Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

Postpartum dula je profesionalni oslonac koji pruža nemedicinsku, emocionalnu i praktičnu podršku porodici nakon dolaska bebe. Dok se babice i medicinsko osoblje fokusiraju primarno na kliničko zdravlje i fiziološki oporavak majke i djeteta, dula je tu da njeguje majku.

“Na izvjestan način popunjavamo onu prazninu koja nastaje kada se ugase bolnička svijetla. Fokusiramo se na blagostanje, samopouzdanje roditelja i mirnu tranziciju u novu životnu fazu”, objašnjava za Radio Kotor postpartum dula, Vesna Pavić, savjetnica za dojenje i predsjednica Nevladine organizacije “Nutris” Centra za svjesno roditeljstvo.  

Najveća zabluda je, kaže za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora, da su one neka vrsta luksuzne pomoći u kući ili dadilje.

“Suština našeg rada nije da radimo umjesto roditelja, već da ih osnažimo da oni to rade sa lakoćom. Mi ne čuvamo samo bebu, već mir cijele porodice i pomažemo majci da prepozna sopstvenu snagu”, ističe naša sagovornica.

Lično iskustvo nakon prvog porođaja je podstaklo na promjenu profesionalnog usmjerenja.

“Kao neko ko je čitav svoj život proveo sa biljkama i životinjama, nikada mi nije palo na pamet koliko su ljudi usamljena stvorenja baš kada se rodi beba, a tu mislim  podjednako, i na majke i na očeve. Kako sam imala nedovoljnog znanja o dojenju, morala sam što prije i što brže da pronađem pomoć. Imala sam veoma pozitivno iskustvo u radu sa savjetnicom za dojenje i kroz nekoliko godina poželjela sam da i ja budem nekome to što je ona meni bila, pomoć i podrška”, priča Pavić.

Prošla je najprije, obuku za porođajnu dulu, ali je njen fokus bio usmjeren na pomoć nakon porođaja.

“Prošla sam edukaciju i za savjetnicu za dojenje, a nakon toga i tri edukacije za postpartum dulu, dvije online u Australiji i jednu u Hrvatskoj. Iako djeluje kao da je od mojih početaka prošla čitava vječnost, istina je da se ja tek pet godina bavim ovim poslom”, navodi ona.

Idealno vrijeme da buduća majka zatraži podršku je već u drugom ili trećem trimestru trudnoće.

“Planiranje postpartuma je važno koliko i priprema za sam porođaj, jer podrazumijeva svjesno kreiranje sistema bezbjednosti. To uključuje sve, od organizacije ishrane i pomoći u kući, do postavljanja granica za posjetioce/teljke, kako bi fokus ostao na povezivanju sa bebom”, dodaje Pavić.

Kako je kazala, trudnice se najčešće plaše da li će znati što beba želi. Emocionalna priprema znači prihvatanje da će biti teških dana, hormonskih bura i umora, ali i učenje kako da se kroz to prođe uz saosjećanje. Informisanost u trudnoći mijenja sve. Ona pretvara strah od nepoznatog u svjesno roditeljstvo. 

Pri prvom susretu, napominje, ne dijeli generičke savjete, već se trudi da maksimalno, aktivno sluša.

“Mapiramo potrebe porodice, njihove vrijednosti i strahove, pa zajedno kreiramo logistički i emocionalni plan koji je prilagođen isključivo njihovom ritmu. Dakle, tokom trudnoće sam edukatorka i planerka, a nakon porođaja tiha pratiteljka. Pomažem oko dojenja, pripreme obroka ili jednostavno otvaram prostor da majka slobodno i bez zadrške ispriča svoju priču sa porođaja”, pojašnjava Pavić.

Kada se susretne sa postporođajnom tugom ili znacima depresije kod majke, njen zadatak je da bude prva linija prepoznavanja i porodicu nježno usmjeri ka stručnjacima/kinjama, pružajući podršku bez osude.

“Najemotivniji trenuci su kada vidim tu transformaciju, odnosno trenutak kada se majka, koja je prije samo par dana bila preplašena, polako smiri, duboko udahne i sa potpunim mirom prigrli svoje dijete. To su pobjede koje se ne vide, ali se duboko osjećaju”, kaže ona.

S obzirom na to da je povjerenje temelj, pitali smo gošću na koji način ga izgrađuje.  

“Kroz apsolutnu diskreciju i prisutnost. Dula je tu i za partnera. Pomažemo mu da nađe svoju ulogu, da se ne osjeća isključenim i da zna kako konkretno može da zaštiti mir svoje supruge. Partner je ključni aspekt cijele priče”, konstatuje Pavić.

Kod nas se još uvijek uči o ulozi dule. Ukazuje da su prepreke često ukorijenjena uvjerenja da je traženje pomoći znak slabosti.

“Naš zdravstveni sistem je fokusiran na medicinsku bezbjednost, što je nesumnjivo važno. Međutim, nedostaje nam sistemska briga o mentalnom zdravlju i emocionalnoj podršci majkama nakon izlaska iz bolnice. Voljela bih da vidim više empatije i manje pritiska na majke da se vrate na staro. Potrebno nam je više javnih razgovora o realnosti postpartuma, bez uljepšavanja, kao što upravo pokreće Radio Kotor”, smatra ona.

Njen dan je “mješavina toplih razgovora uz čaj”, pomoći oko njege bebe i planiranja edukacija.

“Sa mnogim ženama ostajem u kontaktu zauvijek. Ta veza koja se stvori u najranjivijim trenucima za porodicu, a majku posebno, često preraste u trajno prijateljstvo. Roditeljima i njihovim porodicama bih poručila da ne moraju sve sami. Traženje podrške nije luksuz, već najodgovorniji čin ljubavi prema sebi i svojoj bebi. Postpartum je period kada se rađa majka, a njoj je potrebna ista nježnost i briga koju ona pruža svom djetetu”, zaključila je Pavić.