Društvo

Iz SOBNOR-a Crne Gore proslijedili su nam obraćanje potpredsjednika Ljubenka Borovića povodom, kako navode, osamdesete godišnjice zločina u Velici, koje prenosimo u cjelosti:

“Cijenjeni poštovaoci i poklonici žrtava učinjenih od strane zločinaca 1944.g.

• Poštovana rodbino stradalih

• Domaćine Jokiću

• Predsjedniče države Jakove Milatoviću

• Vaša ekselencijo Patrijarh Porfirije

• Izaslaniče predsjednika Srbije

• Izaslaniče predsjednika Republike Srpske

   

Čast mi je i zadovoljstvo da Vam se u ime SOBNOR-a CG obratim u svoje lično ime i predsjednika SOBNOR-a CG Radojice Radojevića i prenesem njegove pozdrave, s obzirom da je van Crne Gore.

Okupili smo se danas ovdje u Velici, u srcu Vasojevića, da obilježimo osamdesetu godišnjicu kada su na ovom mjestu stradale nevine i nedužne žrtve: djeca, žene i nemoćni starci, kao i onima koji su stradali u NATO bombardovanju u Murinu.

Polaganjem vjenaca i cvijeća i odavanjem počasti u spomen-kompleksu u Velici obilježavamo, kao što sam naveo, 80 godina od smrti nedužnih. Sa ovim iskazujemo da smo slobodan narod i da slobodni ljudi rađaju slobodne ljude.

Prije 80 godina Velika se prolamala od leleka i kuknjave, nebo se nije vidjelo od dima, ali najgoreg dima, jer su gorjele kuće i ljudsko meso. Ogromna, nemjerljiva tuga pritisla je planine Prokletija i Komova i ovih dolova, a tuga je nekad neizlečiva. Tog dana se Velika skamenila. Velika je opustošena. A ko je i zašto je to učinio, i šta su oni kome učinili te su im to uradili. Na pitanje ko su bili ne ubice, ne zlikovci, nego zvijeri, jer zvjerstva čine zvijeri, odgovor je relativno jednostavan i pripadnici “više rase ubermenšens, vjekovni mrzitelji Srba i Slovena”, potpomognuti domaćim izdajnicima.

Tamni i teški oblaci su se, toga dana, nadvili nad Velikom krećući se sporo nebom od Prokletija i Komova prema Velici noseći neku slutnju. Mještani obuzeti ljetnjim radovima posmatrali su nešto strašno. Ratne godine donose samo nemir-zebnju i strah…Tako je bilo i u Velici, prelijepom selu Vasojevića. Ljudi su užurbano radili uobičajene ljetnje poslove, zabrinutog lica, kao da su nešto osjećali, stalno razmišljajući šta će biti sljedećeg dana.

Instinkt gorštaka je govorio da moraju biti oprezni i da se trebaju skloniti. Užurbano su se sklanjali u zbjegove po šumama. U selima i katunima su ostali stariji i bolesni, žene i djeca. Svi su oni bili sigurni da nema tog vojnika kome će vojnička čast i dostojanstvo dozvoliti da naude nejači.

Te 1944.g. 28. jula dogodila se krvava bajka u Velici kada je nevino i bez ikakvog razloga ubijeno preko 600 Veličana. Dakle, u ovom zločinačkom poduhvatu poubijano je najviše djece. Zločinci su neselektivno ubijali goloruki narod i ne samo u Velici, nego i u cijelim Vasojevićima i CG. Postala je Velika mjesto plača, kukanja i leleka gdje se desilo nezapamćeno ljudsko posrnuće.

Želim ovdje da istaknem da narod CG ne smije da zaboravi nedužno stradanje Vaših i naših predaka, rođaka i komšija. Vi Veličani ste ponosno i zadivljujuće nosili ovaj bol, ali je poražavajuće to što ovaj događaj nije dovoljno rasvijetljen u istorijskim udžbenicima i kolektivnoj svijesti naroda.

Ovakvim okupljanjem boraca, potomaka boraca, poštovaoca boraca i građana afirmišemo kulturu sjećanja i promovišemo antifašizam i slobodu kao temeljni oslonac čuvanja ovih istorijskih događaja i datuma od zaborava.

I šta danas reći na ovom mjestu nezaborava natopljenom krvlju naše djece, majki, sestara i očeva, na mjestu gdje su neki surovi ljudi okrenuli cijevi na nevin i goloruk narod.

Možda bi ćutanje na mjestu najvećeg stradanja u istoriji Velike bilo primjerenije, ali mi nemamo pravo da ćutimo pred zločinima koji je neshvatljiv normalnom ljudskom umu.

Neko je rekao: “Nema ništa uzvišenije – nego umrijeti za drugog, a ništa tužnije nego kada drugi zaborave one koji su umirali za njih ili su nevino stradali od monstruma”.

Ova nas mudrost opominje i obavezuje da poštujemo i cjenimo njihovu žrtvu i njegujemo svoju prošlost.

Ovo je prilika da se oda pošta i zahvalnost svima koji su dali svoje živote za slobodu i da sa ovog mjesta pošaljemo da više nikada ni jednoj generaciji ne bude potreba da oružjem brani svoja ognjišta.

Žrtve koje su podnjeli naši krajevi u Drugom svjetskom ratu, a i u NATO agresiji, obavezuju da se trajno čuva uspomena na sve žrtve antifašističke borbe, te da se društvo i budućnost izgrađuju na tekovinama antifašizma i da se u tom duhu vaspitavaju generacije i da se ova sjećanja prenose na mlađe generacije.

I na kraju neka je vječna hvala i slava stradalima!

Velika 28.07.2024.g.

Potpredsjednik SOBNOR-a CG

Ljubenko D. Borović