Društvo

Od početka epidemije koronavirusa Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore za pomoć se javio veći broj osoba sa invalidetom (osi) , nego što je to bio slučaju u prethodnom periodu, kazala je gostujući u programu Radio Kotora izvršna direktorka Marina Vujačić.

,, Nažalost desilo se da  veliki broj osoba sa invaliditetom u novonastaloj situaciji ostao bez prihoda, bilo da je u pitanju bio stalni radni angažman ili da njihovi članovi porodice ostanu bez posla, a imajući u vidu da su se uvećali troškovi života za pojedine osobe sa invaliditetom bilo zaista problematično. Ove godine smo imali skoro trostruko više zahtjeva i za besplatno pravno savjetovalište i besplatnu pravnu pomoć. Veliki broj incijativa smo uputili nadležnim tijelima, institucijama i organizacijama u cilju rješavanja problema osoba sa invaliditetom.  Navela bih samo neke,  kada na primjer bio ukinut javni prevoz, koliko je to otežavalo situaciju osoba sa invaliditetom koji nisu vozači, zatim kada su bile mjere zabrane kretanja u jednom dijelu dana, ne mogućnost nabavke određenih ljekova i medicinskih sredstava, zatim u trenutku kada je obustavljen uvoz  medicinskih sredstava i opreme, te  raznih drugih situacija”, navodi Vujačić.

 Ona je dalje podsjetila i da su u jednom periodu bila obustavljena prava iz oblasti domena socijalne dječje zaštite onim osobama sa invaliditetom koje to pravo nisu ostvarile u trajnom vremenskom periodu.

,, Naše aktivnosti tokom ove godine bile su dosta različite od redovnih programa i onoga čime se udruženje generalno bavi.

Uložili smo brojne žalbe na sve mjere Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) koje su bile ograničavajuće, zbog nekih mjera osi su zaista bili u nemogućnosti da uživaju svoja osnovna ljudska prava, do nekih situacija koje bi zaista posljedično izazvale jako negativne ishode da su trajale duži period. U tom smislu puno puta smo se obraćali NKT-u, ne samo u cilju ublažavanja pojedinih mjera ili izuzimanja osoba sa invaliditetom iz pojedinih mjera, nego i tumačenja mjera koje su na snazi zbog toga što se u praksi dešavalo da oni koji treba da primjene te mjere, drugačije ih tumače i nekada i dodatno ograničavaju osobe sa invaliditetom, u nesmetanom uživanju osnovnih ljudskih prava”, dodaje Vujačić.

Ona dalje ističe da najveći problem predstavlja što NKT i ostale institucije u procesu donošenja odluka nisu uključili organizacije osoba sa  invaliditetom, kako bi se izbjegle negativne posljedice.

,,Ekonomskim mjerama Vlade Crne Gore je zaobišla osobe sa invaliditetom, kad ovo kažem mislim na to da korisnici prava na dodatak za pomoć za njegu i pomoći i ličnu invalidninu među kojima je značajan broj osoba sa invaliditetom, nisu imali podršku možda je ironično ali zabrinjavajuće je, da su neki od njih dobili samo po dvije zaštitne maske kao donaciju.

Mi kao organizacija nismo prepoznati kao pogođeni za razliku od nekih drugih privrednika i preduzetnika. NVO niti posebno organizacije osoba sa invaliditetom nisu dobili nikakvu podršku kako bi je mogli distribuirati ciljnim grupama. Ono što je donekle bilo u smislu  podrške jeste preko Crvenog krsta kada je u pitanju ishrana i neke osnovne namirnice. Možda do tada ni mi nismo bili toliko svjesni koliki broj osoba sa invaliditetom živi u siromaštvu. Dodatna tema koja se za nas otvorila je informatička pismenost djeca sa invaliditetom, nedostatak opreme i ne mogućnost praćenja nastave koja se održavala online. Ono što je ključno jeste da se tokom krize, kao i prije krize nije uzelo u razmatranje sve ono što može uticati negativno na osobe sa invaliditetom, kako bi se te situacije prevazišla i kreirale mjere koje će osi zaista uključiti i neće dovesti do tolikog isključivanja”, naglasila je Vujačić.

Vujačić je za kraj razgovora kazala da se odnos države prema osobama sa invaliditetom vremenom mijenja.

,,Ljudska prava su nešto što se i svakog dana i nešto ne može da se čeka, zato ne postoje izgovori poput vremena, finansijskih situacija, a ako ih nema onda je jasno u kakvom položaju se nalaze osobe kojima su ugrožena ili nisu garantovana ljudska prava. Da ne postoje aktivnosti uključivanja NVO i medija, pa nekada javnog pritiska koji je potpuno legitiman, vjerujem da bi situacije zaista bila više zabrinjavajuća. Pojedincima prođu godine zalaganja za neko ljudsko pravo  koje je garantovano Ustavom, i mi po prirodi stvari nikada ne možemo biti zadovoljni odnosmom države , niti je na kraju krajeva naša uloga da budemo. Naravno sve pozitivno valja istaći i zbog toga bih istakla da je veliki dio zakonskih rješenja jeste u proteklom periodu donesen. Međutim, mora se garantovati primjena dobrih zakona, promjena onih rješenja koja nisu dobra i koje su diskriminirajuća, a na koja ukazuju i međunarodna tijela i organizacije osoba sa invaliditetom i medijima”, zaključila je Vujačić.