliku i dajemo šansu da taj naš odnos postane bolji i da raste”, zaključuje Šarenac.

Ranka Šarenac je osnovala Centar za uzajamno vaspitanje VidiMe (https://www.vidime.org/). Trenutno živi i radi u Luksemburgu.

Tekst i foto: Nataša Jotić