Društvo

Okrugli sto na temu „Vještačka inteligencija i njene primjene“ održan je proteklog utorka u amfiteatru Pomorskog fakulteta Kotor.

O izazovima koje donosi upotreba vještačke inteligencije govorili su: prof. dr Vesna Popović-Bugarin (Elektrotehnički fakultet UCG), doc. dr Stevan Kordić (Pomorski fakultet Kotor UCG) i mr Ivan Mraković (Pomorski fakultet Kotor UCG), dok je okrugli sto moderirala mr Ivana Čavor.

Prof. dr Vesna Popović-Bugarin istakla je da je vještačka inteligencija univerzalna nauka koja pronalazi primjenu u gotovo svakom aspektu ljudskog života, a njene mogućnosti su neograničene ukoliko imamo dovoljno podataka.

„Kada govorimo o vještačkoj inteligenciji, važno je razumjeti da ona nije ograničena na jednu specifičnu oblast. Bilo koji problem da se pojavi, ako imamo dovoljno podataka, a oni su pravilno digitalizovani, postoji algoritam vještačke inteligencije koji može riješiti taj problem. Iako se možda često misli da je vještačka inteligencija nešto što je samo ‘za stručnjake’, zapravo njene primjene su mnogo šire. Na primjer, klasične primjene uključuju detekciju objekata na slikama, što omogućava napredne sisteme za prepoznavanje lica ili objekata u autonomnim vozilima. Takođe, planiranje operacija robota u industriji, pa i navigacija koju koristimo svakodnevno bazirana je na algoritmima vještačke inteligencije. Ne smijemo zaboraviti ni značaj vještačke inteligencije u dokazivanju matematičkih teorema, što je jedna od prvih primjena“, objasnila je Popović-Bugarin.

Međutim, postoji i dio koji nas pomalo plaši, navodi ona.

„Naime, vještačka inteligencija može da komponuje muziku, stvara slike ili piše tekstove, i to na način koji je vrlo sličan ljudskom stvaralaštvu. To može izazvati zabrinutost među ljudima, jer se postavlja pitanje – hoće li biti bolja od nas? Ovdje moram napomenuti da je vještačka inteligencija već sada bolja od nas u nekim igrama. Na primjer, šah je jedno od polja gdje je vještačka inteligencija briljirala. IBM-ov Deep Blue je 1997. godine pobijedio svjetskog šampiona Garija Kasparova, što je bio ogroman tehnološki iskorak“, naglasila je prof. Popović-Bugarin.

Kako dodaje, jedna od oblasti u kojoj je vještačka inteligencija prema njenom mišljenju značajna, jeste medicina.

„Nema oblasti u medicini u kojoj vještačka inteligencija ne može da pomogne. Iako nikada neće zamijeniti ljekare, ona može značajno pomoći u analizi podataka, prepoznavanju obrazaca u medicinskim snimcima i u otkrivanju bolesti u ranim fazama, koje ljekari možda ne bi mogli uočiti. Vještačka inteligencija takođe može pomoći u smanjenju birokratskog dijela posla, omogućujući ljekarima da se više posvete pacijentima, što je od neprocjenjivog značaja u zdravstvenom sektoru“, dodala je Popović-Bugarin.

Doc. dr Stevan Kordić istakao je da je vještačka inteligencija predmet interesovanja matematičara i elektrotehničara već decenijama.

„Moj prvi susret sa vještačkom inteligencijom bio je još 1993. godine tokom osnovnih studija na Matematičkom fakultetu u Beogradu, tada je postojao predmet Vještačka inteligencija na smjeru Računarstvo i informatika. Zajedno sa kolegom Predragom Janičićem, tada smo napravili dokazivač za Euklidsku geometriju koji se odnosi na ravan, a koji je bio napisan u tada popularnom programskom jeziku Prolog. Ovaj je jezik bio vrlo popularan u programiranju. Međutim, ako želite da radite sa velikim količinama podataka, morate koristiti brže jezike poput C/C++ ili Python. Posle tog dokazivača za magistarske studije nastavio sam da se bavim automatskim dokazivanjem teorema, napravio sam jedan dokazivač za formalne teorije predikatskog računa prvog reda. Kasnije, na doktorskim studijama koristeći to znanje bavio sam se kombinatornom optimizacijom, iako to na izgled nisu slični problemi. Na primjer, problem dodjele vezova brodovima u nekoj luci može da se tretira strukturom stabla, a te se strukture koriste i u automatskom dokazivanju teorema“, objasnio je Kordić.

Mr Ivan Mraković govorio je o upotrebi vještačke inteligencije u kreiranju scenarija za vježbu na nautičkom simulatoru, koju je predstavio u jednom naučnom radu.

„Sve vježbe koje se izvode na nautičkom simulatoru moraju imati neki scenarij. U praksi, vježba se može izvesti bez scenarija u smislu da ti scenariji ne moraju nužno biti napisani. Svako od nas, zapravo, u glavi ima određene pretpostavke o tome šta bi trebalo da se desi tokom vježbe i koji su ciljevi koje treba ostvariti i zna da procijeni da li je student odnosno pomorac, zadovoljio to što se od njega očekuje. Ipak, s obzirom na sve propise i kontrole koje se primjenjuju u akademskim institucijama, odlučili smo da ove scenarije strukturiramo na određeni način.

U IMO modelu kursa vezanom za resurse na komandnom mostu, jasno se definiše šta jedna obuka treba da pokrije, kao i tematske oblasti koje se obrađuju, osim scenarija. Iako je to jasno definisano, na internetu nećete lako naći gotove scenarije, ili ako ih i pronađete, obično su šturi i nepotpuni. Iz tog razloga došli smo na ideju da kreiramo tri različita naloga na ChatGPT-ju i da iza svakog naloga bude po jedan kreator. Svaki kreator ima različito iskustvo i specifične kvalifikacije. Prvi je osoba sa 15 godina iskustva u plovidbi i 10 godina iskustva rada sa studentima. Drugi ima iskustva u obrazovanju, ali nije radio sa nautičkim simulatorima i nema iskustva u plovidbi, dok je treći student koji je samo koristio simulator, ali nikada nije bio uključen u kreiranje vježbi ili izvođenje nastave”, kazao je Mraković.

Kako dodaje, prvi korak u komunikaciji je bio isti za sve kreatore, dok je dalja komunikacija bila prema slobodnoj volji.

Nakon što su scenariji kreirani, ocjenjivali su ih eksperti koji nisu znali da je ChatGPT učestvovao u njihovom nastanku.

„Ove ocjene su bile čisto kvantitativne, bez obrazloženja, ali su pokazale da je najlošiji scenarij bio kreatora sa 15 godina iskustva u plovidbi i 10 godina iskustva rada sa studentima. Međutim, zanimljivo je da je najbolji scenarij, po ocjenama eksperata, bio onaj koji je kreirao student.

Na kraju smo sve scenarije dali na ocjenu chatu, a on je dao najveću ocjenu scenariju koji je bio najkraći, a koji je kreirao kreator bez iskustva u radu sa nautičkim simulatorom. Stoga smo se zapitali da li mi uopšte treba da izvodimo nastavu ili to može i chat, a rad je poslat i čekamo komentare recezenata “, zaključio je Mraković.

Emisju možete poslušati na linku Svijet nauke.

Tekst i foto: Tamara Vuković