Društvo

Tekst i foto Jelena Kljajević

Onda kada "saberete" koliko godina zapravo kao ljubitelj brzog hoda pješačite istim “stazama” - baš tada shvatite kako ih još mnogo, jednako divnih, ima u neposrednom okruženju.

Tada počinjete i da ga upoznajete više, pa eto dvostruke koristi.

Svi znamo za onu priču da grad u kojem smo rođeni i njegovo šire okruženje nekada manje poznajemo od nekih sredina u kojima smo boravili kao turisti pa smo se tako, želeći da iskoristimo svaki trenutak, potrudili da zavirimo u svaki kutak.

No, da se vratim onome "što nesvjesno propuštamo" - lokacijama koje su nam tako blizu. Podrazumijevaju nam se, pa ih ne posjećujemo uopšte ili nikakako jer - "biće vremena".

Osjećam da se ponavljam u priči o benefitima svježeg vazduha i fizičke aktivnosti, ali ako uzmete u obzir da je usmjeravanje ka pomenutim temama korisno  - "istrpjećete".

Selo Mirac. 

Jedna od šetnji u kojoj uživam.

Ujedno, jedna od divnih lokacija sa koje se pruža sjajan pogled na Tivat i Kotor, na kojoj su kombinacija svježeg vazduha, ušuškanih seoskih imanja, laveža pasa i cvrkuta ptica - najtoplija ambijentalna cjelina. 

Krenuvši od inspirativne tvrđave Goražda (čije bi prilaze definitivno trebalo obezbijediti ogradama kako bi posjetioci imali osjećaj sigurnosti), u pravcu sela, a potom i zaseoka Koložunj i Čavori u podnožju Lovćena - čini se da pogled sa nekoliko različitih pozicija dopire daleko i da se tako divno "slikaju komad mora, zelenila i komad neba".

Selo Mirac - na svega dvadesetak minuta od kotorske rive pruža pravo uživanje za sve one koji znaju da svjež vazduh, tišina i fizička aktivnost nemaju cijenu.

Takođe, i za sve one koji “zvuke sela čuju sve intenzivnije”, a njih je, čini mi se, ne mali broj.

Danas je mir, pa makar i na par sati dnevno, lijek za dušu i tijelo.

Dakle, eto predloga za popodnevnu šetnju. 

A biće ih još - u namjeri da zavirimo u svaki kutak kraja u kojem smo rođeni i da “ispravimo manir nepravednog zapostavljanja okruženja u kojem živimo”.