Društvo

Gošća emisije “Nedjeljni razgovor” bila je naša devetnaestogodišnja sugrađanka, Rišnjanka Vida Vuković -kadetkinja Vojske Crne Gore koja će se od jeseni školovati na Akademiji vojnog pomorstva Sveučilišta u Splitu.

Osnovnu školu “Veljko Drobnjaković” završila je kao đak generacije, a odličan uspjeh je postigla i u drugom, trećem i četvrtom razredu kotorske Gimnazije.

Vojni poziv je zanimao oduvijek, a tokom školovanja je bila članica debatnog kluba, svirala je klavir, bavila se plesom. Javni nastupi su joj, kako kaže, iako nemaju veze sa onim čime će se baviti, jačali samopouzdanje, pomogli da unaprijedi komunikaciju sa okruženjem, da nauči kako se važno detaljno informisati kada te neka oblast zanima…

Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević, a u nastavku pročitatjte intervju.

Kako si se odlučila za vojno pomorstvo?

Od samog završetka osnovne škole imala sam želju da upišem nautiku, ali pošto sam tada imala 15 godina, nisam bila sasvim sigurna hoće li me to interesovati dalje, kroz naredne četiri godine školovanja. Stoga sam se odlučila da upšem gimnaziju. Međutim, već od prvog razreda srednje škole, na internetu sam pročitala članak o vojnim akademijama i zainteresovala sam se. U međuvremenu sam istraživala koji su uslovi prijavljivanja, koji se poslovi mogu obavljati nakon završetka studija, koji rodovi vojske postoje. Čitajući razne članke shvatila sam da mi se najviše sviđa vojna mornarica, zbog privrženosti moru vjerovatno. Rođena sam u primorskom mjestu tako da je more moja druga ljubav. Sa druge strane, oduvijek sam imala pozitivno mišljenje o mornarici jer je moj otac tokom služenja obaveznog vojnog roka za vrijeme bivše Jugosavije vojsku služio u Mornarici i to baš jedno vrijeme - u Splitu, gdje sam i ja aplicirala za ovu vojnu akademiju. On mi je oduvijek pričao kako mu je to bilo divno iskustvo i kako je mornarica najljepši rod vojske. Tako sam na neki način spojila ljubav prema moru i ljubav premo vojnom pozivu.

Koji su uslovi da bi neko postao kandidat za budućeg kadeta vojske?

Svi usovi su istaknuti na sajtu Ministarstva odbrane i sajtu budivojnik.me. Postoje opšti i posebni uslovi prijavljivanja, Opšti uslovi za prijavljivanje su da je kandidat crnogorski državljanin i da nema državljanstvo druge države, da nije mlađi od 18 godina, da je zdravstveno sposoban da služi u vojsci Crne Gore, da zadovoljava kriterijume u pogledu fizičke sposobnosti, da zadovoljava kriterijume u pogledu psihološke sposobnosti za službu u vojsci CG, da je završio razred četvorogodišnje srednje škole, da nije osuđivan, da nije služio zatvorsku kaznu u trajanju od 6 mjeseci, da nije počinio krivično djelo protiv ustavnog uređenja, bezbjednosti Crne Gore, čovječnosti i drugih dobara zaštićenih Međunarodnim pravom, da se protiv njega ne vodi krivični postupak i da ne postoje bezbjednosne smetnje za izbor kadeta. Posebni usovi su da nisu stariji od 21 godinu, da kandidat nije oženjen, udat ili razveden, da nisu u drugom stanju i da nemaju zakonsku obavezu izdržavanja djece i da su u trećem i četvrtom razredu srednje škole, a maturanti u prvom i trećem polugodištu četvrtog razreda postigli najmanje vrlo dobar uspjeh i najmanje ocjenu 3 iz engleskog jezika i matematike. Samim tim što su me izabrali da budem kadet ja sam na neki način vojno lice tako da će me oslovljavati sa “kadetkinja”, a ne sa “studentkinja” jer se ne radi o fakultetu već o vojnoj akademiji.

Što je podrazumijevalo prijemni ispit i kako je realizovan?

Prijemni ispit nije bio jednostavan ali sve je prošlo kako treba. Sastojao se iz dva dijela. Jedan dan je bio predviđen za ljekarski pregled koji je par sati trajao u Vojno- medicinskom centru u Podgorici. Tada smo radili sve ljekarske preglede od pregleda srca, pluća, do pregleda zuba i svih ostalih pregleda, kako bi uvidjeli da su prijavljeni kandidati sposobni da ispune normu ljekarskog pregleda. Takođe su kontrolisali vid i sluh. Drugi dio je podrazumijevao ispit koji je ubuhvatao trčanje, sklekove i trbušnjake za određenu minutažu. Nakon toga imali smo provjeru znanja engleskog jezika usmeno i pismeno i na kraju razgovor sa komisijom. Nakon toga svi prijavljeni su prošli kroz bezbjednosnu provjeru koja je takođe bitna - da ne postoje bezbjednosne smetnje za izbor kadeta.

Na koji način si se pripremala?

Svi podaci o uslovima bili su objavljeni tako da sam od prilike znala što me čeka. Takođe, kada su predstavnici Ministarstva održali predavanje u mojoj školi i crkvi Svetog Pavla u Starom gradu - tada sma imala priliku da njima direktno postavim pitanja čiji su me odgovori zanimali. Tako da sam imala potpune informacije i svakodnevno sam vježbala trčanje, sklekove i trbušnjake. Bilo je to par mjeseci pripreme. Za drugi dio ispita se nisam pripremala jer jednostavno - engleski jezik je nešto što se uči tokom školovanja, to je već neko moje formirano znanje koje unaprijed ne može da se pripremi za kratko vrijeme.

Imaš li možda informaciju o tome koliko će biti studenata odnosno kadeta  na tvom odsjeku i odakle su? Pretpostavljam da su zainteresovani bili iz cijele regije?

Kao i ostali kadeti iz Crne Gore prijavila sam se preko našeg Ministarstva odbrane tako da rang listu - ko je od kadeta iz drugih država primljen nemam. Znam samo ko će se od kadeta iz Crne Gore školovati sa mnom, a ostale ću upoznati kada tamo odem.

Da li je bilo treme tokom pripreme za prijemni, tokom polaganja prijemnog i sada dok razmišljaš da će ti se način života promijeniti, da ćeš imati obaveze, ozbiljne zadatke?

Treme uvijek ima. Imala sam je i dok sam polagala prijemni, dok sam radila ljekarske provjere pa čak i tokom same prijave za konkurs koji je trajao oko dvadeset dana. Postoji taj strah od odvajanja od porodice, odlazim u drugu državu, neki drugačiji način života, prelazak iz civilnog u vojni režim. Na sve se to moram prilagoditi, ali vremenom će sve doći na svoje mjesto.

Jesi li se možda informisala kod starijih generacija - kakvi su njihovi utisci o “životu kadeta”?

Čula sam se sa djevojkom koja je generacija iznad moje, koja je već u Splitu baš na odsjeku vojna nautika. Ona mi je prenijela svoja iskustva koja su me još više podstakla da idem ka tome. Rekla mi je da su uslovi jako dobri, da je neobično i teško na početku ali da kasnije sve postane rutina i stvar navike. Što se tiče akademskih opterećenja ima puno da se uči ali da se sve može postići ako se uči redovno. Prednost je što je to internat i uvijek neko od drugih studenata može da pomogne. Sve što mi je rekla iz njenog iskustva bilo je pozitivno.

Kako je „organizovan život“ kadeta Akademije u Splitu u redovnim uslovima (ukoliko uzmemo u obzir da će se situacija u vezi sa korona virusom smiriti)?

Nadam se da će sve biti po planu i da ćemo u septembru prvo ići u pripremni kamp koji bi trebalo da bude organizovan u Zagrebu pa da onda nakon toga idem u Split.

Da se malo vratimo na tvoje dosadašnje školovanje. Osnovnu školu si završila u Risnu, a Gimnaziju – opšti smjer u Kotoru.Što te je najviše zanimalo tokom osnovne i srednje škole, koji predmeti, koje vannastavne aktivnosti, gdje si najviše bila angažovana?

U prvom razredu Gimnazije već sam se počela interesovati za vojsku, mada - tada sam se još razmišljala da li da učim Pravni fakultet. Tako da sam se oslanjala na te dvije solucije i nisam razmišljala da bih nešto drugo mogla da upišem. Dok sam bila još u osnovnoj školi - pohađala sam muzičku školu i svirala klavir, bavila sam se plesom. Uglavnom sve te vannastavne aktivnosti nemaju veze sa vojskom. Tek kada sam završila muzičku školu i kada sam prestala da se bavim plesom shvatila sam koliko je to pozitivno uticalo na mene upravo zbog javnih nastupa i treme, na neki način bržeg razumijevanja kako ritma tako i bržeg pisanja. Prosto, kada se bavite sportom ili svirate neki instrument, na taj način se bavite čitanjem nota dolazi do bržeg rezonovanja.

Koja su interesovanja tvoje generacije kada je u pitanju nastavak školovanja? Što najviše zanima tvoje vršnjake?

Što se tiče moje generacije podijeljena su mišljenja, nije kao ranijih godina - da svi upisuju jedan smjer fakulteta ili jedan fakultet ili većinom da se opredjeljuju za društvene nauke. Moji drugari iz razreda upisali su fakultete u Beogradu, zatim u Sloveniji, Holandiji, sve su različiti fakulteti. Neki su upisali mašinski fakutet, medicinu, arhitekturu, pravni fakultet, ekonomski….Zainteresovani su bili za različita zanimanja. Bolje je kad je raznovrsno nego kada je jednolično. Prednost naših generacija je što su nam informacije dostupne tokom školovanja. Upravo sam i ja tako o vojnim akademijama čitala kako na sajtu Ministarstva odbrane, tako i na njihovom Instagram profilu, uz prezentacije koje sam imala u školi….Sve je  doprinijelo tome da se odlučim za vojni poziv.

Koje su tvoje mogućnosti zaposlenja nakon završene Akademije u Splitu?  Kakav je razvojni put osobe koja završi studije ove profilacije?

Akademija u Splitu traje pet godina, u uslovima prijavljivanja je jasno naglašeno da je kadet dužan da odsluži Ministarstvu odbrane odnosno vojsci Crne Gore za svaku godinu školovanja po dvije godine službe , jer troškove studiranja oni snose. To znači da sam ja nakon pet godina studija dužna da deset godina radim za vojsku Crne Gore. Velika je prednost što je nakon studija zagarantovan posao. To je veliki motiv tokom studija, kada znaš da ćes odmah nakon što završiš studije dobiti zaposlenje i prvi čin oficira.

Jesi li nailazila na predrasude okoline i bliskih ljudi kada su čuli da je tvoj plan da se oprobaš u vojnoj školi? Pretpostavljam da je još uvijek na neki način kod okruženja neuobičajeno da se ženska osoba zainteresuje za ovu oblast?

Na predrasude nailazim, uglavnom su to konstantacije da je to muški posao i da su žene tu samo zbog ravnopravnosti polova. Ne obazirem se na to, smatram da je ovo moj odabir ali naravno svako ima pravo na svoje mišljenje

Radi se o specifičnom pozivu koji donosi brojna odricanja, naročito za mladu osobu. Na što si konkretno spremna kada su u pitanju ta „odricanja“ i znaš li kojih ćeš navika morati da se odrekneš zarad „vojne službe“?

Svijesna sam da će biti puno odricanja i da ću tokom školovanja promijeniti dosta navika..Tu su rano ustajanje, namještanje kreveta odmah nakon ustajanja..Mislim da će to sve mene poboljšati kao osobu, svi jednostavno treba da težimo da budemo bolja verzija sebe tako da tu nema ništa loše. Što se tiče posla, vjerujem da će biti odricanja ali mislim da su ona ispravna, samim tim što sam se opredijelila za taj poziv - nemam ni pravo da se žalim. Kada su u pitanju osobe koje su mi bliske, moje drugarice su srećne kad sam i ja srećna, podržavaju moj odabir i zbog toga mi je jako drago.

Koja je tvoja poruka za mlade ljude koji su možda razmišljali o ovom pozivu, a ipak im nije jednostavno da se odluče? Možda i o drugim specifičnim pozivima koji zahtijevaju mnogo truda, upornosti i malo slobodnog vremena?

Što se tiče mog dosadašnjeg iskustva, mislim da - ako nekoga interesuje vojni poziv treba da se informiše, da kontaktira kadete koji već pohađaju Vojnu akademiju. Takođe, svake godine se organizuju ljetnji kampovi, zatim se mogu prijaviti da budu vojnici pod ugovorom, tu je i dobrovoljni vojni rok, što smatram da su dobre mogućnosti i l ijepo iskustvo za mlade ljude. Svakako treba se na vrijeme informisati, jer prepreka mogu biti ocjene u školi odnosno uspjeh. Više mojih vršnjaka je imalo interesovanje za vojnu akademiju ali nisu konkurisali jer nisu imali dobar uspijeh, a uslov je da prosjek bude bar 4,00 , a potrebno je imati i dobro predznanje iz svih predmeta. No, svakako - poruka svima je da ne odustanu lako od svojih želja jer postoji i dobrovoljni vojni rok i angažman vojnika po ugovoru, kao što rekoh…Smatram da se treba uvijek truditi i ne odustajati od cilja.

Zadovoljstvo je razgovarati sa mladom osobom koja ostavlja utisak vrijedne, zrele i odgovorne djevojke. U ime redakcije Radio Kotora želim ti puno uspjeha u školovanju i da se po završetku školovanja opet sretnemo kako bi našim slušaocima i posjetiocima našeg portala radiokotor.info prenijela utiske nakon završene Akademije u Splitu.

Hvala vama. Takođe vam želim sve najbolje.