Društvo

Klub dobrovoljnih donora krvi Opštinske organizacije  Crvenog krsta Kotor poziva ljude dobre volje da postanu članovi kluba i doniraju krv, kako pacijenti nikada ne bi čekali na dragocjenu tečnost, već da ona čeka pacijenta.

Predsjednik ovog Kluba Danilo Đurović za Radio Kotor podsjeća da je 1979. godine, nakon zemljotresa u Kotoru, formirano je Dobrovoljno društvo davalaca krvi.

,,U saradnji sa Vatrogasnom jedinicom, u cilju formiranja  aktiva davalaca krvi, posjetili smo mnoge organizacije i za nepunih godinu formirali 21 aktiv sa 1 276 dobrovoljnih davalaca”, prisjeća se Đurović.

On dalje pojašnjava razliku između dobrovoljnih davalaca i donora krvi.

,,Davaoci su svi građani od 18 do 65 godina koji mogu da daju krv, ali je oni daju po potrebi za određenog pacijenta, dok Međunarodna organizacija Crvenog krsta propisuje da donori moraju biti anonimni za pacijenta i njegovu porodicu. Donori su humane osobe koji se prijave u naš klub i daju krv svaka tri mjeseca, ako su u pitanju muškarci ili svaka četiri  ako su u pitanju žene, a daju je pojednačno ili organizovano. Za potrebe Zavoda za transfuziju krvi Opšte bolnice Kotor i Specijalnice bolnice Risan je potrebno što više dobrovoljnih donora”, rekao je Đurović.

Prema statističkim podacima koji su objavljeni početkom ove godine, Kotor je od gradova u Crnoj Gori na posljednjem mjestu po broju dobrovoljnog darivanja krvi, što, smatra Đurović, nije istinit podatak.

“U posljednjih pola godine mnogo hirurških zahvata naših građana/ki obavlja se u KBC-u, tako da ljudi iz Kotora idu da daju krv i umjesto donora zapravo postaju davaoci. U Podgorici se evidentira koliko je jedinica dato, međutim, ne pominje se iz kojeg su grada dobrovoljni davaoci. Kotor  je uvijek imao humane ljude, ali nažalost, od 1 276 donora koliko ih je bilo te 1979. godine, danas ih u našem gradu ima manje od 70”, ističe Đurović.

Naš sagovornik je dugogodišnji donor, a krv je do sada dao 149 puta.

,,Stopedeseti put nisam mogao da dam krv, jer sam prešao starosnu granicu. Klub dobrovoljnih donora je do danas podržao akcije u Nišu-Srbiji, Francuskoj, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj. Bili smo brojno društvo i spremni da odemo bilo gdje. Tada smo imali i obezbijeđen prevoz autobusom od Jugopetrola, Jugooceanije i ostalih, većih firmi iz Kotora. Pošto smo humanitarno društvo i nemamo svoj žirio račun, pa samim tim ni prihode, naši članovi kada daju krv, svuda odlaze o svom trošku”, napominje Đurović.

Klub dobrovoljnih donora krvi, prema Planu rada za ovu godinu, planira posjete svim radnim organizacijama u Kotoru, kako bi se ponovo formirali aktivi i povećao broj dobrovoljnih donora.

“Valja imati na umu da smo svi potencijalni primaoci krvi. Recimo, za jednu operaciju kuka je potrebno da krv da od tri do pet donora. Tako da, ukoliko se desi da deset pacijenata u Kotoru trazi krv za operaciju kuka, mi zbog malog broja donora, ne bi imali dragocjene tečnosti za naredna četiri mjeseca”, objašnjava Đurović.

Pogrešno je, nastavlja, viđenje da je teže doći do rijetkih  krvnih grupa, jer se takva rijetko i traži, a one grupe koju ima većina populacije, poput, A+ I  0 + najviše se traže.

“Ako su anonimni za primaoca krvi, dobrovoljni donori ne bi smjeli biti anonimni za društvo i državu, već bi trebali imati brojne benefite kao znak zahvalnosti za njihovu humanost”, zaključio je Đurović.

Repriza emisije “Medikament” u kojoj je bio gost Danilo Đurović na programu je večeras od 19 i 30.

Tekst: Tamara Vuković