Društvo

UBNORA Kotor,  u znak sjećanja na borbe na Paštrovnici,  jedne od najvećih borbi partizana  protiv italijanskog okupatora na području Boke Kotorske, odalo je danas počast poginulim partizanskim borcima i civilnim žrtvama iz te bitke.
 
Predsjednik UBNORA Kotor Jovo M. Bećir je tom prilikom podsjetio da su Pobori i Gornji Grbalj bili jako partizansko uporište, te da su Italijani pokušali da neutrališu  njihov uticaj na narod, preduzimajući snažan napad  sa dva bataljona divizije  Emilia, jačine oko 3 000 vojnika  i 50 artiljerijskih oruđa.
 
Bećir je tom prilikom kazao:

“Napad je počeo noću 24./25. marta 1942. godine iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora, a drugi preko Bratešica i Gorovića, s namjerom da se obje vojske sretnu u Poborima. Neprijateljske snage, stacionirane u rejonu Budve,  onemogućile su da se ostali dio Primorskog Bataljona ukljuci u borbu.
 
Na položajima  u Koložunju i Paštrovnici neprijateljskim snagama su pružili ogorčen otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke  i Majinske  čete. Dio Grbaljske čete je na položaju iznad sela Bratešića, na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem, uspio da zaustavi prodor druge kolone  i primorao je da se povuče nazad. Prva kolona je, trpeći gubitke, uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovćenu, Trudovu i Stanjevićima  i prodre u selo Pobore.

Parizani nijesu uništeni, ali je stradalo  stanovništvo i njegova imovina u Poborima, Bratešicima i Gorovićima.
 
Druga kolona, prilikom povlačenja prema Kotoru napadnuta je od oko 20 boraca Zagorskog voda Grbaljske čete, na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom. Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.
 
Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih. Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to: Gracija Petković, Niko Zec, Jovo Ivanović,Vido Kapisoda, Vido Knežević, Petar-Mišo Zec i Mitar Ivanović.
 
U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju, Italijani su izvršili krvave represalije nad stanovništvom Pobora i Grblja.
 
Borba koja je vođena 25. marta 1942. godine u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana sa italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske. Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru, to je bila jedna od najžešćih bitaka.

Po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod, to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.
Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.
 
Neosporno je da je 25. mart 1942. godine ostao ugrađen u slobodarskoj tradiciji Grblja.
 
Oružana borba protiv okupatora i revolucionarni preobražaj bile su svijetle strane jedne cjeline čiji su se procesi istovremeno i uzajamno odvijali.
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije bila je, ne samo faktor oružane borbe, ne samo stvaralac slobodnih teritorija na čijem tlu su nicale i razvijale se revolucionarne institucije, već je ona sama bila nosilac idejnosti, noseći uz svoju vojnu silu i  svijest o promjenama.

NOB se pretvorila u opštenarodni rat, a pobjeda u ratu  povela je narod na novu etapu, etapu antifašizma, razvoja, što je snažno afirmisalo Jugoslaviju i na unutrašnjem i spoljnom planu.

Sloboda, krvlju plaćena i bezprimjernim heroizmom osvajana, stoji u temeljima naše savremene stvarnosti, u naš način mišljenja i života, to slavno doba, sjajno pregalaštvo i heroizam boraca ostaće trajno prisutni u svijesti naroda i predstavljaće dragocjeno nasljeđe svim generacijama.

Danas neki to dovode u pitanje. Sve više je onih koji pokušavaju da redefinišu istoriju, da omalovaže značaj NOB i antifašističke borbe i potcijene njene žrtve, onih koji krivotvore istorijske događaje iz daljnje i bliže prošlosti, prikazuju ih u lažnom svijetlu.

No, put Crne Gore je jasno definisan, jer smo se vaspitavali na civilizacijskim tekovinama antifašizma, po tome je poznata i priznata u svijetu i to je put koji nas vodi u porodicu evropskih naroda. Njen suverenitet i istorijska vertikala moraju se braniti. Crna Gora ne bi bila, da nije Crna Gora vječna.

Ovo je naše  prigodno sjećanje na te slavne dane i u spomen poginulim borcima, civilnim žrtvama i njihovim stradanjima i neka  budu sigurni da ih nikad nećemo zaboraviti, dok je i jedan živi borac i antafašista. Neka im je vječna hvala i slava”.  
 
Jovo M. Bećir

Predsjednik UBNORA Kotor