Društvo

Ljetnje priče petkom bave se mladima, a gošća našeg programa bila je mlada psihološkinja Kristina Sestak iz Kancelarije za prevenciju bolesti zavisnosti, re populacije i rodnu ravnopravnost. Sa našom gošćom razgovarali smo  o psihologiji, savjetovanju mladih, izazovima za mlade i njihovo mentalno zdravlje u vremenu pandemije, te na koji način mladi mogu da se obrate i traže stručnu i drugarsku pomoć.
Razgovor je zabilježio Tomislav Žegura, a u nastavku pročitajte intervju.
 
1.            Posljednjih pola godine, zapravo od kad traje epidemija korone, pažnju javnosti skrenula je facebook stranica Kotor Connect. Zbog čega je ona pokrenuta i što može pružiti mladima?
Kotor Connect (https://www.facebook.com/groups/kotorconnect) predstavlja jednu vrstu on line psiho socijalne podrške mladima Kotora, a stranica je pokrenuta na incijativu Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor. Zamišljena je kao on line zajednica u kojoj će mladi moći da se povežu sa vršnjacima, sa institucijama u gradu koje mogu da im pruže, ne samo psihosocijalnu podršku, već bilo kakvu vrstu podrške. Tu mogu naći informacije koje su njima važne, a tiču se obrazovanja, prilika koje im se pružaju, ne samo u našoj zemlji već svuda u Evropi, a mogu pročitati i kako mogu da se organizuju i postanu nekome vršnjačka podrška, kao i gdje mogu da dođu na psihološki razgovor.
2.            Zanimljivost na ovoj stranici, pored svih dostupnih informacija je i svojevrstan apel za bonton, tj. pravila komunikacije i ponašanja pri ulasku na stranicu. Koliko je to zapravo važno danas na internetu i kako time usmjeravamo komunikaciju među mladima?
Danas se toliko stvari podrazumjeva. Svi znamo pravila bontona, a u stvari rijetko ko ih praktikuje. Vjerujem u to da uvijek treba nekoga lijepo i ljubazno zamoliti da nešto uradi i jasno reći što je kulturno i prihvatljivo, a što nije.  Toliko riječi dnevno izgovorimo, a da nismo ni svjesni koliku te riječi nose moć. Neka naša riječ zaista može nekome da uništi dan. Zato, apelujem „ne govori ništa drugome što ne bi volio tebi da kažu“.
3.            Po struci ste psihološkinja, sa iskustvom u omladinskom radu, volonterizmu, kulturi. Kako je tekao taj razvojni put i na koji način znanja i vještine uklapate u svakodnevne radne aktivnosti, naročito u radu sa mladima?
Moj razvojni put tekao je prilično neuobičajeno, jer sam do dana upisa vjerovala da ću biti filolog, da ću upisati fililoški fakultet i studirati Italijanski jezik i književnost. Međutim, negdje u meni je postojala želja za psihologijom, budući da sam imala divnog profesora u srednjoj školi. Psihologiju sam završila u Novom Sadu. Vratila sam se u Crnu Goru, jer sam željela da prenem barem dio naučenog sa fakulteta. Znala sam da to ne želim raditi kroz kliničku praksu, pa sam ušla se nekako našla u kulturi, a umjetnost i kultura oduvijek bili moja ljubav. Prvo sam radila kao pripravnica na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu i tamo sam naučila koliko blaga Kotor zapravo ima u svojoj djeci. Tokom pet godina rada, svjedočila sam razvoju nekih fenomenalnih mladih ljudi, radila sa preko stotinu volontera i danas sam ovdje. Radim za mlade i sa mladima, jer želim da ona ostane u ovom gradu, a ne da ga napušta.
4.            Puno je tema na blogu „Lutajući Psiholog“/ https://lutajucipsiholog.com/ koji ste pokrenuli, a odnose se na traganje za sobom, kao i na suočavanje sa brojnim pojavama poput anksioznosti, straha od promjena. Koliko su sve ovo izazovi sa kojima se mladi danas susrijeću i kako im na tom putu najbolje pomoći?
Krajem 2018. sam se zapitala koja je to vrsta psihologije kojom bi ja željela da se bavim nadalje. Došla sam na ideju da spojim ljubav prema književnosti, tj. pisanju, ljubav prema prenošenju znanja i da to podijelim sa drugima kroz priče o psihologiji i priče o ličnom razvoju. To je sve rezultiralo blogom na kojem pišem ne samo o temama kako pronaći sebe, kako preispitati sebe, kako sebi dati sebe, već pišem i uopšte o ličnom razvoju, o izazovima kroz koje stasavamo. Bilo je tu zapisa iz doba korone, jer i dalje mislim da nismo dovoljno zahvalni za sve što imamo. Cilj je na neki način i da na pozitivan, optimističan način govorim o tome zašto je važno mentalno zdravlje i malo mi je tužno da u 21. vijeku mi jako malo pričamo o tome kao. Mladima se najbolje može pomoći kroz otvorenu komunikaciju, otvorenu priču. U redu je da se plaše, da su anksiozni. Ne trebaju dozvoliti da ih taj osjećaj u potpunosti blokira. Iako nam se nekad čini da je mlaaa osoba od 15 ili 18 godina odrasla, ona u stvari to nije. Ona je na nekoj klackalici, niti je potpuno dijete, niti je odrastao čovjek. Kad na sve to dodaju hormonski procesi, normalno je da je u tom periodu anksioznost jedna od najčešćih emocija koje oni osjećaju. Ukoliko recimo, mlada osoba nakon završene srednje škole, život nastavlja negdje drugo i odlazi u drugi grad, prirodno je da osjeća bojazan. Meni je, recimo, bilo čudno da u Novom Sadu objasnim naše bokeške izraze. i tada sam promišljala koliko se nekad i zbog toga možda osjećamo kao nismo dovoljno dobri, dovoljno „svjetski“. Mislim da se mladima treba izraziti zahvalnost, posebno maturantima koji ove godine nisu imali standardnu maturu, ekskurziju, zabave sa drugarima, ali i poštovanje jer su oni u ovoj situaciji pandemije postupili jako odgovorno. Maldi su u svemu ovome jako zakinuti, ne samo zbog nemogućnosti odlaska na eksurziju već i zbog nemogućnosti sezonskog zapošljavanja koje je njima jako važno.
6.            Da li mladi Kotora mogu da Vam se obrate za neki vid psihološkog savjetovanja? Kako i gdje je najbolje to da urade?
Uvijek mogu da se obrate Kancelariji za prevenciju bolesti zavosnosti, re populacije i rodnu ravnopravnost, na broj  302-724, od 07-15 sati. Mogu koristiti i privatne poruke/chat na stranici FB ili IG stranici Kotor Connect. Pored nas, mogu se obratiti psiholozima i pedagozima u svojoj školi, Domu zdravlja Kotor-Savjetovalištu za mlade, Centru za socijalni rad.
8.            Uskoro sa radom kreće i Omladinski klub Kotor? Hoće li u rad omladinskog kluba biti uvrštene aktivnosti poput psihološkog savjetovališta?
Što se tiče Omladinskog kluba, jako se radujemo tome. Imaćemo raze aktivnosti po pitanju ličnog razvoja, osnaživanja mladih, a jedna vrsta podsticanja razvoja zdrave mentalne higijene biće jedna od primarnih aktivnosti.
9.            Što biste poručili mladima, vezano za psihološki, omladinski rad, kao i za put ličnog razvoja?
Poručila bih mladima da uvijek uvijek treba da ulažu u sebe, svoje vrijeme, energiju, obrazovanje i da znaju-kada se brinemo o sebi, samo tada smo u stanju da adekvatno brinemo i o drugima.