Društvo

Gost emisije “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora bio je sociolog, Andrija Đukanović.

U nastavku pročitajte intervju koji je na temu govora mržnje u medijima zabilježila novinarka Radio Kotora, Sanja Čavor.

Koliko dugo je govor mržnje u medijima prisutan na našim prostorima? 

Mislim da je govor mržnje, jedan od problema sa kojim se kao društvo suočavamo odavno. Društvene mreže su ga samo učinile javnim. Zato se stiče utisak da je posljednjih godina, sa ekspanzijom tehnoloških dostignuća i oblika komunikacije, došlo do njegovog jačanja. Uzroci govora mržnje kod nas vuku korijene iz prošlosti, posebno ove bliže, od 90-ih na ovamo. Podjele u našem društvu na nacionalnoj, vjerskoj osnovi, ali i po političkom opredjeljenju su prilično duboke i nažalost ne jenjavaju. Iz njih izvire velika količina netolerancije i to se odražava na komunikaciju koja je kontaminirana i svakako toksična. Dakle, uzroci nastajanja govora mržnje su dominantno vezani za politiku i identitetska pitanja o kojima se raspravlja gotovo na svakodnevnom nivou, ali i neprestano manipuliše. Na taj način, uvrjedljiv  govor dominira javnom scenom i u drugi plan stavlja svaku smislenu i normalnu komunikaciju, kao i fokus na teme od suštinskog značaja za državu i njene građane/ke. Osim toga, netrepeljivost, netoleranciju i distinkciju uočavamo posebno prema određenim grupama u društvu, poput, LGBTQ zajednice i nacionalnih manjina.

U kontekstu razvoja interneta, novih medija, ovaj složen i negativan fenomen dobija nove zamahe i smjerove. Kakvog je karaktera današnja, javna komunikacija?

Javna komunikacija danas je uglavnom izgubila dijaloški karakter i svela se na međusobne uvrede i prepucavanja. Takva vrsta razgovora može donijeti samo konflikte i produbiti jaz među sagovornicima. Internet je omogućio lakši i brži način da se takav govor rasplamsava. Negativne emocije koje smo držali u sebi, sada smo pustili da se slobodno šire. Online prostor nam je pružio priliku da, često anonimno, šaljemo poruke mržnje prema drugima, a komunikacija je jednostavnija, jer ne podrazumijeva direktno obraćanje licem ili lice, pa su ljudi na izvjestan način hrabriji da ispolje svoja stvarna zapažanja i stavove na različite društveno-političke teme. 

Kako se inicira i pospješuje govor mržnje?

Govor mržnje je opasan govor koji mržnju vrlo lako sa verbalne ravni može prebaciti u stvarnost. Zapravo, prije svakog sukoba nastupa govor mržnje, pripremajući teren za izraženiji konflikt i nasilje. Ako vi nekoga kontinuirano nazivate određenim, pogrdnim imenima, omalovažavate ga, zapravo ga dehumanizujete i činite manje vrijednim, a nasilje nad njim predstavljate sasvim opravdanim. Od riječi sve počinje.

Zašto se mržnja i drugi oblici verbalnog nasilja danas pokušavaju poistovjetiti sa slobodom govora?

To je zaista velika tema za razgovor. Zato jer se time žele opravdati određeni stavovi i dati im se nekakav legitimitet. Naravno, jasna je razlika između slobode govora i verbalnog nasilja. Ako imate neki argument protiv određene osobe ili grupe, trebate ga reći, ali nema potrebe da ga začinite nekim nepotrebnim kvalifikacijama kojima unosite mržnju i dodatno raspirujete netrepeljivost. Međutim, izgleda da se više čuje ako omalovažavate i vrijeđate osobu bez obzira na argumentaciju. To je prijemčivije za uho prosječnog građanina/ke. Imamo primjera u prethodnom periodu da se sa nekim ženama iz političkog života ne raspravljamo na bazi argumenata, već koristimo različite seksističke i mizogine izjave, što je nedopustivo. To nije sloboda govora.  

Zašto upotreba teških, grubih, oštrih ili neprimjerenih riječi slabi individualni otpor pratilaca ili učesnika u raznim debatama?

Kada postanemo ravnodušni na mržnju, a postalo je uobičajeno u svakodnevnoj komunikaciji, to je prava opasnost za društvo,. Mislim da je to zato što se već dugo nalazimo u takvoj atmosferi, pa smo poprimili taj vid komunikacije. S obzirom na to da ni oni koji su najpozvaniji da se suzdržavaju od takve retorike to ne čine, onda ne možemo očekivati ni da se obični građani/ke ponašaju razumno, tolerantno i da uvažavaju tuđe stavove i uvjerenja. Kao da je postalo najvažnije pobijediti u komunikaciji, ne birajući sredstva, a dijalog i rješavanje eventualnog sporenja postaje apsolutno nevažan. Na sceni je opšta neodgovornost, posebno političke elite koja pothranjuje podjele, ne uviđajući koliko je to štetno za dalji razvoj cjelokupnog društva. U atmosferi gdje vladaju najrazličitije vrste uvreda, a na svakom koraku korupcija, kriminal i opšti slom sistema vrijednosti, nema ni svijesti o zajednici i poštenom dobru. Nažalost, u takvom ambijentu se građani/ke socijalizuju, naročito mladi, čime se kreiraju antagonistički i nasilni odnosi u društvu. 

Kako komentari na Facebooku, Twitteru i drugim mrežama utiču na korisnike i njihovu percepciju okruženja u kome žive?

Previše vremena na društvenim mrežama zasigurno šteti racionalnom pogledu na stvarnost i otvara prostor za. Pogrdan govor i komentari na društvenim mrežama jesu neka vrsta zavisnosti. Prisutna je neodoljiva želja da se drugi pobijedi, da naša lična percepcija na svijet dobije afirmaciju kroz lajkovanje i podršku. To upravo pothranjuje onu potrebu, jednu od najjačih, za prihvatanjem od strane drugih. Tada se čovjek lako zanese i spreman je, zarad stalne potvrde, da istrajava u komentarisanju, kako društvenih pojava, tako i aktera nekih događaja. Zato imamo slučajeve da su pojedine osobe na mreži 24 sata i veoma su aktivni komentatori. Budući da smo društvena bića u stalnoj interakciji s drugima, važno nam je kako izgledamo u očima drugih, pa je jedan od aspekata na temelju kojeg se procjenjujemo i to koliko mislimo da smo vrijedni drugima. Upravo zato je potrebno osvijestiti, naročito mlađu populaciju, da su ružni komentari najčešće upućeni od ljudi koji imaju za cilj kritikovati i vrijeđati u većini slučajeva neopravdano i da iste ne shvatamo lično.

Kakve posljedice može izazvati dugotrajna izloženost govoru mržnje u online prostoru? 

Sigurno da dovodi do promjena na psihološkom planu i stvara posljedice. Za one koji upućuju pogrdne riječi i siju mržnju, taj osjećaj može dovesti do granica kada nije nemoguće da tu mržnju objelodane u stvarnosti, odnosno počnu i sami da vrše nasilje. Kod onih koji trpe govor mržnje, dugotrajna izloženost uvredama u online prostoru izaziva strah, tenziju, anksioznost i urušava mentalno zdravlje. Hitno bi trebalo nešto preduzeti da društvene mreže i komentari na njima budu kontrolisani, a oni koji praktikuju takav oblik komunikacije, budu oštro sankcionisani. Za sada su internet i društvene mreže, moderatori i administratori potpuno oslobođeni bilo kakve odgovornosti, čime se stvara povoljan ambijent za uvrjedljive, agresivne tvrdnje od strane takozvanih trolova i flejmera koji iniciraju sukobe.  

Koje teme su najkomentarisanije na internetu?

Najkomentarisanije su svakako one vezane za politiku i odatle se generiše najveća količina netrepeljivosti. Politička elita sama potpiruje mržnju i koristi je za mobilizaciju svog biračkog tijela. Njima je to najvažnije. Moram priznati da je javni prostor toliko kontaminiran politikom koja je ovdje shvaćena kao najprizemnija vještina manipulacije, a ne upravljanja društvom. Strahujem do čega će dovesti totalna neodgovornost političara koji među sobom ne razgovaraju, već se besomučno svađaju i upućuju uvrede, ne birajući sredstva. Nigdje zapravo konstruktivnog dijaloga i razgovora. Sudeći po trenutnoj atmosferi, ne idemo u dobrom pravcu. 

Intervju je dio projekta “Sloboda govora/govor mržnje, izazovi u komunikaciji” i “Pandemijska realnost-između znanja i pretpostavki”, finansiranog od strane Ministarstva kulture i medija Crne Gore. 

Emisiju “Nedjeljni razgovor” uređuje i vodi Sanja Čavor, a reprizu možete poslušati danas od 19 sati i 30 minuta. 

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Privatna arhiva