Društvo

Najmlađi koji su navikli da vrijeme provode u društvu vršnjaka morali su, takođe, da se prilagode novim pravilima. Vrtići ne rade, boravak u kući traje duže, nova su i pravila ponašanja, a druženja znatno rjeđa.

Kako situacija u vezi sa korona virusom utiče na naše najmlađe sugrađane i na koji način im svakodnevnicu učiniti manje stresnom, pa čak i zanimljivom, pitali smo psihologicu u Javnoj predškolskoj ustanovi “Radost” Tatjanu Sabolski.

Sa njom je razgovarala Jelena Kljajević.

Razgovor ćemo emitovati od 11 sati i 10 minuta, a repriza je na program od 16 i 30.

 U skladu sa odredbama Vlade koje prate situaciju izazvanu korona virusom, mališani već gotovo mjesec i po ne borave u vrtiću. Na koji način im je bilo najbolje odnosno najbezbolnije objasniti da moraju više biti kod kuće ali i da vrijeme koje provode napolju mora proteći uz nešto drugačiju dinamiku odnosno izbjegavanjem obrazaca ponašanja koji su do nedavno bili prirodni (dodirivanje druge djece, odraslih, predmeta,  zadržavanje na prostorima gdje ima puno ljudi i slično..)? Zapravo, da li je neophodno objašnjavati situaciju kada je dijete vrtićkog uzrasta u pitanju ili je ipak treba “nazvati nekim drugačijim imenom”?

Naravno, djeci je  uvijek neophodo objasniti okolnosti u kojima smo se našli - u ovom slučaju govoriti o virusu,  mjerama zastite  i drugačijoj organizaciji svakodnevnog života, a sve to u skladu sa njihovim uzrastom i interesovanjima. Znači, bez zastrašivanja ili skrivanja ili  kao što kažete “nazivanja  stvari nekim drugim imenom” - djeci treba predočiti osnovne informacije. U toku razgovora sa djetetom bitno je zadržati pozitivan stav,  dati djetetu mogućnost da pita sve što ga interesuje i pokaže kako se osjeća.

Čak i u situacijama kada roditelji nemaju adekvatan odgovor ili ne znaju kako da objasne djetetu, sasvim je u redu reći: “Ne znam odgovor, ali raspitaću se pa ću ti reći“  što roditeljima daje prostora da se informišu ili  pitaju stručnjake.

Pored toga, kada se djeci objasni zašto se svakodnevi život u ovim okolnostima odvija na nešto drugačiji način, roditeljima se preporučuje da naprave  fleksibilan raspored  dnevnih rutina u kojima će se smjenjivati struktuirane – edukativne aktivnosti i slobodno vrijeme i što je naročito bitno -  da se tog rasporeda  dosljedno pridržavaju. Zatim, mnoge rutine mogu se učiniti zabavnim i naučiti kroz igru.

Pranje ruku se, recimo, može osmisliti na taj način da bude praćeno pjesmicom ili brojalicom ili se mogu

organizovati  takmičarske igre  “ko  će manje puta da dotakne lice ili drugu oobu” i slično.

 Odraslima se, takođe, dešava da nekom situacijom budu zbunjeni. Isto je i sa mališanima. Sigurno su prisebnost i strpljenje roditelja jako važni, naročito u ovoj atmosferi koja je za sve prilično stresna. U kojoj mjeri stav roditelja utiče na odnos samog djeteta prema na ovonastalim pravilima?

 Kao što sam prethodno rekla, bitno je da roditelji zadrže pozitivan stav u odnosu na rizik od obolijevanja od korona virusa i izmijenjenje životne  okolnosti. U situaciji kada postoji realna opasnost od korona virusa djetetu je važno pokazati perspektivu koja je pozitivna – znači iako postoji rizik ,  postoje mjere zaštite i način da se rizik prevaziđe. Ako roditelj ima  izražen strah, ako teže podnosi mjere zaštite i izlolaciju - to će se svakako reflektovati na dijete.  Ono što je jako bitno jeste da podsjetimo roditelje  na činjenicu da djeca najviše uče po modelu i da se ponašaju po uzoru na njih, što znaći da će se način na koji roditelji reaguju na krizu direktno reflektovati na dijete. Pored toga ovo je situacija u kojoj će djeca naučiti kako da reaguju u stresnim situacijama i kako da rješavaju probleme što je važna životna lekcija i velika odgovornost roditelja i svih ostalih koji su uključeni u brigu o djeci.

 Proces socijalizacije podrazumijeva boravak mališana u grupi vršnjaka. Činjenica je da ne znamo kako će se situacija u vezi sa korona virusom odvijati ali će mališani, najvjerovatnije, jedan duži period biti lišeni tog najprirodnijeg ambijenta koji ima svoju svakodnevnu dinamiku i organizaciju…Može li to uticati na njihov razvoj i u kojoj mjeri?

 Naravno da situacija izolacije i smanjenog kontakta sa vršnjacima može uticati na dječji razvoj ali  ipak sve u velikoj mjeri zavisi od nas odraslih i načina na koji ćemo  se mi prilagoditi i organizovati život djece u ovim okolnostima  Naime, od treće godine života započinja intenzivna socijalizacija djeteta te od tog uzrasta društvo vršnjaka, razmjena i vršnjačko učenje postaju za dijete razvojno bitni. Takođe,  u izolaciji, kada su redukovani kontakti sa vršnjacima zaista nam mnogo mogu pomoći savremene tehnologije – telefon, internet koji djeci mogu omogućiti kontakt i razmjenu sa vršnjacima. Preporuka za roditelje bi bila da omoguće djetetu na primjer telefonski kontakt sa vršnjacima, zajedničke aktivnosti ili takmičenja. Od angažmana i kreativnosti  roditelja zavisi kako će  se to odvijati  kontakti i razmjena sa drugom djecom.

U Javnoj  predškolskoj ustanovi “Radost” pripremili ste predloge i sugestije za aktivnosti koje će roditeljima pomoći da vrijeme sa mališanima kod kuće provedu na što kvalitetniji i prirodniji način.

Poziv je i za roditelje da proslijede slike ili snimke realizovanih aktivnosti, ukoliko to žele. Predlozi su dostupni na sajtu vrtića, facebook stranici i na you tube kanalu Vrtić Kotor. Vaspitačice takođe prosljeđuju predloge putem vajber grupa. Kakve su dosadašnje reakcije i mališana i roditelja?

Mi smo u vrtiću “Radost”   pokušali da pomognemo i olakšamo djeci i roditeljima izolaciju  te smo roditeljima ponudili predloge   kako da sebi i djeci uljepšaju  dane  koje provode  u kući,  a da u isto vrijeme djecu nauče nešto novo, da   podstiču dječji razvoj i  kod djece zadrže dozivljaj  kontinuiteta u pohađanju vrtića. Naše vaspitačice su slično kao što rade i u vrtiću, dale predloge za nedjeljne teme za rad sa djecom  kao i kratka uputstva za roditelje - kako i koje aktivnosti u skladu sa temom mogu organizovati u kućnim uslovima. Moram da naglasim da su vaspitačice pokazale puno kreativnosti i truda da aktivnosti osmisle tako da budu zanimljive, da podstiču djecu i da se organizuju u kućnim uslovima što  nije bio lak profesionalni izazov. Ipak, ono na što smo svi jako ponosni je iznenađujuće veliko interesovanje i roditelja i djece da prate i uključe se u aktivnosti. U prilog tome govori veliki broj fotografija i snimaka koji nam roditelji šalju i dokumentuju rad sa djecom kod kuće , a sto se može vidjeti na našoj facebook strani. Ovo je dobar primjer - da se negativni efekti krize mogu svesti na minimum i da se kriza može  iskoristi kao šansa za razvoj i nova učenja,  ako se zadrži  pozitivan stav i ponude konstruktivna rješenja.