Društvo

Da li su se zatvorila vrata uspomena, ili svako sjećenje nadjačava pomisao zaborava? Da li ova golgota imena koja su urezana na spmeniku  imaju moć nad nama, da nas opomenu na stradanje hrabrost i jedno mučilište? Izgubljeni snovi jula 1944. bili su i poslednji za hrabre partizane, političke vođe, borce protiv okupatora.

 Četnički odredi potpomognuti njemačkim brigadama, komandantom Kajperom, oformili  su kaznenu ekspediciju koja je na svirep način opljačkala i poubijla borce i simpatizere, te iste koji su vjerovali u slobodu i borili se za nju.

 Racija koja je izvedena na poluostrvu Vrmac od strane četnika i njemačke vojske imala je za cilj hvatanje i uništenje partizanskih odreda i na taj način izazove vjersku mržnju medju narodom. Te združene snage su djelovale na području Mrčevca, Kavača, Bogdašice i Škaljara,  gdje je pobijeno 11 simpatizera i saradnika NOP-a. Joke i Bosiljka Đuričkovic i Stevo Čelanović, čiji su najbliži bili u partzanima , uhapšeni su  a zatim na svirep način ubijeni.

 Pored njih na zvjerski način su izmasakrirani i ubijeni Tripo Maslovar i Niko Petrović iz Bogdašića, a  zla namjera i nedjela koja su učinili  četnici sa okupatorom doveli su i do same osude od strane Njemaca koji su se ogradili od zvjerskog mučenja i prebijanja stanovništva od strane četnika. Da li je ovo iscenirani čin ili farsa?

 Na početku ove četničko-njemačke akcije  poginula su i  tri istaknuta partijsko-politička radnika i to Niko Anđus, Mihailo Ivanović i Borka  Zenović.

Za vrijeme dok se u Mrčevcu 9. jula uveče, održavao sastanak Sreskog komiteta SKOJ-a, kojemu je prisustvovalo 13 članova KPJ, velika grupa četnika je opkolila selo, otkrila mjesto održavanja sastanka. Iznenađeni pojavom četnika , na brzinu su se povukli, a njih deseta kje uspjelo da se spasi.

 Danas se sa ponosom sjećamo svih poginulih boraca i žrtava herojske antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu kao i svih preživjelih boraca i doprinosu oslobođenju naše zemlje . Svaki susret danas na golgoti imena uklesanih je prilika da ih se sjetimo i sa ponosom pomenemo i ispričamo njihove snove.

 Tradicionalno je i ovog  9. jula obilježena je 77. godišnjica stradanja Sreskog komiteta Kotor.

 Tom prilikom delegacije Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotora, Tivta, Herceg-Novog i Budve položile cu cvijeće na spomenik na Mrčevcu. Ovogodošnji domaćin je bilo Udruženje boraca NOR-a i antifašista Kotor na čelu sa predsjednikom Jovom Bećirom i njegovim saradnicima.

 Cvijeće ispred delegacije Kotora položili su Vasko Ševaljević, Jovo Čučković i Daliborka Seferović. Prisutnima se kao domaćin ovogodišnjeg obilježavanja stradanja hrabrih rodoljuba obratio Vasilije Ševaljević, koji je pozdravio sve prisutne i riječ dao predsjedniku udruženja Jovu Bećiru koji je rekao: „Pod pritiskom naglog jačanja NOP-a u Boki Kotorskoj, početkom jula 1944. godine je u Kotoru , na predlog četnika, održana konferencija ,na kojoj su učestvovali predstavnici okupacionih vlasti, sreski načelnik, komandant žandarmrijskog bataljona i predstavnik četničke organizacije.

 Na konferenciji je odlučeno da se na području istočne Boke i to na Vrmcu i Luštici, u vremenu od o8. do 18. jula izvede kaznena ekspedicija. Za kaznenu ekspediciju je određeno  50 četnika Vučedolske brigade, 50 iz Krivošijskog nacionalnog bataljona i 100 iz Druge bokeljske četničke brigade (iz Grblja).

Plackomandatura u Kotoru, na osnovu ovlaščenja generala Kajpera, dala je četnicima odriješene ruke za akciju, kao i prevozna srestva za brže prebacivanje jedinice.

 U periodu od 8. do 18. jula trajala je velika četničko –njemačka racija na poluostrvu Vrmac, koja je planirana i odobrena od strane Njemaca, s ciljem da se na ovom području unište partizanska uporišta, odvoji narod od partizana i izazove vjerska i nacionalna mržnja.

 Neprijatelj se najviše okomio  na sela Bogdašice, Kavač i Mrčevac. Pljačkana je imovina a stanovništvo je masovno prebijano i hapšeno.

 U Kavču, Mrčevcu, Bogdašićima i Škaljarima je pobijeno 11 simpatizera i saradnika NOP-a. Joke i Bosiljka Đuričkovic i Stevo Čelanović,čiji su najbliži bili u partzanima ,uhapšeni su  a zatim na svirep način ubijeni.Pored njih na zvjerski način su izmasakrirani i ubijeni Tripo Maslovar i Niko Petrović iz Bogdašića. Među stradalim su bili i: Božinović Jane (ranjena), Božinovć Miho (poginuo na Paštrovskoj gori), Anto Božinović, Božinović Mato i Mare (bili su osuđeni na smrt vješanjem,spasio ih je Giljača iz Grblja).

 Okupator se tada ogradio od četničkih zločina, izigravajući zaštitnika stanovnoštva, tako da je uhapsio i neke četničke rukovodioce, a za nekima je organizovao i potjeru.

 Međutim to je bila farsa jer su svi ubrzo bili na slobodi.

 Na  početku ove četničko-njemačke akcije poginula su i  tri istaknuta partijsko-politička radnika i to Niko Anđus, Mihailo Ivanović i Borka  Zenović.

 Za vrijeme dok se u Mrčevcu 9. jula uveče održavao sastanak Sreskog komiteta SKOJ-a, kojemu je prisustvovalo 13 članova KPJ, velika grupa četnika je opkolila selo, otkrila mjesto održavanja sastanka. Iznenađeni pojavom četnika , na brzinu su se povukli, a njih desetak je uspjelo da se spasi.Troje učesnika sastanka su bili primorani da prihvate neravnopravnu borbu Tom prilikom su hrabro poginuli: Niko Anđus,sekretar SK KPJ Kotor, politički komesar Paštrovske čete, politički komesar 3. čete 2. bataljona Četvrte proleterske crnogorske NOU brigade, zatim bataljona u Drugoj dalmatinskoj NOU brigadi, proglašen za narodnog heroja 27. novembra 1953.  godine, Mihailo Ivanović, sekretar OK SKOJ-a za Boku i Borslava-Borka Zenović, član SK SKOJ-a -Kotor i Božinović Duro.

 Mi iz UBNOR-a i antifašista se sa ponosom sjećamo svih poginulih boraca i žrtava herojske antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu kao i svih preživjelih boraca i doprinosu naše zemlje koja je prema priznanju saveznika antifašističke koalicije na samom vrhu Evrope. Ostajemo na stanovištu da je antifašizam pobijedio na prostorima bivše Jugoslavije a ne četnici, ustaše i drugi kvislinzi, kako se danas želi prikazati. Nema revizionizma niti izjednačavanje izdajnika sa pobjednicima .

 NEKA JE VJEČNA SLAVA I HVALA POGINULIM BORCIMA I ZRTVAMA OVOG KRAJA.

 Da se ne zaboravi, da živi u našem sjećanju. To je najmanje što možemo učiniti. Učili su me i dalje me uče o značaju rata, veličini I ljubavi naših ratnika prema domovini, ljubavi koja je bila veća i od života. Takva je i ljubav njihovih najbližih, koje tiho i nenametljivo čuvaju uspomene i čekaju trenutak ponovnog susreta.

 Mi ne možemo pojmiti njihovu bol, ali svojim životom možemo odati počast njihovoj žrtvi prenoseći priče o ponosu, hrabrosti i  priče o godinama čekanja i traženju spasa u sjećanjima koje nećemo naći u knjigama. Zatvoriše se vrata uspomena.

 (Sekretar UBNOR-a i antifašista Kotor, mr Daliborka Seferović)