Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

30.01.2021
1241

ČEŠĆA FIZIČKA AKTIVNOST U RANOM UZRASTU – RJEĐI PROBLEMI SA KIČMOM U TINEJDŽERSKOM

Fizička aktivnost u ranom uzrastu je jako važna.

Djeca danas, zbog dostupnosti savremene tehnike i tehnologije, vrlo često zanemaruju igru koja je za njihov uzrast karakteristična i prije svega korisna i puno vremena provode za ekranom, što dovodi do brojnih problema. Jedan od njih je i nedovoljna koordinacija pokreta. Tako se dešava da su i oni stariji dječaci i djevojčice, i u situacijama kada su u nekoj grupi vršnjaka usmjereni ka pokretu, prilično nespretni. Činjenica je i da od načina na koji dijete hoda, trči, rukuje igračkama - zavisi njegova sposobnost reagovanja i osposobljavanja za život. Zato na koordinaciji pokreta treba raditi od malena. Nekada je bilo prirodno da mališane dnevno sretnemo u prirodi, na igralištima, izletištima  i u dvorištima zgrada i kuća, a danas je sve manje onih koji vrijeme provode napolju.

Pedijatar u kotorskom Domu zdravlja doktor Vladimir Dedović ističe da su školice sporta jako korisne za najmlađe i da su dobar način za stimulisanje djece i usmjeravanje ka fizičkim aktivnostima.

“ Nekada se, dok je većina stanovništva živjela na selu, dječja igra svodila na trčanje, preskakanje neravnina koje zapravo koordiniše pokrete. Gotovo cjelodnevan boravak u prirodi i na vazduhu je bio uobičajen i to je bilo neprocjenjivo iskustvo i jako zdravo. Danas mi imamo mnogo djece koja ne znaju da balansiraju odnosno ne koordinišu pokrete. Upravo odlaskom u školicu sporta se uči koordinacija pokreta, djeca kasnije brže odrastaju, imaju manje problema sa kičmom odnosno – ne krive je, u kasnijem uzrastu im pomaže to što su kao mlađi vježbali koordinisanje pokreta” – kaže dr Dedović i objašnjava što se događa kada djeca nisu fizički aktivna na pomenuti način.

“ Ostali mališani, recimo, nose torbu do škole, tamo cijelo vrijeme sjede i to uglavnom držeći tijelo nepravilno, vraćaju se nazad kući noseći tešku torbu, jedu, u ležećem su položaju često, uz razne tehničke uređaje, rijetko izlaze vani i vrlo često dolazi do problema sa kičmom. Višegodišnji nepravilan položaj tijela i nedostatak fizičke aktivnosti u pubertetu dovode do krivljenja kičme. Sa druge strane, oni njihovi drugari koji su fizički aktivni od malena, najčešće nemaju problem ni sa kičmom ni sa stopalima. Zbog toga je ta vrsta interakcije u najranijem uzrastu jako važna. Većina ovih mališana se onda opredijeli za neki sport i počnu sa treninzima, a i ako ne bude tako -  jako im je korisno što su koordinisali pokrete od malena” – zaključuje doktor Dedović.

     Foto arhiva Radio Kotora

 

Podijeli na: