Društvo

U okviru programa festivala „3 dana duš(ž)e“ sinoć je u amfiteatru ispred Akvarijuma Boka održan panel o Burnout sindromu na kojem je govorila psihološkinja i psihoterapeutkinja Ivana Mihović, a moderatorka je bila Jelena Kljajević.

Govoreći o ulozi poslodavaca i menadžera u prepoznavanju znakova burnouta, Mihović je istakla da se na te pojedinosti mora obraćati pažnja u svakoj radnoj sredini.

,,Velike firme treba da obrate pažnju, a nije isključeno da na to može da pazi i neki menadžer, menadžerka, direktor, direktorica koji rade na tom radnom mjestu gdje mi radimo. Oni bi između ostalog  trebali da gledaju ponašanje ljudi, kakva je situacija među zaposlenima, kako se neko ponaša. Obično ti ljudi koji uđu u burnout sindrom drugačije se ponašaju na poslu nego što je to bilo ranije. To je važno prepoznati na vrijeme, jer od toga zavisi ne samo zdravlje pojedinca, već i kvalitet rada cijelog kolektiva”, kazala je Mihović.

Govoreći o ljudima koji su najpodložniji sindromu izgaranja, Mihović je naglasila da se to uglavnom odnosi na one koji preuzimaju najviše odgovornosti i teže perfekcionizmu.

,,To su često ljudi na visokom nivou odgovornosti. I koji su donekle perfekcionisti. Znate, i vi kad ste perfekcionista to je kao da nosite jedno brdo na svojoj glavi u suštini. Sve što radite je otežavajuće, posebno kad imate posao sa drugim ljudima. Jer rijetko da možemo sve ljude oko sebe uputiti u taj nivo perfekcionizma i da se odradi posao kako bismo mi htjeli. Vi imate ljude koji kažu pa sjutra ćemo odraditi. A ja, na primjer, ne ostavljam ništa za sutra i radim po cijeli dan. To je moj problem, jer sam sad u trenutku života kad moram da napravim neke rezove. E to je ono – ljudi koji loše postavljaju granice najčešće upadnu u burnout, što poslovni, što privatni”, rekla je Mihović.

Kroz lični primjer iz svakodnevnog rada, Mihović je objasnila koliko nedostatak postavljanja granica može biti iscrpljujuć i štetan.

,,Znam evo iz mog života – kad imate nekoga na poslu ko stalno kasni, i vi svaki dan tražite način da mu progledate kroz prste, da ga uvedete na sporedna vrata, da ga menadžment ne vidi, I  tako danima, mjesecima. A onda se pitate – zašto ja ne smijem da kažem ‘čekaj, ovo je prešlo svaku granicu’? Ja sebe nisam zaštitila, jer sam stalno mislila da ne uvrijedim drugoga. A taj neko ne razmišlja hoće li mene uvrijediti svojim ponašanjem. To nije sebičnost kad postaviš granicu. Sebično bi bilo da na prvu grešku kolege reaguješ burno. Ali kad konstantno preuzimaš tuđe obaveze i radiš umjesto drugih, to je siguran put u burnout. Tada najviše stradaju ljudi koji imaju visoku odgovornost i osjećaj da sve mora biti završeno baš kako treba”, istakla je Mihović.

Nakon panela na terasi Instituta za biologiju mora odigrana je predstava „Kao da sam te sanjao“.

Večeras, posljednjeg dana festivala, na programu na istoj lokaciji od 20 sati je panel „Kako se nositi sa raskidom“ (specijalistkinja medicinske psihologije i KBT psihoterapeutkinja Olivera Marković, fokus na mlade), a od 21 sat predstava „Zatvaranje ljubavi“ (Slaven Došlo i Maja Šuša).

Tekst i foto: Tamara Vuković