Društvo
ZINDOVIĆ: FESTIVAL UBRZAJ SAVRŠENO MJESTO ZA SUČELJAVANJE RAZLIČITIH MIŠLJENJA O VAŽNIM DRUŠTVENIM TEMAMA (AUDIO)
Crnogorski festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ, koji organizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO), jedini je festival takve vrste u našoj zemlji, koji osim projekcija filmova koji se bave važnim društvenim temama, ima i brojne prateće sadržaje. To je kazala za Radio Kotor portparolka Milica Zindović.
“Nastojimo da stvorimo jedno mjesto za dijalog i da spojimo najrazličitije aktere u društvu da razgovaraju i otvaraju jako bolne i jako važne teme. Među njima su različiti politički, društveni akteri, kao i publika. To je savršeno mjesto za sučeljavanje različitih mišljenja i dijeljenja različitih impresija. Zbog toga je festival Ubrzaj dragocjen” – ocjenjuje Zindović.
Kada je u pitanju selekcija filmova za festival, Zindović navodi da je prvi kriterijum da bude crnogorska premijera filma.
“Nijedan od filmova koji se prikazuju na festivalu Ubrzaj nije imao svoju premijeru, niti bilo kakvo prikazivanje u bilo kom smislu do sada u Crnoj Gori. Drugi kriterijum jeste da filmovi dolaze iz različitih djelova svijeta i da su već uspjeli da se predstave na drugim, kako međunarodnim, tako evropskim, regionalnim festivalima, te da su već navikli da dobre kritike i odziv, nagrade, nominacije itd. Gledamo da filmovi budu najnovije produkcije i sajajnog kvaliteta, te da pokrivaju neku od užih tema u okviru ljudskih prava” – objašnjava Zindović.
Proces selekcije traje mjesecima.
“Naši partneri na festivalu Ubrzaj su, tradicionalno, i Sarajevo film festival, te Međunarodni festival dokumentarnog filma Beldocs. Takođe, Ubrzaj je član Međunarodne mreže filmskih festivala o ljudskim pravima Human rights film network, što nam znatno pomaže u saradnji pri odabiru filmova, filtriranju i dovođenju u uži izbor. Od toga izvučemo one filmove koji će se prikazati crnogorskoj publici. U svemu tome nam ogromnu podršku i pomoć pruža umjetnički direktor festivala, reditelj Nikola Ljuca. Cijeli tim radi na svemu zajedno” – navodi Zindović.
Pitali smo je kako je nastala ideja da se kroz film kao umjetnost plasira tako važna tema o ljudskim pravima, te kako umjetnički izraz kroz film doprinosi razumijevanju suštinskih pitanja ljudskih prava i podstiče dijalog među gledaocima.
“Zato što je film jedan drugačiji medijum, prosto je neposredan, motivišući, inspirišući. Gledajući ovakve filmove, te prisustvujući pratećem sadržaju nakon projekcija, publika je u prilici da pogleda u oči žrtvama čija se ljudska prava krše i dželatima, na kraju krajeva, onim kršteljima ljudskih prava. Putem filmova gleda, proživljava i identifikuje se sa sudbinama svih tih ljudi, zajednicama, pojedincima koji su na neki način svjedočili kršenju ljudskih prava ili na svojoj koži osjetili. Onda sve to ima više smisla – kada makar na kratko pokušate da se identifikujete sa svim tim ljudima i da promislite o toj cijeloj problematici” – kaže Zindović, podsjećajući na prateće programe festivala.
“Prateći sadržaji služe da podijelimo impresije sa rediteljima i gostima festivala, te da pokrećemo dijaloge na razne teme. Fim je takođe pristupačniji, te zanimljiviji mladim ljudima. Oni u tome nalaze najbolji modalitet da se upoznaju sa određenim temama, a onda da o njima počnu da promišljaju. Zato smo se upravo odlučili za film kao jedan jako snažan način da prenesemo brojne poruke festivala” – ističe Zindović.
Svake godine, kaže, nastoje da afirmišu kulturu ljudskih prava. Napominje da festival iz godine u godinu bilježi porast broja publike.
“U prethodnih 13 godina na festivalu je predstavljeno preko 180 filmskih projekcija. Broj gledalaca je samo prošle godine prešao brojku tri i po hiljade. Svake godine bilježimo dobar odziv, što je znak da festival ima odjeka, da privlači sve veći broj zainteresovanih koji dalje šire priču u svojim zajednicama, sredinama, školama, domaćinstvima itd. Ono što jeste suština svega, festival Ubrzaj se vezao za kulturnu, ali i aktivističku mapu Crne Gore, glavnog grada , Kotora i Berana” – poručuje Zindović.
Opširnije na linku “Katareo”.
Tekst: Irena Mačić Đurić