Društvo

Podstaknut saopštenjima Udruženja Ribara i poštovalaca tradicionalnog ribanja Kotor (prije svih Kap. Bruna Jankovića), želio bih se kratko osvrnuti na njihove vapaje koji se tiču ugroženosti bezbjednosti na moru i opstanka ribarstva u Boki Kotorskoj.

I sam se sjećam kraja 80-ih i 90-ih godina kada su sve plaže bile “divlje” i narodne. Sjećam se usidrene barke na sred Tivatskog, Novskog i Kotorskog zaliva… Nijedan gliser da prođe…

Što imamo danas?
“Oranje” zalivom gdje je profit jedino mjerilo uspjeha. A za taj profit treba “trčati” što brže po zalivu. Zašto je izuzetno opasna “taxi” konkurencija koja nas je preplavila, prvo na kopnu a sada i na moru!? Plovila u zalivu je sve više, brze brodice odnosno gliseri se nekontrolisano “množe”. To je već uveliko postalo neodrživo, gdje je granica? Naša Boka je suviše mala za ovakav jedan vid “samouništenja”.

Svaka čast Skiperima koji se drže propisanih pravila, koji gledaju ispred sebe, poštuju COLREG, ne prekrcavaju svoja plovila, imaju AIS i upaljena Navigaciona svjetla, paze na ronioce i prije svega spasavaju ljudske živote na moru. Takvih pojedinaca je mnogo i oni su svijetla strana ove priče i to nikako ne smijemo zaboraviti.

Kap. Bruno Janković je prosto rekao => izađite na pontu i sve će vam biti jasno. Zatvarajući naše oči, dajemo saglasnost da se stihijski turizam na moru nastavi odnosno još pojača… Bio sam baš nedavno na jednoj takvoj ponti ispred Sv. Matije u Dobroti da provedem miran dan sa svojom familijom, jedan gliser za drugim, non-stop, poneki sredinom zaliva a poneki par metara od plažnih plutača. Brzina nije prilagođena uslovima na moru i to je korijen svih problema. Tako je i kroz Verige, na Opatovo, uz Krašiće, pored Kumbora pa sve dalje na otvoreno more…

U svoj toj brzini, Skiper ponekad neće moći primijetiti (i pored svoje dobre volje):

• Ronioca pod vodom odnosno njegovu plutaču
• Morsku kornjaču koja je izronila da udahne vazduh
• Nečiju ribarsku mrežu koja hrani nečiju familiju
• Turistu ili dijete koje je morska struja odnijela u dubinu

A riba se povlači i traži svoj mir, kojeg je u podmorju Boke Kotorske sve manje i manje…

Kako na putnom bulevaru „Tivat–Jaz“, tako i na morskom bulevaru „Kotor–Plava Špilja“, Vozači i Skiperi naprosto moraju shvatiti da:

• Mala brzina znači malu štetu
• Velika brzina znači veliku štetu

A što kada se šteta desi? Tada je kasno… tada „izvini“ ne znači puno, a izgubljen život se ne može vratiti.

Nasušno nam je potrebna studija održivosti našeg Zaliva, ne samo za Kruzere nego i za brze brodice. Potrebne su nam jasne granice koje danas ne postoje.

Mislimo na naše potomke, u suprotnom izgubićemo ribarstvo, a dobiti morsku Formulu 1 u Boki Kotorskoj.

Svi zajedno moramo da učimo, naučimo i zaštitimo svoj narod koji živi na more, od mora.

Tekst napisao Kap. Ivica Fažo

Udruzenje pomorskih kapetana Crne Gore.