Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Pridružite nam se u avan(turi) otkrivanja Prčanja, kroz njegove lokalitete.

“Hodaćemo tamo gdje planina dodiruje more i osjetićemo ljekoviti povjetarac koji čuva vjekovne tajne herojskih priča naših bokeljskih kapetana u sjenci najveće crkve na Jadranu”.

Ovom rečenicom mlada turistička vodičkinja Zorka Ivović, ne samo da opisuje turu kroz Prčanj, već otkriva i suštinu svog pristupa, turizam kao doživljaj, a ne puko nizanje činjenica.

U njenom vođenju, prostor Boke ne posmatra se samo očima, već se osjeća kroz priče, emocije i detalje koji često izmiču na prvi pogled.

Turistička tura, kaže za “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora, nikada nije jednostavna kako možda izgleda onima koji u njoj učestvuju. Dok posjetioci/teljke vide šetnju, pejzaže i istorijske lokalitete, iza svega stoji ozbiljna organizacija i priprema.

„Bitno je da vodič/kinja dođe ranije, da provjeri da su svi stigli i da se tura odvija po planu. Na nama je da držimo pažnju grupe i da želje gostiju sprovedemo u djelo“, objašnjava naša sagovornica, ističući da je vodič istovremeno i organizator, i narator, i neko ko rješava nepredviđene situacije.

A one nisu rijetkost. Vremenski uslovi, zatvoreni lokaliteti ili promjene rasporeda mogu u potpunosti izmijeniti tok ture. „Nepovoljni vremenski uslovi su glavni razlog otkazivanja, pogotovo kada smo na moru ili u Starom gradu, kada se desi da ulice poplave. Ali bitno je ne pokazivati nervozu i pronaći rješenje“, kaže ona.

Ipak, ono što turisti/kinje najviše pamte nisu izazovi, već trenuci koji oduzimaju dah. Jedan od takvih dešava se gotovo neočekivano, kada se pred njima ukaže Katedrala Svetog Tripuna, a iza nje planina, bedemi i Gospa od zdravlja.

„U jednom kadru sabrana je tolika ljepota da ostavlja bez daha“, opisuje Ivović, izdvajajući upravo taj prizor kao jedan od najjačih utisaka koje turisti/kinje nose sa sobom.

Posjetioce/teljke, posebno one koji dolaze u većim grupama, zanimaju najprije osnovne informacije.

„To su neke opšte činjenice o Crnoj Gori, našoj kulturi i jeziku. Ali uvijek se iznenade kada čuju kroz koliko je različitih okupacionih sila prošla Boka“, navodi ona.

Posebno mjesto u njenom iskustvu zauzima nedavna tura na Prčanju, koja se razlikovala od klasičnih obilazaka po tome što su učesnici/e bili/e građani/ke Prčanja.

„Ovo je jedna od najljepših tura koje sam vodila. Mogla sam da iznosim više informacija, jer su zaista željni znanja. Bilo je prostora za detalje, diskusiju i razmjenu znanja”, objašnjava Ivović.

Takva interakcija često vodi i do neočekivanih trenutaka.

Najviše reakcija, dodaje, izazvale su priče o gusarima i piratima, posebno kod djece.

„Njihova pitanja i zapažanja često uljepšaju cijelu turu“, rekla je Ivović, priznajući da upravo najmlađi/e učesnici/e ponekad odrede tok vođenja.

Iza svega, naglašava, stoji temeljna priprema.

„Ako je tura specijalizovana, radim detaljno istraživanje, provjeravam izvore i obilazim lokalitete više puta. Nikada se ne oslanjam samo na jedno znanje. Tokom godina razvila sam i sopstveni stil u vođenju tura, kombinaciju istorijskih činjenica i živih, zanimljivih priča koje drže pažnju i kada umor počne da uzima danak”, priča nam gošća u studiju.

Najdublji aspekt njenog odnosa prema ovom poslu ne dolazi iz knjiga, niti iz iskustva sa turistima/kinjama, već iz lične priče. Inspiraciju pronalazi u svojoj, danas pokojnoj baki, Gospavi, ženi koja je prošla kroz teška vremena, ali koja je znala da priča.

„Ona me nije štedjela. Govorila mi je o tome kako se nekada živjelo, pjevala pjesme iz mladosti, često surove, ali istinite. To me je navelo da se zaljubim u priče i epiku”, iskrena je Ivović.

Upravo kroz te razgovore rodila se njena ljubav prema istoriji i pripovijedanju.

„Sa 13 godina sam već znala čime želim da se bavim, a prva osoba kojoj sam to rekla bila je upravo moja baka. Bila je ponosna i vjerovala je da ću uspjeti“, prisjeća se ona.

Danas, kroz svaku turu, dio tih priča i dalje živi. Ne kao lekcija, već kao osjećaj koji se prenosi. Možda zato njeni gosti/šće ne pamte sve datume i podatke, ali pamte atmosferu, ton glasa i način na koji im je mjesto predstavljeno.

„Suve činjenice se mogu pročitati, ali doživljaj ne može“, poručuje Ivović.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.