Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

Prošlogodišnja berba maslina u Boki pokazala je koliko je maslinarstvo u ovom kraju napredovalo u posljednjih dvadesetak godina. U mlinu Maslinarskog društva “Boka” u Radanovićima prerađeno je blizu dvadeset tona maslina.

Gotovo 97 odsto plodova koje je ubrano i prerađeno istog dana, direktno je sa stabla, što je, kako ističu u Društvu, najbolji pokazatelj napretka u kvalitetu proizvodnje.

„Kada smo počeli da radimo 2006. godine, jedva devet odsto maslina bilo je ubrano i prerađeno po savremenim standardima. Sve ostalo su bile masline sakupljene sa zemlje. Danas je situacija potpuno drugačija i to se vidi, kako u kvalitetu ulja, tako i u rezultatima koje postižemo“, kazala je izvršna direktorka Maslinarskog društva “Boka” Vesna Đukić, gostujući u današnjoj emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

Napredak u proizvodnji potvrđuju i međunarodna priznanja. Mladi članovi Društva Damjan Menzalin i Ilija Vujadinović, podsjetimo, nedavno su osvojili srebrne medalje na svjetskom takmičenju u Njujorku.

Naša sagovornica naglašava da je to rezultat napornog rada, prihvatanja principa savremenog načina uzgoja i “prerade” masline, u čemu prednjače mladi maslinari. Takođe, uticaj Društva kako na proizvođače, tako i na potrošače, insistiranje na pravilnoj berbi, brzoj preradi i čuvanju ulja u kontrolisanim uslovima, doprinijelo je podizanju svijesti proizvođača i izgradnji ukusa potrošača.

„Ekstra djevičansko maslinovo ulje podrazumijeva brzu berbu zdravog ploda, preradu u roku od 24 sata i adekvatno skladištenje. Mladi mnogo brže usvajaju te savremene metode i zato dolaze rezultati“, navela je ona.

Ipak, iza uspjeha stoje i ozbiljni izazovi.

Maslinarsko društvo danas broji više od 130 članova/ica, ali svega desetak registrovanih proizvođača ulje plasiraju na tržište.

„Još uvijek nemamo dovoljan broj proizvođača. Imamo kvalitet, ali ne i kontinuitet i količine koje su potrebne da bi se naše ulje našlo na policama velikih tržnih lanaca i u restoranima“, navodi Đukić.

Tržište, dodaje, zahtijeva standardan kvalitet, kontinuitet i kvantitet u proizvodnji, a upravo kontinuitet predstavlja najveći izazov.

Posebno pitanje je očuvanje odomaćene sorte žutice, koja je simbol bokeljskog maslinarstva u Boki. Iako daje ulje izuzetnog kvaliteta, poznata je i po alternativnom rađanju, pa jedne godine ima obilan rod, a naredne znatno slabiji.

„Mi smo zagovornici toga da se žutica sačuva. Ona je na neki način dio našeg identiteta. Ali, onima koji žele komercijalnu proizvodnju i stabilan prihod ne možemo preporučiti samo nju, jer tržište traži redovan rod“, kazala je Đukić.

Zbog toga se u novim zasadima sve češće sade sorte, poput lećina, arbequine, frantojo i pendolino, dubrovačka bjelica, odnosno introdukovane sorte koje obezbjeđuju stabilnije prinose.

Podsjetimo, Maslinarsko društvo “Boka” je nedavno u Radanovićima organizovalo takmičenje tradicionalnih jela pod nazivom „Svako selo ima svoje jelo“, kao završnicu istoimenog projekta realizovanog uz podršku kao podgrant Mreže za ruralni razvoj Crne Gore i finansijsku podršku Evropske unije.

Cilj je bio da se sačuvaju stari recepti i običaji, kao nematerijlno kulturno nasljeđe sela ali i da se skrene pažnja na potencijal sela u zaleđu primorskih gradova.

„Naša sela imaju mnogo toga da ponude, ali taj potencijal nije dovoljno iskorišćen u turističkoj ponudi Boke“, istakla je Đukić.

Tokom devet mjeseci, sprovedeno je nekoliko aktivnosti: prikupljeni su tradicionalni recepti, porodične priče i običaji, koji će biti objedinjeni u elektronskoj knjizi i uskoro biti dostupni javnosti. Poseban utisak, kako kaže, ostavile su starije žene koje su bile spremne da podijele recepte i detalje o nekadašnjim svadbama i običajima.

„Iznenađena sam koliko su bile otvorene i spremne da podijele svoje znanje do detalja sa našim istraživačima. To je bogatstvo koje ne smijemo izgubiti“, napominje ona.

Međutim, da bi selo postalo realna razvojna alternativa, neophodna je i sistemska podrška.

Đukić podsjeća da pojedina područja u Grblju i dalje nemaju riješenu osnovnu infrastrukturu, pa je priča o seoskom turizmu, koji podrazumijeva mnogo više sadržaja od izdavanja apartmana, još uvijek prilično daleko.

Mjere podrške, ne samo finansijske, već i tehničke, podrazumijevaju: infrastrukturno opremanje ruralnih područja, olakšan pristup informacijama, pojednostavljene procedure za registraciju domaćinstava, kao i edukacija stanovništva za pružanje ugostiteljskih usluga, diversifikacija lokalne ekonomije, posebno za mlade i žene na selu.

„Moramo obezbijediti povoljne uslove za život i rad, najprije, vodu, kanalizaciju, stabilno napajanje strujom i internet. To su danas osnovni preduslovi da bi mladi ostali na selu, ali i da bi turisti sve češće boravili u ruralnim domaćinstvima“, poručila je ona.

Uprkos svemu, ohrabruje sve veći broj mladih koji se vraćaju maslinjacima svojih predaka. Mnogi od njih, naglašava Đukić, uspijevaju da spoje tradicionalno i moderno, čuvaju stare suhozide, ali istovremeno primjenjuju savremene metode uzgoja i prerade.

 „Ipak, možemo imati podršku, ali ako sami ne pokrenemo inicijativu i ne zahtijevamo promjene stvari, rezultata neće biti“, zaključila je Đukić.

Emisiju možete da poslušate na linku: Nedjeljni razgovor