Društvo

Loš socio-ekonomski položaj novinara/ki prepreka je za slobodno i etičko novinarstvo

Slobodno, raznovrsno i odgovorno novinarstvo je ključni element svake funkcionalne demokratije i Svjetski dan slobode medija, 3. maj, je prilika da podsjetimo vlasti na obaveze preuzete prema slobodi medija, ali i medijsku zajednicu na veliku odgovornost koju svi zajedno imamo u prevazilaženju izazova sa kojima se naše društvo suočava.

Institut za medije posebnu počast odaje svim kolegama i koleginicama, koji su uprkos životnoj ugroženosti, pritiscima i prijetnjama, nastavili profesionalno da rade novinarski posao i da otvaraju teme od javnog interesa. U tom smislu ističemo pozitivan primjer koleginice Olivere Lakić, koja je i pored napada, hrabro nastavila da radi u javnom interesu i piše o sumnjivim  aktivnostima nekada najviših nosilaca državne vlasti.

Zabrinjava veliki broj napada na novinare u posljednjih par godina. Samo u 2021. bilo je rekordnih 28 napada, dok je četvoro naših kolega od početka ove godine pretrpjelo verbalne i fizičke napade tokom obavljajnja profesionalnih zadataka.

Ohrabruje brza rekcija policije i tužilaštva na otkrivanju napadača, a djeluju i nedavne promjene Krivičnog zakonika koje predviđaju strožije kazne i šalju poruku da će ometanja novinara u radu biti strogo sankcionisano.

Ipak i dalje ostaje sjenka nerasvijetljenog ubistva urednika Dana Duška Jovanovića i drugih napada što podriva sumnju u istinsku političku volju vlasti da garantuje preuzetu obavezu prema slobodi medija.

Loš socio-ekonomski položaj novinara/ki prepreka je za slobodno i etičko novinarstvo, jer kolege/nice napuštaju profesiju zbog prijetnji po egzistenciju, nesigurnosti i nemogućnost da se izbore sa dugotrajnim stresom kojem su izloženi/e u malobrojnim redakcijama. Takav status novinara/ki doprinosi padu profesinalnog i etičkog novinarstva u Crnoj Gori.

Brine i rast govora mržnje i uvredljivog govora, posebno na društvenim mrežama, što postaje hroničan problem sa nepredvidim štetnim posljedicama po društvo. Vjerujemo da obrazovanje svih segmenata društva kroz medijsku pismenost, šira društvena diskusija na ovu temu i jačanje samoregulatornih mehanizama mogu doprinijeti smanjenju ovakvih pojava i unaprijediti kulturu dijaloga u javnom prostoru.

Mnogi od pomenutih problema prepoznati su u prvoj medijskoj strategiji i kroz rad Radne grupe za promjenu medijskih zakona, što je ohrabrujući signal spremnosti Vlade da garantuje slobodu medija. Vidjećemo da li će predložena rješenja, na kojima i dalje treba raditi, ostati mrtvo slovo na papiru ili će zaživjeti u praksi.

Odgovornost za bolji položaj profesije je i na samim novinarima/kama koji samo esnafskom solidarnošću i umrežavanjem mogu da zastupaju i rješavaju probeme koji ih godinama ugrožavaju.