Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č

Članovi Nevladine organizacije (NVO) „Bope“ Prčanj, u kojem su, između ostalih, Zvonko i Darko Usanović, Savo Poček i David Konjović za Radio Kotor ocjenjuju da su karneval, dječji maskenbal, te Pašticada ove godine u potpunosti ispunili očekivanja organizacionog odbora, ali i mještana/ki i gostiju.

„Poslužilo nas je vedro, sunčano vrijeme, bez vjetra, tako da nam je sve od početka svečanosti išlo na ruku. Samo iz Osnovne škole Ivo Visin u karnevalskoj povorci učestvovalo je devet originalnih i maštovitih, karnevalskih grupa učenika/ca, odnosno nešto više od stotinu djece sa svojim učiteljicama i nastavnicama. Posjetioci su bili u prilici da uživaju u veselim kreacijama, kao što su Prčanjske loćike, Razigrani stolovi, Piramida zdrave hrane, Smajlići, Šoljice, Sunđer Bob Kockalone, Stari Egipat, Slikari i Meduze“, podsjećaju naši sagovornici za emisiju “Nedjeljni razgovor”.

S ponosom najavljuju da će 2026. godine biti obilježeno pola vijeka održavanja karnevala na Prčanju i da ih čeka veliki posao oko pripreme tog značajnog jubileja.  

Predsjednik NVO “Bope” Zvonko Usanović precizira da je organizacija zvanično osnovana 30. aprila 2010. godine, ali da se do tog datuma grupa od desetak entuzijasta, čuvara tradicije, godinama okupljala u Domu slobode i svake godine vrijedno radila na pripremi karnevala.

Ističe da je prvi sastanak povodom održavanja ove manifestacije održan 13. marta 1974. godine.

“Mato i Andrija Usanović, Božo Grandis, Toni Rusković, Feliće Grandis, Toni Katelan, Ivica Ivović, Đuro Usanović i Tonći Brguljan, tada su odlučili da se karneval počne organizovati u ovom mjestu, a prvu lutku je napravio Božo Grandis, uz pomoć Joška Apolonija, Moma Jovanovića i Tonća Brguljana. Prvu odoru krnju sašio je Daro Kondanari. Najmlađi članovi odbora tada su bili Božo Usanović, Mladen Konjović i Niko Kondanari”, priča Usanović, uz želju da se imena starih meštara ne zaborave.

Sedamdesetčetvorogodišnji Savo Poček jedan je od najstarijih članova  “karnevalske družine”. Napominje da je prvi put nastupio na prčanjskom karnevalu 13. marta 1976. godine.   

“Sa 26 godina, kao student Fakulteta za spoljnu trgovinu u Beogradu, vukao sam kar i to je za mene bila neopisiva čast. U karnevalski odbor sam se učlanio kako bih pomogao starijima. Lijepo sam crtao i pisao plakate, pa sam i za te poslove bio angažovan. Nije mi bilo teško da svoje obaveze i putovanja prilagodim novim aktivnostima. Svesrdno sam primljen od starijih članova i godinama kasnije sam obavljao istu dužnost u maškaranoj povorci koja je brojala više stotina maski. To su bili dani za učinjet' razne škerce, svakako, za pamćenje i nezaborav”, s osmijehom priča Poček.   

Darko Usanović i David Konjović dugi niz godina imaju svoja zaduženja u organizaciji ove pučke fešte.

“Jedna grupa piše tekst suđenja i testament krnevala, druga osmišlja i kreira izgled lutke, treća dogovara dolazak gradskih muzika, mažoretki, nastupe muzičara, komunicira sa sponzorima, četvrta prodaje ulaznice za dječji maskenbal i Pašticadu, peta priprema predjelo i večeru za Pašticadu. Nerijetko se desi da nam se obaveze prepliću. U odboru smo zato što nam je želja da ova lijepa tradicija opstane još dugo, ali i da je prenesemo na generacije koje dolaze”, rekli su nam Usanović i Konjović.     

Nakon tradicionalne prčanjske Pašticade koja je održana minulog vikenda, utisci se još uvijek nisu slegli.

“U sali je bilo 150 gostiju, uglavnom mještana, zbog kojih se po tradiciji dugoj 50 godina, ova jedinstvena večera i organizuje. Danima dobijamo pozitivne komentare i drago nam je da su svi bili zadovoljni paštom, muzikom i humorističkim programom našeg Pelea”, navode oni.

Testament krnevala iz godine u godinu ima sve više stavki, ali se za vrijeme čitanja, po užanci, u sali niko ne smije ofendit'.  

U prošlosti se prije održavanja karnevala na Prčanju jedan broj mještana okupljao u radionicama/konobama kako bi se družili i osmišljavali budući izgled karnevalske lutke.

“Prčanjani pamte da je svaki domaćin, najprije u porodičnoj kući babe Marice Usanović, bio počašćen kupicom rakije ili čašom vina, te sirotinjskom hranom, slanim sirom, ribom, kuvanom krtolom, raštanom, paštom na meso. To je običaj koji se godinama poštuje i po kome je naše mjesto prepoznato kao specifično. Kasnije su počela okupljanja u Domu slobode, jer je to bi jedini način da svi domaćini sjednu i večeraju zajedno”, pojašnjavaju Usanović i Konjović.

Što se tiče prisustva žena na Pašticadi, one su uvijek dobrodošle.

“One su svake godine sa nama. Doduše, u manjem broju nego muškarci, što je logično, jer kada bi svaki domaćin došao sa svojom izabranicom, bilo bi nemoguće da ih sve smjestimo. One pripremaju i poslužuju paštu, vode računa o svakom gostu ponaosob. Njihova pomoć, predlozi, ideje i preporuke su nam dragocjene i bez Ljilje Grandis, Vere Marković, Lidije Stevović i Gorice Amidović ova fešta zaista ne bi uspjela. Osim toga, u našoj NVO dugi niz godina imamo našu Sanju Čavor, tako da su komentari koji se čuju ovih dana u dijelu javnosti, a tiču se odsustva žena, apsolutno neosnovani i nepotrebni. Oduvijek smo bili otvoreni za saradnju i svi dobronamjernim ljudima su vrata otvorena, naročito mladima koji će, vjerujemo, biti nosioci fešti u danima koji dolaze”, poručuju karnevalisti sa Prčanja.    

Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.