Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

Februarsko izdanje emisije „Multikultura“ Radio Kotora je  u znaku teatra, umjetničkih i progresivnih vizija.

Tim povodom, ugostili smo teatrološkinju Dubravku Vrgoč, pozorišnu kritičarku, magistru komparativne književnosti i predsjednicu Evropske pozorišne konvencije, te (uz reditelja Ivicu Buljana) osnivačicu, umjetničku direktorku i selektorku Festivala svjetskog pozorišta.

Dugi niz godina Vrgoč je bila direktorka Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu, najstarije kazališne institucije u Hrvatskoj, a od 2025. godine biće upravnica riječkog, narodnog kazališta.

Prvi put je posjetila Kotor, gostujući na prvom samitu “Samit Heritage& Creativity”, u organizaciji Fondacije Don Branko Sbutega, Međunarodnog festivala KotorArt i SHARE Fondacije koji je održan početkom mjeseca u Kinu “Boka”.  

Osim utiska da je naš grad „arhitektonski i duhovni biser“, kaže da je samit bio prilika za nove uvide na temu povezivanja prirode i kulturnog nasljeđa, ali i da se, nakon pandemijskih godina govori na temu digitalne umjetnosti i njenog boljeg razumijevanja.

“Rekla sam i na samitu da se vjerovatno ne bismo ni sreli u Kotoru da nismo imali pandemiju kovida koja nas je natjerala da se sve više bavimo digitalnim u mnogim društvenim aspektima, naročito u umjetnosti i u tom smislu pokrenula promišljanja. U martu 2020. godine HNK je bio zatvoren i na svu sreću, imali smo snimljene predstave na DVD-u i u dogovoru sa medijima emitovali predstave na njihovim platformama. To su gledale hiljade ljudi, čak u Australiji i Južnoj Americi, a čitali smo i poeziju. To je bio način da održimo publiku“, pojašnjava Vrgoč. 

U Zapadnoj Evropi se, navodi, publika veoma teško vratila u pozorište nakon pandemije korona virusa, jer je iz fotelje bilo komfornije, a za mnoge i ljepše, konzumirati razne kulturne zadržaje.

„Digitalno može pomoći umjetnosti i podržati je na više nivoa. U Zagrebu smo svojevremeno imali priliku da odgledamo predstavu Višnjik gdje su glumci putem Zoom-a donijeli čitavu atsmoferu na jedan poseban način, a  predstava je nagrađena i na Bitef-u. Danas imamo varijantu da, recimo, gledamo muzičara koji svira u Londonu, drugi u Hong Kongu, a predstavljaju dio jedinstvene cjeline u kojoj se zaista može uživati. Digitalizacija omogućava povezivanje tehnike, pi ar službi itd. Mnogo je pozitivnih, korisnih primjera koji se mogu preslikati, ne samo na Hrvatsku, već i na zemlje u regionu, budući da dijelimo slične probleme, ali i očekivanja publike. Ako bismo imali jedinstvenu platformu za digitalno konzumiranje kulturnih sadržaja, bilo bi jednostavnije funkcionisati unutar, ali i van institucija“, smatra Vrgoč. 

Za naš program govorila je i o primjerima virtuelnog teatra. „U slučaju muzičarke i multimedijalne umjetnice  Lori Anderson na primjer, tokom petnaestak minuta, vi ste u publici sa naočarama zapravo lik u teatru, putujete po svemiru, dolazite na zemlju i tako postajete glumac, što vam se ne može dogoditi uživo. Zato kažem, morate biti otvoreni za digitalnost u umjetnosti, prihvatiti nove izazove i na njih odgovoriti, pritom, vodeći računa da ne ulazimo u kompromise, ne snižavamo nivo umjetničkog izraza, već da obrazujemo mlade, a digitalne forme nam u tome mogu samo pomoći“, mišljenja je Vrgoč. 

Od izuzetnog značaja je, nastavlja, kreiranje novih sistema prezentacije umjetnosti koji su usmjereni na mlade kao konzumente kulturih sadržaja i buduće nosioce kulturnog života.

„Publiku treba privući sadržajem, a ako im se ponudi nešto što im nije prihvatljivo, imaće animozitet i neće više dolaziti u pozorište. Dakle, važno je prezentovati umjetnički kvalitet, zadržati ljude, a smi smo u HNK-u to činili na razne načine. Na mnogim mjestima u Zagrebu izvodili smo performanse, pjevali po kvartovima, vikendom smo prezentovali uvježbavanje balerina i baletana, nastupali na trgovima, ispred šoping molova. Tako je publika mogla biti u direktnoj komunikaciji sa glumcima, plesačima. Prethodno smo radili i istraživanje, jer nam je bilo važno da tačno znamo kome se obraćamo i kome su namijenjeni programi koje ćemo ponuditi. Popunjenost kapaciteta u kazalištu 2019. godine bila je 96%, a na blagajnama smo zaradili oko dva miliona eura“, kaže Vrgoč. 

Od 1. januara 2025. godine biće upravnica riječkog narodnog kazališta. 

„Grad Rijeka me interesueje zbog svog geopolitičkog položaja. U blizini je Italija, 70 km je do Trsta, 120 km do Zagreba i Ljubljane. U perspektivi taj grad vidim kao  regionalno kulturno središte. Ono što me takođe zanima je Meditaran, jer o njemu govorimo samo kao o prostoru nevolja i migracija, a zapravo je mjesto gdje su nastali teatar, opera, filozofija. Moj cilj je kreiranje mediteranskog centra i učiniti ga mnogo boljim mjestom za povezivanje kulture i umjetnostinego što je danas“, zaključila je Vrgoč.      

Emisiju možete poslušati na linku Multikultura.