Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

U septembarskom izdanju emisije “Multikultura” ugostili smo učiteljicu Sanju Polak, autorku slavne serije o Paulini P.

Njene knjige su inspiracija za filmove i pozorišne predstave, a piše i scenarije za dječje radio i TV emisije. Koautorka je nekoliko udžbenika za osnovnu školu i razrednu nastavu. Njena popularna knjiga “Dnevnik Pauline P.” uvrštena je u obaveznu lektiru i omiljena je među mladim čitaocima/teljkama.

Jedno od najvažnijih imena savremene hrvatske književnosti za djecu podsjeća da savremena tehnologija osvaja svaki kutak djetinjstva, a da ona svojim djelima i pristupom podsjeća na neprolaznu vrijednost pažnje, razgovora i čitanja.

Njena Paulina P. živi već četvrt vijeka, od korica knjige do filmskog platna, ali ostaje ono najvažnije-prijateljica djece.

„Mnogi se prepoznaju u Paulini. Smiju se, otkrivaju sebe i govore da im je to najdraža lektira“, kaže Polak za Radio Kotor i otkriva da svaku priču piše sa djetetom u sebi “Sanjicom ili Sanjuškom, kako od milja zove svoju unutrašnju djevojčicu”.

Uz dozu humora i topline govori o tome kako je Paulina dobila ime po njenoj starijoj ćerki, ali napominje da lik iz knjige nije doslovni prikaz stvarne osobe.

„Paulina je književni lik. Kao Pipi Duga Čarapa ili Gita iz Šegrta Hlapića. Samo, eto, dobila je ime po mojoj bebi u kolicima”, rekla je Polak.

Filmska adaptacija Dnevnika Pauline P. donijela je još širu popularnost ovom liku. Na kastingu se, napominje, prijavilo više od 400 djevojčica, a ona se “u potpunosti povukla iz procesa snimanja, dajući umjetnicima slobodu da priču ispričaju na svoj način”.

Osim književnog stvaralaštva, naša sagovornica ističe važnost uspostavljanja emocionalne sigurnosti u učionici. Svakog dana njeni učenici/e pišu “jutarnje stranice”, ne koriste pametne ploče, a kroz razgovore i jednostavne zadatke uče ono što tehnologija ne može pružiti-mir, pažnju, samoregulaciju i interakciju.

„Djeca danas ne znaju mirno da sjede i dišu. Nemaju sposobnost doživljaja mira. Zato moramo biti prisutni, gledati ih i slušati. Bez notifikacija. Bez mobilnih telefona“, ističe Polak.

Učionica u kojoj se svakodnevno susrijeće sa djecom nije tipična. Tamo nema previše ekrana, ali ima mnogo razgovora. Djeca se uče samopouzdanju, komunikaciji i pisanju.

„Kao učitelji/ce, moramo stalno da se nadograđujemo. To nije sprint, već maraton. I roditelji moraju naučiti da su djeca prioritet. Ako ih ne gledamo sada, kada ćemo”, poručuje ona.

Kritički je govorila i o tehnologiji, navodeći da je pametan telefon “oštar nož”, koji djeci daje moć, ali ih i “ranjava”. Djeca se, objašnjava, sve manje znaju nositi sa frustracijom, a roditelji često nisu ni svjesni koliko toga propuštaju dok gledaju u ekrane.

Otkriva da roman koji trenutno završava upravo tematizuje zavisnost djece i porodice od digitalnih uređaja, a nada se da će kroz priču još jednom doprijeti do onih koji trebaju najviše pažnje-djece.

Razgovor možete poslušati na linku Multikultura.