Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor / S.Č.

Stručnjakinja za dramsku pedagogiju, interaktivno čitanje i inovativne pristupe učenju, Sanja Đuričković, kroz svoj rad vodi djecu, ne samo kroz obrazovni proces, već i kroz složen, ali istovremeno prirodan proces odrastanja.

Gostujući u prvom, aprilskom izdanju emisije “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora objašnjava da dramska pedagogija  ne predstavlja samo igranje uloga, već metod koji koristi scenske izraze kako bi djeca razvijala socio-emocionalne kompetencije i učila kroz imaginaciju.

Slično tome, interaktivno čitanje pretvara pasivnog slušaoca/teljku u aktivnog/u učesnika/ca: djeca postavljaju pitanja, reaguju pokretom, glasom ili zvukom i tako čitanje postaje iskustvo, a ne rutina.

Za našu sagovornicu granica između edukacije i odgovornosti ne postoji.

“Obrazovanje ne doživljavam samo kao prenošenje znanja, već kao pažljivo uvođenje djeteta u mišljenje, odnos prema sebi, drugima i svijetu oko sebe”, kaže ona. Cilj je razviti unutrašnju slobodu, sposobnost da se pita, povezuje, sumnja i kritički promišlja.

Ona je kreirala bilingvalni program koji integriše nacionalni predškolski kurikulum sa Cambridge prvim razredom. Najveći izazov, kako navodi, bio je spojiti dva obrazovna svijeta, nacionalni pristup koji je često precizno definisan i sadržajno konkretan sa Cambridge modelom koji polazi od šire slike i kompetencija, ostavljajući nastavnicima/ama slobodu u izboru metoda i aktivnosti.

“Važno je pronaći mjeru između sadržaja i fleksibilnosti koja omogućava razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja”, objašnjava Đuričković.

Na radionicama djecu uči logici i rješavanju problema kroz igru.

“Sađenje pasulja, nizanje aktivnosti po redosljedu ili algoritamske bajke, sve su to načini na koje djeca uče programiranje i algoritamsko razmišljanje kroz iskustvo, a ne pasivnu konzumaciju sadržaja”, smatra gošća.

Njeni projekti su predstavljeni na međunarodnim konferencijama u Hrvatskoj, Beogradu i Sloveniji, ali naglašava da bez praktične primjene sa djecom, ideje nemaju vrijednost.

 “Magija razmjene, njihove ideje koje nadograđuju moje, motivišu me i inspirišu. Svaka interakcija, ma koliko mala, oblikuje unutrašnji glas djeteta”, podvlači Đuričković.

Naučno je dokazano da je jezik, ne samo sredstvo komunikacije, već i alat za oblikovanje mišljenja. Bilingvalnost, dodaje, otvara nove perspektive i proširuje unutrašnji svijet.

“Omogućava sagledavanje problema iz različitih uglova i oslobađa od jedne perspektive ili kulturnog okvira”, kaže ona.

Kroz dramske igre, djeca često izgovaraju istinu koju, inače, ne bi mogli izraziti. Igra postaje prirodni prostor za slobodu i prvi susret s pravilima svijeta, od čekanja reda do poštovanja dogovora. Đuričković vjeruje da upravo takvi susreti grade sposobnost razumijevanja drugih i razvijaju socijalne kompetencije.

U modernom obrazovanju, često se naglašava uspjeh umjesto cjelovitost. Naša gošća smatra da je važno razvijati radoznalost, maštu, emocionalnu inteligenciju i unutrašnju sigurnost.

“Uspjeh može biti dio života, ali ne smije biti jedina mjera vrijednosti. Ostaviti trag znači biti prisutan, pažljiv i autentičan. Često rezultat nije odmah vidljiv, ali djeca to osjećaju u sigurnosti, slobodi izraza i povjerenju. Susreti s njima me obogaćuju. Nakon svakog druženja ponesem njihovu iskrenost, vjeru i podsjetnik na važnost pažnje i smislenog razgovora”, poručuje Đuričković. 

Svoj rad temelji na uvjerenju da edukacija ne smije biti samo transfer znanja, već iskustvo koje oblikuje čovjeka,  sposobnog da razmišlja kritički, osjeća duboko i gradi svoj odnos sa svijetom. Njena filozofija uči nas da obrazovanje nije cilj, već putovanje i da upravo na tom putovanju nastaje budućnost.

 Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor