Društvo

Svjetski dan socijalne pravde se obilježava 20. februara, kao dan kada treba prepoznati potrebu za rješavanjem pitanja poput siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti. Tim povodom iz Banke hrane nam je proslijeđeno saopštenje.

Ekstremno  bogatstvo manjine i  siromaštvo većine urušavaju srednji sloj stanovnika a samim tim i temelje na kojim počiva društveni razvoj i stabilnost zemlje.

Izostaje ozbiljna rasprava u javnosti za problem br 1   - prepoznat kod Održivih ciljeva razvoja  UN -a do 2030.,  a to je rješavanje problemu siromaštava.

Nemamo strategiju za borbu protiv siromaštva  kao najvažniji dokument države   i  ne vidimo postojanje političke volje kod Vlade   da se zaštite  ljudi,  koji se na zalost ubrzano priblizavaju  zoni siromaštva. Razmjere  problema  siromaštva i isključenosti  iz društva ,  značajano su  veće nego što  to oslikava zvanična statistika. I to  je očigledno  svima. Dešavaju se  gotovo nevjerovatne  stvari,  pa i to da su za nepun euro povećane penzije.

Penzioneri svoja primanja uglavnom koriste za kupovinu   ljekova i privatne preglede kod ljekara,  što je nedopustivo za zemlju socijalne pravde,  kakvom se po Ustavu predstavljamo.

Vlada u svojim strateškim  dokumentima  čak predvidja i pad realnih zarada od 0,2% za period 2020-2022. Godinama unazad  , socijalna pomoć je nedovoljna za goli biološki opstanak porodice.

Zaštita  mališana  koji  žive u siromaštvu  je tema koja se zaobilazi. Mi iz Banke  hrane smo predlagali čitav  set mjera.

Mnogo ljudi radi van Crne Gore i koristi mogućnost   da bez vize boravi 3 mjeseca, kako bi zaradili  za egzistenciju poridice. Čemu se možemo  nadati kada  dođe do liberalizije zapošljavanja  u zemljama EU, brine li nadležne?

Biro rada preuzima  sve moguće radnje da smanji broj  evidentiranih nezaposlenih,  da bi imao poželjan statistički podatak,  ali ne i da  bi ljude zaposlio,  što je jedan od  načina za umanjenje  siromaštva.

Zvaničnu prisječnu  plata od 510 eura prima  zanemarljiv  broj zaposlenih što je apsurd.

Najveci broj  ljudi,  koji su srećnici da imaju posao,  prima platu od oko 250 do 300 eura mjesečno , a osigurani su na minimalac.

Čak ni oni malobrojni  koji primaju prosječnu  platu nemaju dovoljno novca  da obezbijede MINIMALNU  potrošačku  korpu

( koja se obračunava bez troškova  stanarine ; Monstat  je  od prošle godine ne kalkuliše ovu stavku , sa obrazloženjem  da su neujednačene  cijene stanarina  što je po nam,  samo način da smanje iznos i približi ”prosjecnoj” zaradi ) .

Največi  broj građana  se mjesečno lišava svojih društvenih i kulturnih potreba da bi zadovoljio one egzistencijalne što je sramota za Crnu Goru 21 vijeka,  koja teži EU.

Problem  smanjenja rizika od siromaštva je povezan je s pitanjem nejednakosti u raspodjeli dohotka.

Nejednakost mogućnosti povezana je i s nepovoljnim položajem u društvu  koji se prenosi s jedne generacije na drugu.

Nejednakost u bogatstvu može se ograničiti dobrom poreskom politikom.

Kvalitetne socijalne usluge ključne su za borbu protiv sve veće nejednakosti mogućnosti.

Instrumenti ključni za prekid prenošenja siromaštva  s jedne generacije na drugu, što je najopasniji vid siromaštva  uključuju:

-kvalitetnu  i dostupnu socijalnu brigu za djecu

-socijalne stanove

-obrazovanje

-zdravstvenu zaštitu.

Ovo je samo mali prikaz teškoća sa kojima se ljudi u Crnoj Gori suočavaju i ne govori u prilog  državi  socijalne pravde. (Marina Medojević, predsjednica i

Volonterski tim Banke hrane Crne Gore)