Društvo

Učenici Osnovne škole “Ivo Visin” sa Prčanja za vrijeme trajanja pandemije korona virusa imali su usmjerenu, konkretnu i dobro osmišljenu fizičku aktivnost.

Nastavnica fizičkog vaspitanja u ovoj obrazovnoj ustanovi Petra Ćatković s ponosom ističe rad i zalaganje svojih učenika.

“Svesti teoretsku nastavu na minimum, a promovisati i plasirati materijale i preporuke koji će učenike podstaći na pokret i vježbanje u tako malom i ograničenom prostoru na početku pandemije korona virusa, je zaista bio veliki izazov. Časovi su se odvijali online, a rad je bio kompleksan, sadržajan i zanimljiv. Djeca su od marta prošle godine do ponovnog vraćanja u školske klupe, redovno slala vježbe koje su izvodili u svojim sobama, na plažama, livadama, u obližnjim šumama i dvorištima“, pojašnjava Ćetković, dodavši da se nastavni plan i program realizovao onoliko koliko su im to uslovi dozvoljavali. Od rekvizita su koristili ono što im je u tom momentu bilo na dohvat ruke: peškire, stolice, flaše napunjene pijeskom, lopte. Postojala su, kaže, dva nastavna nedjeljna plana i programa, kako za niže tako i za više razrede, koje su učenici uspješno realizovali.

„Svakog ponedjeljka dobijali su nove planove za rad, zadatke, video vježbe koje sam im snimala i pojašnjenja. Preko tih vježbi su zadovoljili potrebu za kretanjem i očuvali motoričke i funkcionalne sposobnosti. Učenici bi odgledali snimak i uporedo izvodili vježbe, snimali se i slali mi na uvid. Ovakav vid nastave pokazao se praktičnim i produktivnim. Ništa im nije bilo teško, a pritom su pokazali koliko vole ovaj predmet, koliko su ozbiljni i posvećeni. Osim što su meni, kao predmetnoj nastavnici na taj način ukazali poštovanje, najvažnije je to što su pokazali i osvijestili odgovornost prema svom tijelu i zdravlju“, kazala nam je Ćetković.

Pored fizičke aktivnosti, napominje, zajedno su pripremali razne specijalitete i zdrave obroke: smutije, voćne i salate od povrća i ostala jela i deserte bez industrijskog šećera, uz veću upotrebu voća, povrća i žitarica. Kroz ovu aktivnost, koju su učenici posebno zavoljeli, saznali su više o vitaminima, proteinima, ugljenim hidratima, bjelančevinama, mastima. Po povratku u školu, u oktobru prošle godine pa do danas, njihove aktivnosti su redovne, uprkos činjenici da ova obrazovna ustanova  dugi niz godina, nažalost, nema fiskulturnu salu.

„Takva situacija za mene, ali i za naš kolektiv predstavlja veliki problem. Međutim, povratak u školu sve učenike naše škole učinio je srećnim i radosnim. Nastavu sprovodimo uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera, a veći broj časova u dvorištu i na sportskom igralištu naše škole“, rekla je Ćetković.

Sačuvati funkcionalne sposobnosti svakog djeteta u školi u ovom izazovnom trenutku, lišenom interakcije, komunikacije i razmjene emocija kroz lični kontakt, je njen prioritet.

„Veoma je važno da održimo sportsku formu svakog učenika, kako ne bi došlo do umanjenja motoričkih umijeća i navika. Posebno sada, jer su uglavnom mladi usmjereni na mobilne telefone, tablete i računare. Podsjetiću da djeca koja redovno vežbaju, sigurno neće imati stečene tjelesne deformitete. Djeca su moja satisfakcija i vjetar u leđa. Za njih se moramo boriti, jer su oni naša budućnost“,  zaključuje Ćetković.