Društvo

“Kada bi došlo do izlivanja nafte negdje u Crnoj Gori, bio bi to crnogorski problem. Međutim, kada 100 litara nafte završi u moru, onda je to i svjetski problem”, riječi su kojim predavač na Pomorskom fakultetu Kotor Miroslav Vukičević slikovito poziva na značajnije učešće pomorske struke u implementaciji međunarodnih propisa. 

Istraživanja koja je radio od 2015. do sredine prošle godine, govore da je u lučkim kapetanijama Kotor i Bar izdato oko 8,5 hiljada, za sve oficire obaveznih, potvrda stručnosti (Certificates of Competence). 

“Naravno da svi ovi pomorci nisu iz Crne Gore, ali imaju papire. To je krucijalno u ovoj priči, jer je riječ o velikom broju pomoraca koji plove na brodovima stranih kompanija”, kaže Vukičević za Radio Kotor i dodaje da bi sa njihove strane, kao  poznavoca pomorske materije, bilo poželjno da ih se što više uključi u efikasniju implementaciju međunarodnih propisa, u čemu kao država redovno kaskamo. 

“Pomorstvo je živa materija i svakako da danas nije više riječ o plovidbi na jedra. Svaka država na kraju ima mogućnost da zahtijeva minimum svjetskih normi. Tako i mi u luci Kotor možemo da zahtijevamo strožije kriterijume, ali i da minimume ispunimo. Teško je držati korak sa svim tim. Zato i  poziv svim zainteresovanim iz pomorske provrede, koji imaju vremena da se uključe u problematiku, jer nisam siguran koliko je Ministarstvo ustvari u mogućnosti da prati sve te silne promjene. Svakim danom se nešto mijenja. Rade se nove regulacije, kontrole, propisi… Kada bi došlo do izlivanja nafte negdje u Crnoj Gori, bio bi to crnogorski problem. Međutim, kada 100 litara nafte završi u moru, onda je to i svjetski problem”, kaže Vukičević. 

On ukazuje na značaj implemetacije strogih međunarodnih regulativa i propisa, ali ističe i da sami možemo tražiti i više od toga.

“Pomorstvo obavezno mora da ima svoje ministarstvo, svoje agencije. Mimo Ministarstva za saobraćaj. Mora biti i mnogo kvalitetnije kadrovski popunjeno, a ne formalno. To moraju biti ljudi od struke, kako bi na vrijeme sporovodili sve propise međunarodnog tržišta, a ne da kaskamo konstanto četiri – pet godina, ako ne i više, kako bi ih samo usvojili, pa  taman kada dođemo do toga, pojavi se nešto novo”, kaže Vukičević. 

U svijetu postoje brojne oblasti gdje je prirodna sredina  zaštićena (Environmental control area), a obavlju se i dodatne strožije kontrole emisije gasova (Sulfur Emission Control Areas (SECAs), kao što je to npr. slučaj sa Turskom koja, iako nije članica Evropske unije, vodi računa i zahtijeva da brodovi koji dolaze u njene luke obavezno koriste gorivo sa niskim sadžajem sumpora (0,1%). 

“Zašto i Kotor ne bi bio takvo tržište? Ako nam godišnje dođe preko 500 kruzera, treba postrožiti kriterijume. Ne vidim razloga da bi to uticalo na brodare koji ovdje dolaze zbog Uneskovog grada i jedonog od 10 najljepših fjordova na svijetu. Ako država i Kotor kao luka prepozna da se može biti strožiji po nekim pitanjima, zašto da se to ne uradi”, pita Vukičević i ukazuje na sopstvene kriterijume zaštite kakvi postoje u SAD-u, na Baltiku, Singapuru, dijelu Japana… 

Međutim, dok mi nešto konkretnije ne uradimo, Vukičević je mišljenja da ćemo na to biti primorani, jer će nas svijet i Evropa preduhitriti. 

“Jer će Jadransko more, a možda i cijele djelove Mediterana prepoznati kao specifične, prepisati ga u kontrolisano, zaštićeno područje, tako da ćemo morati slušati direktive”, zaključio je upravitelj stroja, član Bokeljske mornarice i predavač na Pomorskom fakultetu u Kotoru Miroslav Vukičević.