Društvo

Saopštenje našeg sugrađanina Antuna Sbutege koje je pristiglo u našu redakciju prenosimo u cjelosti:

“Rijetko se gdje više nego u Crnoj Gori govori o istoriji i kulturnom nasljeđu koji se stalno upotrebljavaju u ideološko - političkim raspravama i konfrontacijama. Istovremeno se veoma malo pažnje poklanja zaštiti i valorizaciji kulturnog nasljeđa, što svjedoči stanje nekih od najvažnijih arheoloških kompleksa, poput Duklje. Ilustrativno je da Ministarstvo kulture nije bilo u stanju da izradi evidenciju kulturnih dobara u državi, tako da niko zapravo ne zna ni koja su ni u kakvom su stanju.

Ističe se da se najveći dio kulturno - umjetničkog nasljeđa države nalazi u Boki, posebno u opštini Kotor , znatan dio u vlasništvu Kotorske biskupije; pri tome se barata proizvoljnim podacima jer niko o tome nema evidenciju. Kotor sa okolinom je još 1979. proglašen od UNESCO-a kulturnom baštinom svijeta, 2017. su kotorske fortifikacije upisane na listu UNESCO-a, a 2021. Bokeljska mornarica Kotor je upisna na listu nematerijalne kulturne baštine svijeta, prvo takvo dobro iz Crne Gore. Tako je Kotor u odnosu na broj stanovnika grad sa najvećom koncentracijom kulturnih dobara na listi UNESCO-a.

Par kilometara udaljen od Kotora, Prčanj, nekada jedan od najvažnijih pomorskih centara Boke i Istočnog Jadrana, sa hramoničnim nizom baroknih palaca, kuća i crkava uz obalu je dio ove ambijentalne i kulturne cjeline. Zahvaljujući upravo intervenciji UNESCO-a, koji je prijetio isključivanjem Kotora sa svoje liste, spriječena je planirana devastacija Prčanja gradnjom neprimjerenog građevinskog kompleksa na lokalitetu Glavati kao i puta iznad naselja na padinama Vrmca.

No, UNESCO ne može rješavati sve probleme; zadatak je države i lokalne zajednice da se brinu o kulturnim dobrima, tim više kada su proglašena svjetskom baštinom. Na Prčanju pored obalnog puta postoji više velikih zgrada u ruševnom stanju od zemljotresa koji je prije 44 godine pogodio regiju. One su dokaz izuzetne neefikasnosti i nebrige društva, crne rupe na harmoničnom nizu baroknih zdanja koje ugrožavaju sigurnost saobraćaja i prolaznika.

No, jedna manje vidljiva strruktura, budući da se nalazi na padinama brda Vrmac na oko 200 m nadmorske visine, je nevjerovatna sramota za državu, Opštinu Kotor, te za njenog vlasnika Kotorsku biskupiju.

Radi se o katoličkoj crkvi posvećenoj Rođenju Bogorodice (poznatoj kao Stara crkva) i groblju oko nje. Ona je jedna od 8 katoličkih crkava Prčanja od kojih su neke građene u srednjem vijeku, a druge su barokne. Na Prčanju je prije oko četiri decenije sagrađena i jedna pravoslavna crkva, tako da Prčanj ima devet crkava, a 1130 stanovnika. To je apsolutno, a pogotovo u odnosu na broj stanovnika, više nego na primjer na Cetinju.

Stara crkva je sagrađena u srednjem vijeku i bila je župna crkva Prčanja sve do početka XX vijeka. Prčanj je u srednjem vijeku bio malo naselje na padinama brda, dok su tereni pored obale bili vlasništvo katoličkih crkvenih redova i kotorskih plemića. Stanovnici Prčanja su u vrijeme mletačke vladavine (1420-1797) počeli da se intenzivno bave pomorstvom da bi u XVII I XVIII vijeku mjesto postalo značajan pomorski centar čiji su se pomorci isticali hrabrošću u pomorskim bitkama protiv turske flote i gusara, a pomorski trgovci razvili unosne poslove širom Mediterana. U toku XVIII vijeka Prčanjani su bili vlasnici oko 200 jedrenjaka. Poslije krize u toku Napoleonovih ratova prčanjsko pomorstvo se oporavilo u toku austrijske vladavine, da bi zbog konkurencije parobroda propalo krajem XIX vijeka. Pored brojnih istaknutih pomoraca, ratnika i admirala, Prčanj je dao i brojne svećenike, biskupe, intelektualce i umjetnike. Prije svakog odlaska na plovidbu pomorci su išli u župnu crkvu da se pomole Bogorodici kao i poslije povratka da joj se zahvale. Poklanjali su crkvi zavjetne darove, srebrne pločice i umjetničke slike sa prikazom rizičnih pomorskih pothvata, oluja i pomorskih bitaka koje su preživjeli. Crkva Bogorodice je bila dekorisana brojnim umjetničkim djelima, uglavnom radovima poznatih italijanskih baroknih umjetnika, a u noj se nalazila čudotvorna ikona Bogordice sa Isusom, rad italo-kritske škole. Crkva je bila oštećena u zemljotresu 1667 godine, ali su je Prčanjani svojim sredstvima restaurirali, proširili, dogradili kupolu i zvonik sa satom. Pored crkve postoji i groblje na kome su sahranjeni pripadnici starih prčanjskih porodica, među kojima su heroji mletačko-turskih ratova, svećenici, intelektualci, kapetani, admirali, uključujući i Iva Visina, prvog podanika Habzburškog carstva i Južnog Slovena koji je sa svojim jedrenjakom oplovio svijet.

Gradnja nove župne crkve pored obale je završena 1913., poslije 124 godine od početka gradnje. To je najveća crkva u Boki, približno istih dimenizija kao i katedrala u Dubrovniku. I ova crkva, takođe posvećena Rođenju Bogorodice, je izgrađena sredstvima Prčanjana, a pored nje je i novo groblje. Iz stare crkve u novu su prenensi raskošni oltari, brojna umjetnička djela i liturgijski predmeti. U staroj župnoj crkvi su se povremeno održavale mise, a obavezno na Dan mrtvih. U zemljotresu 1979. ova crkva je teško oštećena. Od tada do danas nije učinjeno ništa da se restaurira i zaštiti od daljeg propadanja, naprotiv , crkva i groblje su pretvoreni u zapuštenu ruševinu, grobovi su provaljeni i oskrnavljeni, nagrobne ploče sa drevnim natpisima i grbovima polomljene, posmrtni ostaci razneseni. Istina, nekoliko mještana je pokušalo da spriječi dalje propadanje crkve i groblja, ali njihove mogućnosti su bile nedovoljne.

Odnos prema kulturnim spomenicma, posebno hramovima i grobljima pokazuje civilizacioni nivo društva tako da mučni prizor koji pružaju ova crkva i groblje pokazuju mjeru kulturnog posrnuća ovog društva. U toku protekle 44 godine od zemljotrresa država i njene kulturne institucije, Opština Kotor, Mjesna zajednica Prčanj, kao ni Biskupija Kotor koja je vlasnik ckrve i groblja, nijesu poduzeli ništa da spriječe ovu skandaloznu devastaciju i pokrenu inicijativu za restauraciju ovog važnog vjerskog i kulturno-istorijskog objekta.

Ukoliko se ubrzo ne preduzmu potrebne mjere, crkva i groblje će se sasvim urušiti.

Pored dramatičnog stanja ove crkve i neke od drugih katoličkih crkava na Prčanju zahtijevaju restauraciju. Monumentalna skalinada župne crkve Rođenja Bogorodice na obali, koju je prilikom kidanja osušenih palmi prije tri godine firma “Ekoplant” iz Podgorice teško oštetila, do danas nije restaurirana.

Sa svim ovim su javnost i odgovorni dobro upoznati. Tako je prije devet godina objavljen na portalu “Boka news” opširni članak sa fotografijama pod naslovom “Prčanj, Stara župna crkva zaboravljena i ostavljena vandalima i zubu vremena”, koji nažalost nije imao nikavog efekta. Prije par godina neki turisti iz Zapadne Evrope zaprepašteni stanjem crkve i groblja su o tome obavijestili UNESCO koji je intervenisao kod odgovornih instituticja Crne Gore i Kotora, bez ikakvog rezultata.

Ne vjerujem da će ovaj članak uticati da se nešto promijeni, ali sam ga napisao iz osjećaja moralne dužnosti, pošto sam uzlaud na to usmeno upozoravao odgovorne više puta. Nevjerovatno je i sramotno da vrijedno kulturno naslijeđe koje su stanovnici malog Prčanja stvarali prošlih vjekova, brižljivo čuvali i održavali, početkom XXI vijeka država nije u stanju da restaurira. Zbog toga česte izjave političara i predstavnika kulturnih institucija o brizi za kulturu i kulturno - istorijsko nasljeđe djeluju zaista licemjerno.”

Tekst i fotografije: Antun Sbutega