Društvo
ČOLIĆ ZA RADIO KOTOR U SUSRET NOVOGODIŠNJEM KONCERTU: ZA OVAJ GRAD ME VEŽU PRVI NASTUPI U FJORDU
Tekst Jelena Kljajević
Foto Radio Kotor
Praznike, uglavnom, nestrpljivo iščekujemo zbog lijepog raspoloženja koje ove dane prati, druženja i susreta sa onim bliskim osobama koje nismo vidjeli dugo, a Kotorani i gosti ove godine naročito i zbog dočeka 2023. godine na glavnom gradskom trgu kada će nakon predgrupe – kotorskog muzičkog sastava „Toć“, nastupiti najveća muzička zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije Zdravko Čolić.
U susret ovom muzičkom druženju je sa Čolom koji je danas kratko boravio u Kotoru intervju zabilježila Jelena Kljajević.
Dobrodošli u Kotor i hvala što govorite za gradski radio.
Hvala vam puno. Jako se radujem. Pozdravljam sve slušaoce i slušateljke i one koji prate vaš portal. Želim vam puno dobre muzike na vašim talasima. Ovaj novogodišnji koncert je trebalo da bude održan prošle godine, ali je prolongiran zbog situacije u vezi sa korona virusom. Zato smo sada tu i družićemo se tokom dočeka 2023. godine, što je veliko zadovoljstvo.
Za početak nam kažite kako teku pripreme jednog vašeg novogodišnjeg nastupa i što vam je u cijelom procesu najteže? Odabir repertoara ili nešto drugo?
Repertoar se po malo mijenja u skladu sa prazničnom atmosferom. Ekipa je uigrana. Tehnički je sve stvar dogovora u skladu sa prostorom na kojem nastupamo. Malo je gradova koji imaju tako lijepe trgove kao što Kotor ima. Otvoreni prostor je zaista poseban ambijent i prelijepo je tu nastupati. Nadamo se, takođe, da neće biti padavina.
Vaši prvi nastupi se vezuju upravo za Boku Kotorsku ali i za Kotor.
Kotor poznajem i često boravim na ovom podneblju. Početke u muzičkoj karijeri vezujem upravo za Kotor, kada sam počeo da sviram sa grupom „Ambasadori“. Imali smo jedno divno „Veče pomoraca“ organizovano u nekadašnjem hotelu „Fjord“ i to je nama kao mladim muzičarima bilo jako lijepo iskustvo.
Priča koju sam pominjao u više navrata je i ona u vezi sa mojim nastupom u Bijeloj, a veže me za srednjoškolski period. Tu smo kao gimnazijalci zaradili prvi novac na takmičenju pjevača amatera . Moj prijatelj iz razreda me je prijavio. Osvojili smo drugo mjesto, ali je nama bilo važnije da nešto zaradimo i vratili smo se u Sarajevo kao ponosni srednjoškolci. To je bio moj prvi honorar. Sjećam se i da je grupa „Egzodusi“ iz Herceg Novog pratila to cijelo takmičenje.
Na početku karijere ste bili član “Ambasadora” i “Korni grupe”. Zvanično je vaša solo karijera počela 1972. godine kada ste snimili prvu pjesmu „Sinoć nisi bila tu“. Dakle, ovo je praktično godina jubileja. Kako gledate na ovaj period? Postoje li neki ključni momenti koji su obilježili vašu karijeru, saradnici?
Dug je to period ali uvijek ističem tri osobe – Kemala Montena, Kornelija Kovača i Gorana Bregović. Izdvajam ih uvijek ih jer su vezani za prvi dio moje karijere. To je poseban pečat. Naravno, sarađivao sam sa mnogim autorima poput Dina Merlina, Arsena Dedića, a počeo sam i ja da komponujem. Sve je nekako išlo nekim svojim prirodnim tokom.
Vaše pjesme i mlađe i starije generacije doživljavaju kao pjesme za sva vremena. Pretpostavljam da vas često pitaju kako uspijevate. Danas su, prosto, neki drugačiji trendovi kada je snimanje pjesama „u igri“, a vi na vama svojstven način činite da je pjesma istovremeno - u trendu, odnosno dopadljiva, a da pritom i „traje“.
Uvijek ima pjesama koje „brže ulaze u uho“. Teško je prognozirati što će proći, a što ne. Što se mene tiče, radio je nevjerovatan medij. Približava pjesmu publici. Kada govorim o albumima - neke pjesme koje su „teže“ ili „drugačije“ se ostave za neko buduće vrijeme, a one koje su „hitljive“ - sa njima se izlazi i publika to brzo prihvata. Danas su popularni singlovi, ali je dobro nakon nekoliko singlova uraditi album - kao cijeli projekat. Sve je drugačije – nema više prodaje kaseta, cd-a. Aktuelan je youtube. Mislim da je uvijek dobro ponuditi nešto novo jer to podsjeti na neka starija – možda muzički kvalitetnija vremena. Tako mlađa publika posluša ono novo što nudite, a onda poželi da isprati vaš rad od ranije i tako „otkrije“ neke pjesme koje su možda i duplo starije od tih mladih ljudi. Dakle, prognozirati kako će jedna pjesma biti prihvaćena od strane publike nije lako. Nerijetko je to lutrija.
Niste tipični predstavnik estradne scene na našim prostorima. Čini mi se da su vaši intervjui zapravo malobrojni i da ste, generalno, rijetko u medijima. No, i pored te „nepopularne odluke“ – vaša popularnost ne jenjava.
Mislim da je pitanje ličnog odgoja. Svako se ponaša u skladu sa onim što u sebi nosi. Slijedim sebe u nekim svojim namjerama – kako odabrati pjesmu, kakav nastup imati, kako se ponašati.... Mi smo u Sarajevu odrastali kao ekipa, gdje se niko ne izdvaja, nije važniji od drugih, imali smo to poštovanje prema starijima, druženje, nikad nije bilo važno ko će platiti nešto što smo popili ili pojeli, a nismo pridavali značaja tim nekim „tabloidnim stvarima“. Zapravo, nije bilo ni takvo vrijeme. Pristojnosti, čini mi se, danas nedostaje. Nekada je bilo više discipline u svemu. Bilo je važno završiti školu, fakultet – ko je mogao. Znao si da će ti to donijeti hljeb u životu, a umjetnost – to i može i ne mora. Novac je bio manje važan od obrazovanja. Ja i danas mislim da je dobro steći obrazovanje.
Ima li nešto što ste tokom karijere propustili – neku pjesmu, saradnju..?
Sigurno da ima. Da ne nabrajam pjesme. Dosta bismo stvari, generalno, promijenili u životu kad bi se to moglo. Uvijek sam volio – soul i bluz ritam, ali opet - bavim se nekom komercijalnom - pop muzikom. Na jednom malom tržištu poput našeg je teško eksperimentisati. Imaš neki pravac i držiš se njega. Ne smije biti previše jednostavan izražaj ali ni komplikovan jer publika to ne može prihvatiti tako lijepo. Pratim taj put i vjerovatno će ostati takav i dalje.
Što Kotorani i gosti mogu očekivati od nastupa u susret i tokom novogodišnje noći?
Širok je repertoar – vraćamo se na sedamdesete i osamdesete godine pa idemo ka novijim pjesmama. Raspoređujemo segmente u skladu sa situacijom. To je novogodišnji koncert pa je zato slavljenički, specifičan, sa više veselih pjesama. Na bini nas je petnaestak. Imamo jedan dio koji je zastupljen do blizu ponoći, onda imamo period u susret ponoći, pa onaj nakon što uđemo u 2023. godinu... Publika je na ovakvim novogodišnjim koncertima malo opuštenija, slavljenički se ponaša, tako da je posebno zadovoljstvo i ugođaj, a i potpuno je drugačije nego pjevati u halama. Ovaj ambijent u Kotoru je zaista čaroban.
Hvala vam puno na razgovoru, uspješan nastup želim, srećne praznike i da nam ponovo dođete.
Hvala vam. Ja sam često tu, prisutan sam na ovom prostoru. Volim i Kotor i Boku Kotorsku koja je prelijepa pa je neminovno napraviti cijeli krug u obilasku i tako je kad god dođem.
Razgovor sa Zdravkom Čolićem poslušajte u okviru našeg jutarnjeg programa sjutra (utorak 20. decembar) od 10 i 30.