Društvo

Iz Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor  proslijedili su nam tekst povodom, kako navode, sedamdeset sedme godišnjice stravičnog pokolja nedužnog stanovništva u selu Velika kod Plava.

Tekst prenosimo u cjelini.

Krvava priča, život u vječitom strahu je gori i od same smrti.

Ljudi koji su se sreli sa mračnom sudbinom. Potraga za slobodom i za jednim plavim parčetom neba oduvijek je odnosila ljudske žrtve, ne birajući mnogo da li će stradati dijete ili odrastao čovjek. Teško je kad se djeca opraštaju od majke napuštajući joj krilo materinsko. Osudiše nas zbog ljubavi naše za zemlju svoju. Krvava priča je došla tiha kao noć, hladna i očajna. Pokolj o kojem pišem je strašna tajna epopeje. Nek vlada beskrajna tišina , da mrtvi čuju huk borbene lave. Da se vječno pamte i nikad ne zaborave! Danas pišem o Velici - selu koje je dalo svoj život braneći svoju kuću.

Ponekad mračno i teško padne čovjeku na dušu tihi nejasni strah, koji mu oduzme svu snagu, svu radost kao što je Pokolj u Velici 1944.

Između 18. jula i 1. avgusta 1944. Komanda Jugoistoka Vermahta pokrenula je operaciju „Draufgänger” protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ, partizani) na Limu između Andrijevice i Bijeloga Polja. Iz kontakta sa neprijateljem, partizanske snage su 28. jula 1944. krenule na marš prema Srbiji, a njemačke i kvislinške trupe su prodirale u pravcu Andrijevice, sprovodeći masakr nad civilnim stanovništvom Velike. Prema partizanskim izvorima, na njemačkoj strani, osim SS divizije „Skenderbeg”, učestvuju u operaciji „Draufgänger” i druge kvislinške jedinice, među njima – i četnici.

U njoj su, pored brojnih jedinica muslimanske fašističke milicije, albanske kvislinške vojske i četnika iz Crne Gore i Sandžaka, angažovalii 14. puk. 7. SS divizije ‘Princ Eugen’, puk ‘Brandenburg’, 9. četu 363. puka, 3. četu 334. puka, 3. četu 222. puka i nekoliko fašističkih bataljona iz sastava 181. divizije, te jedinice iz sastava 21. brdske SS divizije ‘Skenderbeg’".

Prisustvo četnika rame uz rame sa pripadnicima divizije „Skenderbeg” u njemačkim redovima tokom pokolja u Velici je ovjekovječeno i fotografijom. Autor je Ernst A. Cviling, pripadnik Vazduhoplovnoga ratno-dopisničkoga bataljona Komande Jugoistoka Vermahta

Masakr za tri sata,

Gledali smo uplašeno ka majkama koje su klali. Velika je za tren postala jedno od tri najveća gubilišta u Evropi u Drugom svjetskom ratu, kada se imaju u vidu broj stanovnika i teritorija - govorio je preživjeli svjedok veličkog pokolja dr Gojko Gojković. - Bila je vidljiva želja zlikovaca da nas urnišu i zatru. Zločin je bio smišljen i isplaniran, kasnije prećutkivan. Međutim, sjećanje ne smije da stane. Zločin mora da se pamti. Da opominje.

Ovo je mjesto obliveno krvlju nevine djece, žena i staraca koji su položili živote samo zato što su bili druge vjere ili nacije u odnosu na one koji su potezali svoje noževe, svoju mržnju i sve ono čime su na najstrašniji način utištavali živote. Ovdje je stradalo više od stotinu djece i to na najbestijalniji način. Stradala su i mnoga nerođena djeca. Vađena su iz utroba svojih majki i predana ognju i nožu.

Crni dane, a crna sudbino.

U velikom pokolju ubijene su dvije trećine nejači u selu. Rasporeno je pet trudnica. Malom Matu Simonoviću odsjekli su obje noge i okačili ga na šljivu - s gorčinom nabraja zlodjela Miodrag Brković, član UO klub "Velika". - Dječaku Tomu Vučetiću zločinci su odrali kožu i umro je u najgorim mukama. U kući Tomice Gojkovića ubili su 15 članova, u kući Dušana Simonovića sedmoro članova porodice... Zločin su prema dostupnim podacima počinili pripadnici 21. SS “Skenderbeg divizije”, 7. SS “Princ Eugen” divizije i jedinice sastavljene od lokalnih muslimana koje su bile pod komandom nacističke Njemačke.

Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Nadamo se, da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći mjesta na stranicama istorije Crne Gore.

Rat je vrijeme kad iz čovjeka izađe na vidjelo ili ono najgore ili ono najbolje.

Tad časni ljudi žrtvuju sebe za čast, humanost i principe. Tad kukavice i ljudske zvijeri u vrtlogu i kovitlacu rata vide svoju šansu, pa iz njih pokulja ono najlosije.

Ima dva puta. Jedan je da se krvavo klupko kotrlja dalje. Drugo je da se prekine pakleni krug.

Jer, kad pametni zaćute , a budale progovore ponovo će nam se desavati .

Gorčine života odjednom postanu silne, nesnosne, javi se savjest, udari po srcu kao čekićem i svi grijesi, i oni najmanji, već zaboravljeni, izađu pred oči.

I najljepše jutro dune hladno, a na dušu, tako da sve misli padnu na tle kao da su od kamena. Tako i dijete ponekad iznenada usred mirne igre vrisne, uzdrhti i u strahu privije se uz majku.

(tekst mr Daliborka Seferović - Udruženje boraca NOR-a i antifašista Kotor, fotografija proslijeđena takođe sa ove adrese)