Društvo

Slika kotorskih bedema impresivna je i danas, poslije više od stotinu godina kako su ostale bez svoje osnovne funkcije, a time i bez redovnog održavanja.

Arhitekticu, višu konzervatorku u penziji, mr Zoricu Čubrović, pitali smo kako ocjenjuje sadašnji stepen oštećenja gradske fortifikacije.

Ona podsjeća da najstariji djelovi gradskih bedema potiču iz srednjeg vijeka, a neki sačuvani djelovi pouzdano su datovani u 12. i 13. vijek, kao što su to Južna gradska vrata na Gurdiću. Zidine grada prema moru i prema Škurdi su, napominje, na srednjovjekovnoj trasi dograđivane u više navrata, naročito nakon velikog zemljotresa 1667. godine kada su pretrpjele ozbiljna razaranja.

“Na više sektora gradskih bedema u periodu od zemljotresa do danas obavljeni su istraživački, sanacioni ili konzervatorsko-restauratorski poslovi. Najveći poduhvat u tom smislu odnosio se na kulu Kampana ili “Zvonastu kulu”, tj. na Citadelu na sjeverozapadnom uglu grada, pored Škurde. Ovi radovi su podrazumijevali i unošenje nove savremene namjene u prostor Citadele. Održavanje u smislu uklanjanja vegetacije, obnavljanja spojnica, uređenja i obnove pločnika šetnica i ograda vršeno je u više navrata”, pojasnila je Čubrović.

Radilo se, kaže, uglavnom na Južnim gradskim vratima, potezu od Gurdića do Citadele, bedemima duž rijeke Škurde i na površinama gradskih vrata. Sanirano je i oštećenje kontrafora pored Sjevernih gradskih vrata.

“Poznato je da je njegov temelj ojačan, a sam kontrafor konsolidovan. Takođe, popravke su obavljene i na stazama koje vode prema tvrđavi, kao i na rekonstrukciji obrušenog zida iznad kuća u najvišoj zoni sjevernog dijela grada”, rekla je Čubrović.

Na gradskim fortifikacijama Kotora, naglašava, predstoje veliki i delikatni poslovi, ali stanje bedema u cjelini, još uvijek nije sagledano.

“Kao posljedica dugotrajnog, nedovoljnog održavanja bedema u brdu iznad grada propali su krovovi i međuspratne konstrukcije na kulama, a nedostaju i djelovi okvira vrata i prozora. Najteže stanje je na samom utvrđenju sv. Ivan, jer je to kompleks građevina na samom vrhu brda i transport do njega je najkomplikovaniji. Međutim, gradske zidine između kula i bastiona su, zahvaljujući materijalu za gradnju, a to je kamen i korišćenju najboljih tehnika zidanja, uglavnom u dobrom stanju”, saopštila je Čubrović.

Aktivnosti na gradskim bedemima odvijali su se pored radova na stambenoj, javnoj i sakralnoj arhitekturi Kotora gdje su mnogi poslovi završeni već u prvoj deceniji nakon zemljotresa, ali traju i danas, sa manjim intenzitetom i u znatno manjem obimu. Zahvat na obnovi gradskih bedema, napominje, treba da teče po etapama, ali strategija se mora napraviti za cjelinu.

“Potrebno je osnovati operativu koju će činiti grupa majstora koja će raditi neprekidno na obnovi komunikacija, odnosno stepeništa i rampi, kao i na restauraciji oštećenja na kulama, popločanim platoima i zidinama. Nije potrebno posebno naglašavati da je tom poslu potrebno pristupiti uz poštovanje konzervatorskih načela, te da projekat mora biti izrađen i usvojen od strane stručnjaka koji se bave arhitektonskim nasljeđem ove vrste. Pored arhitektonskih struktura mora se sačuvati autentična vegetacija koja zajedno sa stjenovitim terenima iznad Kotora predstavlja izuzetnu pejzažnu vrijednost Kotora”, objasnila je Čubrović.

“Ne moram posebno napominjati da grad Kotor ima sve potrebne stručne resurse za sagledavanje stanja gradskih bedema i planiranje njihove zaštite u skladu sa najvišim kriterijumima. Takođe, ima i obučene klesare koji su u stanju da izvedu i nejdelikatnije intervencije”, poručila je Čubrović. 

Sanja Čavor