Društvo

Predstavnici UBNOR-a Kotor na spomen obilježju na Podima kod Herceg Novog odali su poštu narodnim herojima i provborcima.

Prisutnima se obratio vršilac dužnosti predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo Bećir.

“Sastali smo se ovdje da odamo poštu i obilježimo 77.  godišnjicu pogibije neustrašivih proletera, članova Mjesnog komiteta  za Herceg Novi i rukovodilaca Orjenskog partizanskog batoljona, narodnih heroja  Nikole Đurkovića  i Sava Ilića i prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šarenca.

Nošeni plamenom ljubavlju za slobodom i čast domovine padoše ovdje hrabrom smrću u borbi protiv stotinak okupatorski vojnika, 50-ak četnika Grahovskog bataljona i 150  nacionalista antikomunističkog bataljona „Orjen“ i svojom herojskom  smrću ispisaše najsvetlije stranice naše istorije na današnj dan 21.01.1943 godine, tačno na godišnjicu smrti Vladimira  Ilića Lenjina.

Toga dana nastala je i u Boki vječna  i svijetla legenda o životu i smrti četvorice hrabrih komunista.

Sa neizmjernim bolom i tugom narod Boke je doživio gubitak svojih najboljih sinova, ali njihova smrt bila je u isto vrijeme podsticaj da narod ovg kraja, predvođen svojom partijom, još čvršće zbije redove i nastavi da sprovodi u život njihovo započeto djelo. U tome ga ni najokrutnije mjere odmazde okupatora nijesu mogle spriječiti.

Kada su Bokelji govorili o partiji mislili su uvijek na Nikolu Đurkovića, a kada su govorili o Nikoli mislili su o partiji.

Ponikao je u ovom kraju u poštenoj građanskoj porodici koja se nikad nije odnarodila.

Kroz život koračao je uspravno, široko otvorenih očiju.

Kalio se kao revolucionar u Parizu. Prihvatio je komunističku ideologiju  svjesno i predano.
Postao je član KPJ 1933 godine. Kad je došao u ovaj kraj prozvali su ga crveni pravnik i bio je prvi crveni predsjednik opštine risanske u ono za partiju teško doba.

Rukovodio je ustankom u Boki. Bio je autoritet za same Bokelje. Narod ga je volio zato što je znao da vlada situacijom.

Zbog svega toga Nikola je bio i ostao veliki običan čovjek. Takav je bio i u danima pobjeda, ali i onda kad je došlo vrijeme kriza pokreta. Takav je ostao i u vrijeme duboke ilegalnosti, do smrti tog hladnog januarskog dana 1943. kada je prije vremena i nasilno prekinut njegov život.

Za svoje životno djelo Nikola Đurković je proglašen za narodnog heroja 11. jula 1945. godine. Narod pod Orjenom dugo nije vjerovao, nije htio da vjeruje da nema više njihovog velikog učitelja .Ali njegovo djelo je nastavljeno .On i danas živi kao vječna  i svijetla legenda . Orjen i Nikola, Savo, Dašo i Stijepo  ostali su za uvijek zajedno.

Njihovu junačku pogibiju pokušale su zasijeniti sluge okupatora igrajući “krvavo kolo“ na glavnom trgu  u Herceg Novom veseleći se smrti bokeljskih rukovodećih komunista i vjerujući da je za sva vremena osigurana vlast okupatora i izdajnika. A da bi bili potpuno sigurni u identitet ubijenih, primienili su još jednu gadost.

Iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli su dvije Nikoline sestre  i brata  da prepoznaju i potvrde da je među četvoricom poginulih i njihov Nikola .

Kažu da je bilo užasno gledati setre kako odriču da im je to brat.

Tri puta su ih tako dovodili da gledaju mrtvog brata, bijesni što ih nijesu natjerali da to potvrde .

Sestre su danima tugovale za bratom, ali srce setre Ane nije izdržalo bratovljevu pogibiju. I ona je umrla nekoliko dana kasnije.

I mi im danas odajemo počast evocirajuci uspomene na te slavne junake i dane.

Hrabri junaci, hvala vam za vaš veličanstveni doprinos borbi i pobjedi protiv fašističkog okupatora naše zemlje. Vaše djelo utemeljeno je u državnost Crne Gore, naše i vaše svete otadžbine. Za vas nije bilo druge alternative. Dali ste ogroman doprinos pobjedi nad fašizmom. Crna Gora je kao učesnica Drugog svjetskog rata bila dio koalicije koja je izvojevala pobjedu nad fašizmom i ostala antifašistička zemlja i antifašizam je vodilja Crne Gore na svojim evroatlanskim integracijama i čime smo priznati u svijetu. Slava vam heroji”, poručio je vršilac dužnosti predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo Bećir.

(Foto-Radio Herceg Novi)