Društvo

Jadran naseljava skoro 30 vrsta ajkula, po nekim izvorima ih je i više i uglavnom su bezopasne po ljude. 

Po riječima Ilije Ćetkovića, naučnog saradnika Instituta za biologiju mora u Kotoru, u ovom dijelu Mediterana zvanično ima i ozloglašenih bijelih ajkula, koje ipak rijetko zalutaju u naše vode. 

Od onih, koje bi mogle biti opasne po čovjeka, navodi pelagične vrste mako ajkulu i modrulja. 

“Naseljavaju otvoreno more i smatraju se potencijalno opasnim. Ovdašnji primjerci su teški između 30 i 40 kg. Prema Nacionalnom muzeju na Floridi, koji vodi statistiku čitavog svijeta o smrtonosnim napadima ajkula, zabilježeni su napadi, ali bez smrtnih slučajeva, ili je to veoma zanemarujući broj u vjekovnoj statistici. Slučajni napadi bi se desili prilikom pokušaja oduzimanja ribe od ronioca i sl.”, kaže Ćetković za današnje “Ljetnje priče” Radio Kotora. 

Monitoring ulova pomenutih vrsta radi se u različitim segmentima flote crnogorskog ribarstva. 

“Podaci govore da populacija ajkula u Jadranu i Mediteranu generalno opada jer je riječ o gusto naseljenom području sa dugom tradicijom ribarstva. Inače, ajkule su najčešće kolateralna šteta prilikom ribolova”, kaže Ćetković. 

Kod nas se od manjih vrsta ajkula najčešće love pešikani, kostelji, pas glavonja … 

“U svakom slučaju značaj ajkula je veliki jer su na vrhu morskog eko-sistema. Takozvani su krovni predatori i ništa ih ne ugrožava. Regulišu populacije manjih riba, tuna, sabljarki, koje opet reguliši niže, pa kada se poremeti jedan sloj dođe do poremećaja cijelog ekosistema”, kaže Ćetković. 

Kako je more sve zagađenije plastikom, tako se i u ajkulama često može naći i otpad ovog sastava. 

“Pronalazimo plastične kese, boce, a zabilježili smo i da je jedan modrulj progutao plastičnu tacnu”, kazao je Ćetković i pozvao sve, kako građane, tako i ribare, na više obzira prema moru, u koje se konačno treba prestati sa bacanjem otpada. 

 Istraživanja kočarenjem, u kojim takođe učestvuje, pokazala su da su najčešći ulov ovom vrstom ribolova oslići, barbuni i kozice, ponekad arbuni, šnjurevi… 

“Generalno, riblji fond u Jadranu opada zbog velikog izlova. Veliki je ribolovni pritisak, posebno od velikih flota Italije i Hrvatske”, konstatuje Ćetković. 

Nade se polažu u zaštićena područja kao što je “Jabučka kotlina” gdje je  Generalna komisija za ribarstvo na Mediteranu zabranila kočarenje u širem području. 

“Tu se na primjer mrijeste oslići i kozice, a populacija im se počela značajno oporavljati”, kazao je Ćetković. 

Crnogorska kočarska flota ima oko 12 brodova koji love u teritorijalnim vodama i nemaju neki veći uticaj na riblji fond. Njeno povećanje je trenutno moguće do 17 jedinica. 

Ćetković je angažovan i u okviru nacionalnog monitoringa koji u Institutu rade za  Ministarstvo poljoprivrede. 

Prikupljaju se podaci iz svih segmenata komercijalne ribolovne flote (parangali, mreže stajaćice, jednostruke, trostruke, kočarske mreže, plivarice, potegače). 

Kada je riječ o palasturama, najvećoj školjki Mediterana ugroženoj u gotovo cijelom basenu zbog parazita koji je u proteklom periodu bio uzrok njihove velike smrtnosti, nadu polaže u prirodnu rehabilitaciju.

“Sve riblje vrste su se malo u ovo vrijeme pandemije, kao što se da primjetiti, od kada nema toliko skutera, ribolova, brodova, oporavile od stresa koji im je prethodno pričinjavao čovjek stvarajući buku, pa su i primjetnije nego inače. To neka bude i sastavni dio poruke da je ovo naše more i da mi imamo dužnost da ga čuvamo. Osnovno je da ga ne opterećujemo otpadom i da ribari vode računa da nedorasle jedinke vraćaju i ne koriste prekomjerne količine ribolovnih alata”, poručio je Ćetković. 

Reprizu emisije Ljetnje priče možete slušati večeras od 19 i 30.