Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Radio Kotor

Posljednjih godina problemi u razvoju govora kod djece sve su učestaliji.

Nekada se javljaju kao zasebne poteškoće, a nerijetko su udruženi sa drugim razvojnim odstupanjima kod mališana.

Logopedica Danijela Vičević iz Resursnog centra za sluh i govor „ Dr Peruta Ivanović“, potvrđuje da broj mališana sa govorno-jezičkim odstupanjima raste iz godine u godinu.

„ Razlozi su svakojaki. Ranije su to uglavnom bili: intelektualna ometenost, autizam, bilingvizam, slušno oštećenje, razvojna disfazija... Međutim, primjećujem da se ovaj problem dodatno komplikuje od trenutka kada su maloj djeci postala dostupna elektronska pomagala odnosno od kada su previše izloženi ekranima. Sve zajedno značajno utiče na stanje stvari, dolazi do češćeg odstupanja i kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju djece. Kada uzmemo u obzir takav ambijent, rad nas logopeda je, samim tim, otežan“ – objašnjava Vičević koja je bila gošća naše današnje emisije „Radost“.

Govor i jezik su najsloženije čovjekove sposobnosti.

Da bi se govor javio i razvio neophodno je, ističe Vičević, „da optimalno funkcionišu sve naše osnove“.

„ Što to, zapravo, znači? To znači da nervni sistem treba da bude očuvan odnosno da dobro funkcioniše, da su sva čula očuvana te da su psihičke funkcije kod djeteta dobro razvijene , a to su – pažnja, pamćenje i mišljenje. To je osnova. Da bi se dalje razvio govor neophodni su: prisutnost ljubavi – bliskost sa osobama koje odgajaju dijete, podsticajna okolina, učenje, kretanje, prirodna svjetlost, svjež vazduh....Sve su to preduslovi da bi se razvio govor“ – kaže Vičević.

Ljubav je, pojašnjava dodatno, osnov svega pa i razvoja govora kod djeteta.

„ Navodim je kao prvu najvažniju stavku jer je glavna pokretačka snaga djetetovog razvoja koja je neophodna za razvoj njegovog nervnog sistema - upravo prisan odnos sa majkom ili starateljem. Što znači podsticajna okolina? Ukoliko djetetu ponudite više stimulusa za razvoj govora, neuronske veze se uspostavljaju na pravi način i u pravo vrijeme. Za govor je neophodno okruženje u kojem su ljudi, jer se samo tako može naučiti. Dijete, dakle,  moramo učiti, tako se podstiču razvojni procesi. Pritom, vrlo je važno djetetu ne nuditi materijal za učenje koji je previše napredan u odnosu na njegov uzrast. Neka to bude nešto što je blago iznad njegovih mogućnosti, kako bi za njega to bilo podsticajno“ – savjetuje Vičević.

Svjedoci smo, dodaje, da se danas djeca malo kreću i da ne borave na svježem vazduhu u mjeri u jkojoj su to praktikovale – danas starije generacije.

„ Puno vremena djeca provode u zatvorenim prostorima, a kada ih u najmanjem uzrastu izvodimo napolje, vrlo često su u kolicima. Neophodno je da dijete što više hoda,  kretanjem upoznaje sebe i svijet oko sebe, razvija sopstvenu percepciju u prostoru, važno je da kroz motoričke aktivnosti uči šemu sopstvenog tijela. U najranijem uzrastu su, zarad razvoja nervnog sistema, jako važne i vježbe ravnoteže jer se tako bolje uspostavljaju neuronske veze koje su osnova za razvoj intelektualnih sposobnosti djeteta. Prirodnu svjetlost ističem kao jako važnu jer „hrani mozak“ i jača imunitet. Ukoliko je dijete imunološki slabo, nema dobru osnovu za opšti razvoj,  pa tako ni za razvoj govora“ – objašnjava Vičević.

Ona navodi da je jako korisno da, naročito u fazi progovaranja, roditelji sa djetetom provode što više kvalitetnog vremena.

„ Djeca uče na primjeru, oponašanjem, vježbanjem i podsticajima. Smatra se da do treće godine djetetu ne treba nuditi nikakva elektronska pomagala. Jedino mu možemo ponuditi crtani film koji bi mališan pratio uz prisustvo roditelja, a sve to uz dodatno objašnjavanje onoga o čemu se radi. Zašto?  Ono što nudi savremena tehnologhija su, uglavnom, sadržaji sa previše stimulusa za dijete, pa je mališanu nakon takvih sadržaja sve ostalo „prilično blijedo“.  Ne percipiraju najšešće čak ni prisustvo majke jer im ništa nije interesantno kao ono što su upravo „pregledali na tabletu“. To su, ustvari, pogrešni podsticaji. Neophodno je da u najranijem periodu ne dozvolimo da djeca budu izložena elektronsim pomagalima. Treba izbjegavati televizijske i druge ekrane, telefone, ajfon, ajpad u ranom dječjem uzrastu...“ – ističe Vičević.

Dodaje da se zarad njihovog pravilnog razvoja – mi odrasli moramo potruditi da djeci budemo interesantni.

„ Kako to da uradimo? Tako što ćemo osluškivati interesovanja djeteta. Takođe, važno je da tokom komunikacije sa djecom budemo sa njima na istom nivou – ili da se spustimo na pod i budemo na njihovoj visini ili da ih podignemo i uzmemo u naručje jer će na taj način oni biti na našoj visini. Dakle, tako dijete može da percipira ono što govorimo, kako sluhom, tako i vidom, a proces progovaranja, pritom, ide brže. Jako je važno da budemo strpljivi. Djecu moramo sačekati, kako bi nešto ponovili. Naime, mi nekad očekujemo brzu dječju reakciju, a mališanima je neophodno određeno vrijeme kako bi obradili informacije. Uvijek djetetu moramo izrazom lica dati znak da nešto očekujemo od njega, kako bi znalo da je naredni potez na njemu – da nešto kaže ili uradi. Trebalo bi da komentarišemo sva dešavanja koja dijete okružuju, da imenujemo stvari koje radimo , a ukoliko dijete još nije progovorilo – da imenujemo stvari koje dijete radi, kako bi ono imalo i tu vrstu važne informacije, predstavljene verbalno. Na svaki djetetov pokušaj komunikacije treba odgovarati pozitivnom emocijom. To je način da ga ohrabrimo“ – kaže Vičević.

Odstupanja mogu biti indivuidualna, a početak progovaranja, odnosno pojava prve riječi očekuje se oko prve godine života djeteta.

„ Ukoliko dijete ima više od osamnaest mjeseci i ne govori,  a pritom su razvojne faze do tada bile redovne, logoped jeste adresa. Ako dijete slabije govori u odnosu na vršnjake, savjetujem, takođe, konsultacije sa logopedom, kako bi se utvrdilo da li takav govor zahtijeva adekvatan tretman ili je samo pristup u radu sa djetetom pogrešan“ – objašnjava Vičević.        

Intenzivni razvoj govora dešava se, dodaje, do treće odnosno, šire gledano, do pete godine i u tom periodu razvija se prirodnim putem. „ Nakon toga se govor usvaja na način kako se uče strani jezici, jer su se neuronske veze do pete godine već formirale i onda nije jednostavno kao u ranijem uzrastu“ – kaže Vičević.

Na pitanje: Da li se može reći da postoji uzrast djeteta u kojem je suviše rano obratiti se logopedu, odgovara da za savjet nikada nije prerano.

„ Smatram da svaku roditeljsku uznemirenost treba uvažiti odnosno da je svaka zabrinutost opravdana. Kada je to slučaj, treba se obratiti logopedu. U svakom slučaju ćete dobiti ideje i informacije o stimulisanju govora ili ćete biti upućeni i na druge adrese – ukoliko problem nije isključivo u razvoju govora. Postoje problemi koji su udruženi, postoje komplikovane patologije pa je u tim situacijama logoped dio stručnog tima koji radi na stimulisanju razvoja kod djeteta sarađujući sa pedijatrima, psiholozima, neuropsihijatrijama, defektolozima i drugim stručnjacima iz ove oblasti. Sve zavisi od situacije, ali je pravi put uvijek savjet stručnog lica“ – zaključuje Vičević.